Teško je i zamisliti da šef obavještajne službe neovlašteno snima svog nadređenog ministra. U ozbiljnoj demokratskoj zemlji izbio bi prvorazredni skandal, a i šef tajne službe ne samo da bi bio smijenjen, nego bi završio u zatvoru. Josip Perković, kojemu se trenutačno sudi u Münchenu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, upravo je to radio nakon demokratskih promjena 1990. godine.
Snimao sve živo
Iskoristio je politiku pomirbe predsjednika Franje Tuđmana koja je i bivšim udbašima omogućila da rade za Hrvatsku. Tako se i moglo dogoditi da Josip Perković, posljednji šef komunističke tajne službe, postane jedan od šefova demokratskog obavještajnog sustava. Umjesto da se prilagodi novim vremenima i poštuje demokratske standarde, Perković je nastavio koristiti stare udbaške metode. Na suđenju u Münchenu isplivale su tri takve kasete, koje služe kao dokazi, s nezakonito snimljenim razgovorima. Autor nekoliko knjiga o tajnim službama Bože Vukušić ističe da su čak 72 kasete pronađene u Perkovićevu uredu kada je 1994. godine bio smijenjen s mjesta savjetnika za sigurnost ministra obrane Gojka Šuška.
– On je praktično snimao sve živo. Sve svoje razgovore u uredu, ali i one koje je vodio izvan ureda te telefonske razgovore – kaže Vukušić dodajući da jedino nije našao snimljene razgovore s Tuđmanom, ali da su svi ostali bili pod ilegalnim Perkovićevim mjerama. Pored ministra obrane Šuška, Perković je nezakonito snimao i Šuškova prethodnika Luku Bebića, ali i tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca koji mu je, također, jedno vrijeme bio šef. Perković je u novom sustavu samo nastavio rabotu koju je već dobro ispekao dok je bio šef komunističkih tajnih službi. On je u to vrijeme snimao i Zdravka Mustača koji je bio njegov pretpostavljeni u Beogradu. Sporne 72 kasete, kako doznajemo iz dobro upućenih izvora, nastale su od početka 1990. do kraja 1992. godine.
Još za devedesetih bilo je pokušaja da se raščisti ova špijunska afera bez presedana, ali bez uspjeha. Trojica djelatnika obavještajne službe Nikola Krišto, Antonio Lekić i Ivica Drviš podnijeli su Saboru predstavku protiv Perkovića u kojoj su problematizirali i njegovo ilegalno snimanje, ali sve je završilo samo na tome. Perković je već tada izgradio utjecajnu mrežu moćnih ljudi koji su se potrudili da se sve to zataška. Ali su zato pravu golgotu prošli oni koji su Perkoviću pokušali stati na kraj. Ne samo da su bili izbačeni iz obavještajnog sustava, nego su bili proganjani i medijski ocrnjivani na sve moguće načine. Vukušić smatra da ove 72 kasete nisu jedine te da je vrlo vjerojatno Perković prikupio još neovlaštenih snimaka. Sumnja da je Perković uz pomoć svojih ljudi na sigurna mjesta pospremio jako puno značajne obavještajne dokumentacije iz komunizma. Takvi kompromitirajući materijali služili su im za ucjenu. Vukušić ističe da su razne obavještajne ucjene obilježile ovih 25 godina demokracije.
Sporna rekonstrukcija
Iznosi i tezu da su Perkovića ucjenjivali iz Beograda jer tamo imaju još obimniju dokumentaciju o radu Udbe. Perković se potrudio i da nestane dokumentacija o suradnicima i djelovanju Udbe kako bi sve to mogao relativizirati. Da su sačuvani svi ti podaci, onda ne bi bilo potrebe da se radi rekonstrukcija suradnika Udbe. Zanimljivo je da je Perković bio na čelu tima koji je radio na rekonstrukciji. S obzirom na to da je u klasičnom sukobu interesa, vrlo je vjerojatno da je subjektivno “rekonstruirao” suradnike zloglasnih komunističkih tajnih službi. Logično je pretpostaviti da je neka imena dopisao, dok je neke svoje igrače, koje je htio zaštititi, izbrisao.
>> Umirovljeni pukovnik JNA: Đureković je kvalificiran kao izdajnik
Tuđman je napravio pomirbu, pružio ruku, no crveni titoisti su na tu ruku pljunuli, skinuli s nje prstenje, sat, počupale nokte i napravili par otvorenih prijeloma na kostima nadlaktice i podlaktice. Zato Lustracija. To je neminovnost bez koje ovo društvoo ne može dalje. Skinimo okove partije i držite se, poliječemo !