Čini mi se da su javne rasprave o kompoziciji Ureda predsjednika Republike krenule u krivom smjeru. Kritički se raspravlja o ožiljcima u životopisima nekih od imenovanih savjetnika, ali nitko ne postavlja pitanja o važnijem problemu: o neusklađenosti savjetničke sheme s ustavnim ovlastima predsjednika Republike. Nitko ne postavlja, primjerice, pitanje: Zašto je Josipović imenovao savjetnika za gospodarstvo i glomazni Savjet za gospodarstvo, a nije, primjerice, imenovao Savjet za rješavanje graničnih sukoba?
Zašto nije imenovao Savjet za nuklearni i svemirski program? Dobrohotni će čitatelj lako pronaći odgovor na retorička pitanja. Kazat će da predsjedniku ne trebaju savjetnici za ratno i mirnodopsko korištenje nuklearne energije i za svemirske letove. Doduše, morlački poduzetnik Juroslav Buljbašić kani putovati u svemir, pa bi se moglo na takvom savjetu raspraviti o motivima njegova putovanja, ekonomskoj isplativosti, sigurnosti, pa i zdravom razumu. Imamo i nekoliko sposobnih nuklearnih fizičara, pa i kolektivno sjećanje na megalomanski Titov program proizvodnje nuklearne bombe. Kako predsjednik Republike nema baš nikakve ovlasti u gospodarenju, poduzetništvu i menadžmentu, imenovanje savjetnika za ta područja jednako je apsurdno kao i stvaranje savjeta za svemirske letove i nuklearne podmornice. Predsjednik Republike ima neke ustavne ovlasti posredno povezane s ekonomskom politikom i međunarodnim ekonomskim odnosima, pa je možda mogao imenovati jednog ili dva savjetnika volontera za makroekonomiku.
Međutim, profesionalni životopisi i poslovni interesi članova Gospodarskog savjeta pokazuju da oni imaju malo veze s političkom ekonomijom, međunarodnim ekonomskim odnosima i ekonomskom politikom. Budimo blagonakloni. Katarina Ott se bavi javnim financijama. Neke veze s ustavnim ovlastima PR mogao bi imati i prof. dr. Boris Cota, iako je on stručnjak za ekonomsku statistiku i ekonometriju. Istim znanjima i vještinama vlada i prof. dr. Aleksandar Saša Pekeč s Poslovne škole Fuqua, Sveučilišta Duke. Svi ostali članovi Gospodarskog savjeta (Damir Kuštrak, Emil Tedeschi, Ivica Mudrinić, Zdenko Adrović, Veljko Ostojić, Gordana Kovačević, Ivan Ergović, Dragutin Drk, Milan Stojanović i Željko Ivanković) nemaju baš nikakve veze s ustavnim ovlastima PR na području međunarodne i hrvatske ekonomije. Vrijeme će vrlo brzo pokazati zašto ih je Josipović imenovao.
Da li zbog toga jer je želio dokazati da je "kaktus" u odnosu na vladinu ekonomsku politiku, jer su neki od imenovanih savjetnika bili i u Sanaderovom ekonomskom savjetu, a svi su (kao HUP-ovci) u oporbi spram Vladine ekonomske politike. Ili ih je imenovao zbog toga što se nekima odužuje zbog financijske i moralne podrške tijekom kampanje? Ili zbog toga što se simbolički želi staviti na stranu krupnog kapitala? Kakvi god Josipovićevi motivi bili, savjetnici će od svog položaja imati manju ili veću korist (financijsku, statusnu ili marketinšku), a Republika će na njima imati samo trošak. A da Josipović ovog čas još uvijek ne shvaća granice i ograničenja svoga ustavnog položaja, pokazuje još jedno njegovo imenovanje.
Na položaj "savjetnika za nacionalnu sigurnost" imenovao je karijernoga obavještajca, sklonog zaplotnjačkim špijunskim igrama (koji ga je najprije preplašio da mu bandićevci žele provaliti u stan, a zatim ga "zaštitio", kršeći Ustav i zakon, dovodeći u pitanje načelo o poštenim izborima). Svođenjem ideje i sadržaja nacionalne sigurnosti, a to znači i DRŽAVNIŠTVA na obavještajnu i špijunsku razinu, Josipović je pokazao potpuno nepoznavanje tog važnog područja. Na tim položajima u svijetu se nalaze veliki teoretičari međunarodnih odnosa, ali i veliki intelektualci, a ne špijuni provokatori. U Americi su na tom položaju bili, primjerice, Henry Alfred Kissinger i Zbigniew Brzezinski. Zapravo sam htio predložiti: ostavite životopise nesretnih savjetnika na miru. Problem je na drugoj, ozbiljnijoj strani. Na strani novog predsjednika Republike.
Hedl, Perković, Vrabec-Mojzeš...fuuuuuuuuuuuuuuuj...pa imamo predsjednika provokatora