Sve je teže objasniti u državama bivše Jugoslavije tko je na političkoj sceni desnica, a tko ljevica. I zašto u praksi imamo samo centar i radikale?! U pokušajima da pokažu kako nisu nasljednici komunističke prošlosti te da su veći patrioti i “čuvari nacije” od desničara, ljevičari su se potpuno pomaknuli prema centru. Gotovo na isto mjesto pozicionirala se i desnica zbog želje distancirati se od radikalizma i predstaviti se kao moderna demokratsko-narodnjačka opcija.
Još nijedna snažna stranka nije uspjela izrasti na tom širokom prostoru koji je ostao prazan na obje strane. Tu prazninu na svakim izborima nakratko upotpune neke nove snage. U desni prostor ubace se regionalne ili pravaške stranke, a u lijevi svojevrsni politički eksperimenti, poput Komšićeva DF-a u BiH ili Živog zida i Mosta u Hrvatskoj. Zbog frustriranosti naroda neučinkovitim velikim strankama, njima, kao osvježenju, nakon osnutka daju petnaestak posto. Dovoljno za vlast. A u njoj ih uguši jedna od dviju velikih stranaka s kojom moraju koalirati. U “smrtonosnom zagrljaju” nestaju i zbog toga što ljevica i desnica imaju puno manje razlika nego što one same imaju sa svojim formalno “sestrinskim” strankama. Zato se i pojavljuju teze kako je najprirodnije da, recimo, SDP i HDZ u Hrvatskoj koaliraju.
U BiH je zbog političkog sustava to već tako. Pobjednici iz triju naroda sastavljaju vlast. A u entitetima, RS-u i Federaciji, ljevica je desnija od desnice. Primjerice, Dodikovi socijaldemokrati veći su nacionalisti od Karadžićeva SDS-a. Lijeve bošnjačke stranke nadmašile su u nacionalizmu narodnjačke stranke, kao što je Izetbegovićev SDA. Kriza ljevice prisutna je i u susjedstvu. U Srbiji je potpuno nestala, u Hrvatskoj i Sloveniji je blijeda, zaokupljena unutarnjim sukobima i intrigama..., dok uspjeh u Makedoniji duguje gotovo isključivo odluci albanskih stranaka da promijene partnera s kojim će biti u vlasti.
Bezidejna je ljevica i u ostatku Europe koja općenito skreće udesno. Desnica je iskoristila izbjegličku krizu i opasnost od terorizma kako bi ponudila svoja “rješenja”. No, čak i tamo gdje desnica nije uspjela ovladati, birači su veće povjerenje dali strankama centra nego ljevice. Najbolji je primjer Francuska u kojoj su socijalisti pred izdisajem. Tek nešto bolje prošli su socijaldemokrati u Njemačkoj, a seriju poraza ljevičara u Europi protekloga vikenda zaključili su u Austriji. Na jugoistoku Europe radikalizacija je dugotrajno stanje.
Novo vrijeme nameće drugačije profiliranje stranaka. Tamo gdje su riješena nacionalna pitanja vrijeme je za neke druge prefikse uz nazive stranaka i pitanje uzleta ljevice ili desnice ovisi o gospodarskim, sigurnosnim i drugim pitanjima. U BiH, dok god se ne riješi nacionalno ili nacionalna pitanja, pobjeđivat će stranke kojima je ključna odrednica u djelovanju ona nacionalna - hrvatska, srpska, bošnjačka... Svejedno smatraju li one i nazivaju li sebe lijevima ili desnima.
