Uvodni taktovi Baretove pjesme "Put ka sreći" u izvedbi Band aida novoizabranoga predsjednika odjeknuli su nešto poslije 11 sati kada je Ivo Josipović sjeo nasuprot Ljudevitu Grguriću Grgi.
- Već treći dan izvršavam svoje obveze prema medijima. Jučer je bilo kao na traci - objasnio je predsjednik gostujući danas u emisiji "Gladne uši" na Drugom programu Hrvatskog radija.
- Evo me u svim dnevnim novinama - kao da je iznenađen - i onda mi je neki put sve to sjajno, neki put se razočaram kad vidim kako naslov i sadržaj odudaraju, a riječi su izvučene iz konteksta - požalio se predsjednik.
Ipak, Josipovićevo prvo javljanje u eter Drugog programa HR-a razlikovalo se od njegovih dosadašnjih javnih istupanja. Teške političke teme zamijenile su crtice iz Josipovićeve prošlosti, a mnogo je riječi bilo o glazbi koja je obilježila njegov izborni put i velik je dio života.
Glazba mu je život
- Glazba je moj život. To je moje drugo ja - iskreno je priznao zahvaljujući svoj sili glazbenika koji su mu dali podršku nastupajući zajedno s njim u spomenutom spotu.
Njegovu tvrdnju kako su svi nastupili iz osobnog uvjerenja, potvrdili su i Damir Urban, Gibonni, Tamara Obrovac, Josipa Lisac, Nikša Bratoš i drugi koji su telefonskim javljanjem u emisiji još jednom dali podršku novom predsjedniku i čestitali mu na pobjedi.
Složni su kako je pobudio nadu da se budi jedna nova kulturna Hrvatska koja će se napokon naći na putu "na kojem je svi želimo vidjeti".
- Kultura će odigrati veliku ulogu kad 2012. uđemo u Europsku uniju jer mi smo mali narod u toj velikoj zajednici i bit će problem kako zadržati svoj identitet. To će biti funkcija kulture, njome ćemo se nametnuti i sačuvati svoju prepoznatljivost - najavio je Josipović.
Govoreći o glazbi, razjasnio je nesporazum oko naplate autorskih prava za glazbena djela koja su neki nazivali haračem.
Naknada za autorska prava naplaćuje se još od 30-ih godina
- Svatko zaslužuje živjeti od svog rada, kako živi profesor ili radnik, tako mora i glazbenik. Njegovo djelo kao pjesma rezultat je talenta, pameti i ulaganja, a kad je staviš na CD, to je proizvod. Netko je uložio sve u takav proizvod, a namijenjen je onome tko kupi proizvod. Slično je kad kupite knjigu, ali glazba je specifična jer je možete koristiti i da sami zaradite. Ako je tako, dio zarade pripada i autoru. To je kao kad kupite pitu od jabuke, platite pitu, ali ste platili i tu jabuku - razjasnio je Josipović, dodajući kako naplata autorskih prava seže još od 30-ih godina prošlog stoljeća.
Objasnio je i nedoumice oko svog karaktera. Predbacivali su mu da je anemičan i bez karizme, a obranio se tvrdnjom da se radi o stereotipu, kako ljudi čovjeka na funkciji zamišljaju kao nekoga tko lupa šakom o stol.
- Političari u razvijenim demokracijama Zapada dobro se ponašaju, oni stoje iza odluka koje donesu, a iz priloženog se vidi kako sam ja do sada proveo svaku odluku koju sam donio pa će tako biti i dalje.
Nesuđeni nogometaš
Jedna od odluka koju je morao donijeti bila je odabrati između nogometa i glazbe. Nogomet je bio mladenačka ljubav. Dobro mu je išao, kaže.
- Lopta se sama odbijala od mene, sjetio se, priznajući kako mu tehnika i trčanje nisu bile jače strane.
- Volio sam igrati nogomet, ali sam na kraju ipak izabrao glazbu. Bio sam na probi u Trnju, tada je to bio kultni klub, primljen sam, ali dogodilo se da se već prvi trening poklopio s glazbenom školom - kazao je nesuđeni nogometaš.
Velika ljubav mu je i stolni nogomet koji je počeo igrati još kao srednjoškolac u podrumu zgrade u kojoj je živio, a stolni je nogomet odigrao i bitnu ulogu u kampanji.
- U teškim trenucima, kad smo svi bili na izmaku snaga, igrali smo i opuštali se. Bio nam je to kao team building.
Kampanja ga nije previše umorila, kaže, jer je navikao puno raditi. Odmarao se u automobilu, krao trenutke sna kad su išli na dulje relacije.
- Ne, ne, nisam koristio nikakve tretmane i masaže - nasmijao se na pitanje je li primao kakve vitaminske injekcije i kako je podnio napore.
- Susreti s ljudima bili su moje osvježenje i punjenje, bez obzira na teške sudbine koje sam upoznao. Obišao sam cijelu Hrvatsku tri puta. Onda vidite koliko je dragocjena. Mi u svom životu nemamo prilike vidjeti koliko ljudi ima problema, za neke je kriva i država. Zato mislim da svatko tko se bavi politikom mora obići ljude. Stalno ponavljam kako me se dojmila Slavonija, ta bijeda... Slavonija bi nas sve trebala hraniti, a Slavonija je, nažalost, gladna.
Umalo se utopio kada su mu bile tri godine
I sam je imao nezgodnih situacija u životu. Ispričao je kako je s tri ili četiri godine s ocem bio na moru u Baškoj Vodi kada se umalo utopio.
- Nisam znao plivati pa sam imao kolut. Otac je bio otplivao malo dalje kad mi se kolut okrenuo. Ne znam kako. Odjednom, noge su mi bile gore, a glava dolje. Nagutao sam se vode, ali nitko nije primjećivao. Onda se otac okrenuo i ugledao moje noge u zraku pa počeo vikati - prisjetio se.
- Zato moja kći nikada nije imala kolut - kazao je predsjednik izbjegavajući previše govoriti o svojoj miljenici. Priznao je tek toliko da je vrijedna i da puno radi pa apelirao medijima da je isključe iz svojih "napada".
Naposljetku je priznao kako osjeća golemu odgovornost za pravo koje je dobio.
- Ako je čovjek normalan i ima osjećaj odgovornosti, pita se može li udovoljiti očekivanjima. Naravno da se i ja to pitam, ali tu je nada da će se društvo promijeniti, da će se otkriti novi smjer, a ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da ta očekivanja opravdam.
ma za Esdipi je najvaznije da su prezívili Milancé i njegove kokice-Opacícka i Antunovicka,...\"iako nikada visé, necé biti mlade i zgodne-upotrebljive\"....-:))