Šef države Ivo Josipović elegantno se i brzopotezno odrekao Josipa Perkovića, bez obzira na to što je Perkovićev sin Saša dugovječni savjetnik za nacionalnu sigurnost hrvatskih predsjednika, a njegov otac siva eminencija tajnih službi u obje države i u oba sustava.
Svima je to postalo jasno nakon Josipovićeva istupa na HRT-u u petak kad je bez oklijevanja kazao da ako to Europska unija zatraži, ne vidi problem u tome da Hrvatska promijeni Zakon o europskom uhidbenom nalogu, takozvani lex Perković. I to bez ikakvih daljnjih pokušaja pojašnjavanja cijelog slučaja, jasno i glasno je poručio Perkoviću preko nacionalne televizije da može pakirati torbe za dulji odlazak u Njemačku.
Gospodine predsjedniče, nema “ako” EU zatraži! Pa barem Vi svakodnevno čitate novine kako biste znali svoj rejting toga dana. Stoga ste morali zamijetiti da je hrvatska Vlada dobila ultimatum iz Bruxellesa. Nema “ali”, Hrvatska mora povući sva ograničenja koja je postavila oko Europskog uhidbenog naloga, nema nikakvog prostora za pregovore. Izigrali ste europske partnere, izigrali ste Njemačku, izigrali ste pravo, pravdu...
I to onog trenutka kad ste potpisali sporni zakon. Zapravo, mislili ste da ste izigrali, kao što je mislio i Zoran Milanović te njegova partijska svita koja ga je izradila. Predsjedniče, barem ste Vi pravnik s međunarodnim iskustvom, toliko ste bili do kraja vjerni suradnji s Haaškim sudom, a sad odjednom postali ste kolebljivi kad je bilo pitanje suradnje s EU, poštovanja preuzetih obaveza.
Idemo redom. Josipović je prvi pred HRT-om izletio u javnost s izjavom da će se sporni zakon mijenjati pod pritiskom EU, iako to i nije baš njegova nadležnost, nego Sabora i Vlade. No s te strane šutnja.
Zašto? Jer su svi skupa u nemiloj situaciji. Cijeli sustav upregnut je u zaštitu jednog čovjeka, svi mogući i nemogući argumenti traženi su kako bi se opravdali politički postupci, a na kraju sve skupa uzaludno. Sjetite se, predsjedniče, što ste još u lipnju pričali. Sve ste snage uprli želeći uvjeriti javnost da spomenuti zakon nema veze samo s Perkovićevim slučajem, iako svi dobro znamo da ima, pa i Vi. Ali javnosti treba prodavati šuplje priče. Koje dođu kao bumerang svima nama.
Sjetite se, predsjedniče, kako ste prozivali Njemačku zašto nikad nije zatražila da se postupak protiv Perkovića provede u Hrvatskoj. A kako bi tražila kad je ta ista Hrvatska na sve moguće načine opstruirala njemačko pravosuđe? Kome Vi to prodajete maglu, predsjedniče?
I onda da bi još sve skupa do kraja relativizirali, govorili ste nam da to nije najveći problem s kojima se Hrvatska suočava, da mi “danas imamo ozbiljnih gospodarskih problema i bilo bi dobro da se usredotočimo na rješavanje tih najvažnijih problema.”
Gospodine predsjedniče, kako jedan od najvažnijih problema nije taj da je cijeli sustav upregnut u obranu jednoga čovjeka? Slične ste fraze upotrebljavali i kad ste u zaštitu uzimali Josipa Manolića i Josipa Boljkovca koje je policija progonila zbog ratnih zločina. Njima ste prišivali zasluge za hrvatsku državu, zbog kojih bi valjda trebalo zatvoriti oči na bezakonje iz nekog drugog doba, baš kao i u Perkovićevu slučaju. Zašto na to žmirite, predsjedniče? Zašto neprestano upotrebljavate dvostruke kriterije?
Kad baš hoćete, zanimljivo da u javnost nikada nije procurila informacija kako je Vaš savjetnik Perković organizirao pravi mali “državni udar”, kad Vas je uvjerio da Vam ne treba savjetnik za vojsku, da Vam ne treba vojni kabinet, da sve on može to sam pokriti...
Jeste li tim njegovim pričama lakonski povjerovali? Ili ste i Vi bili spremni na takav potez koji je u zadnji trenutak spriječen iz vrha SDP-a? Kakve su to dvorske spletke bile u igri? I opet se spominje prezime Perković, baš kao i u trenutku izborne noći, kad je Perković mlađi prešao u Vaš tabor jer Vas je zadužio. Nikad zapravo nismo doznali kako. Osim što je prezimena Perković.
Predsjedniče, zašto se zalažete za iščašenu demokraciju? Kome to pogodujete?
