Još u veljači 2017. kad je Europska komisija objavila Drugo izvješće o stanju Energetske unije, postalo je jasno da unatoč trenutačnoj geopolitičkoj nesigurnosti, Europa nastavlja s radom na prelasku na čistu energiju i da se druge mogućnosti više praktički niti ne razmatraju. Činjenice pokazuju da su obnovljivi izvori energije danas cjenovno konkurentni, a sve više i jeftiniji od fosilnih goriva. U tom je sektoru zaposleno više od milijun ljudi u Europi i on privlači sve veća ulaganja od brojnih drugih sektora, a europski je uvoz fosilnih goriva smanjen za 16 milijardi eura. Energetska unija ne odnosi se samo na energetiku i klimu, već i na ubrzavanje modernizacije cjelokupnog europskoga gospodarstva, koje bi na socijalno pravičan način trebalo postati niskougljično, održivo i energetski učinkovito.
U izvješću za 2017. koje potpisuje EUROSTAT, po prvi put ikada, novi obnovljivi izvori (vjetar+solar+biomasa) u EU su na vrhu najviše korištenih izvora energije zamijenili kameni ugljen i lignit! Nije li to sjajna vijest? Za Energetsku uniju je još 2016. je bila prilično uspješna godina tijekom koje se vizija Okvirne strategije za energetsku uniju pretvorila u konkretne zakonodavne i nezakonodavne inicijative, a koje su sadržane u opsežnom paketu mjera Čista energija za sve Europljane predstavljenim 30. studenoga 2016. Svi pokazatelji za sada ohrabruju - već je ostvaren cilj u pogledu konačne potrošnje energije za 2020., a isto vrijedi za emisije stakleničkih plinova koje su 2015. u EU-u bile 22% manje u odnosu na razine iz 1990. Važan je i trend nastavka uspješnog odvajanja gospodarskog razvoja EU-a od njegovih emisija stakleničkih plinova - od 1990. do 2015. ukupni se bruto domaći proizvod EU-a povisio za 50%, a ukupne su se emisije smanjile za 22%.
Dobre vijesti dolaze i s globalne razine - od studenoga 2016. globalni kapacitet proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije po prvi puta u povijesti je veći od kapaciteta (instalirana snaga postrojenja) iz ugljena, za 2017. su ovi pokazatelji još i bolji.
U Europskoj uniji novi kapaciteti su uglavnom, čak 90% obnovljivi. U SAD je to oko 60% što je za zemlju u kojoj tradicionalno fosilna goriva uživaju podršku visoke politike jednako odličan rezultat i do nedavno je bilo nezamislivo. 2016. je dakle bila rekordna godine u kojoj je pola milijuna solarnih panela bilo praktički instalirano svaki dan, dok je tijekom 2015. godine instalirano je oko 153 gigavata (GW) obnovljivih energetskih kapaciteta, a to je više od ukupnog kapaciteta proizvodnje Kanade - priopćila je Međunarodna agencija za energetiku (IEA).
Zanimljiv je i znakovit podatak o novoinstaliranim kapacitetima u Njemačkoj – u prvih šest mjeseci 2017. godine instalirano je čak 901 MW fotonaponskih elektrana, 2527 MW vjetroelektrana na kopnu, 690 MW vjetroelektrana na moru te 18,9 MW elektrana na biomasu. Za usporedbu – ukupni kapacitet svih hrvatskih elektrana u vlasništvu HEP-a u 2016. godini bio je 4388 MW.
IEA inače predviđa da će ekspanzija obnovljivih izvora i nastaviti jednako ambiciozno, s očekivanjima da će novih 825 GW iz obnovljivih izvora biti izgrađeno do 2021. godine - 13 posto više nego što su (IEA je inače tradicionalno konzervativna kad je riječ o obnovljivim izvorima) prognozirali samo prije godinu dana, a sve potaknuto ambicioznim nacionalnim i globalnim politikama usmjerenim na povećanje energetske sigurnosti i održivosti. Drugi ključni pokazatelj je da je čak i ne-subvencionirana solarna elektrana velikog kapaciteta konkurentnija (jeftinija) od elektrane na ugljen ili prirodni plin, a da su novi solarni projekti na novim tržištima (ne-OECD države) jeftiniji i od vjetroelektrana.
Zanimljive vijesti dolaze i iz sve većeg broja zemalja koje su svoju energetiku tradicionalno temeljile na fosilnim gorivima ili nuklearnoj energiji. Tako je francuski ministar za ekološku tranziciju Nicolas Hulot nedavno najavio moguće zatvaranje do 17 nuklearnih reaktora, u skladu sa zakonom o energetskoj tranziciji koji predviđa do 2050. svođenje nuklearne energije na 50 posto u sveukupnoj proizvodnji električne energije. Talijanska ANSA izvijestila je da je na dan 21. svibnja 2017. Italija iz obnovljivih izvora energije pokrivala 87% svoje potrošnje električne energije.
Ne tako davno, Independent je objavio i da je 5. svibnja 2016. bio povijesni dan u UK jer tada po prvi puta nakon 1881. nije spaljeno ni malo ugljena da bi se proizvela električna energija. Samo tri dana kasnije, 8. svibnja 2016., i Njemačka je dostigla novi rekord u eri obnovljivih izvora energije - zahvaljujući sunčanom i vjetrovitom danu, oko jedan sat poslije podne, iz svih obnovljivih kapaciteta u zemlji pokriveno je čak 87 posto trenutne potrošnje. Tada su njemački vjetroparkovi, hidroelektrane i postrojenja na biomasu proizvodila 55 gigavata električne energije, dok je potrošnja iznosila 63 gigavata. Cijene struje su nekoliko sati bile negativne, što znači da je potrošačima zapravo bilo plaćano da koriste električnu energiju. Većina EU zemalja inače postavlja ciljeve da do 2050. godine u potpunosti koriste samo obnovljive izvore energije, ali čak i Saudijska Arabija planira investirati između 30 i 50 milijardi dolara u obnovljive izvore do 2023. godine.
Naravno da je put još dug do 2050. i da štošta treba napraviti da bi se moglo razmišljati o 100% obnovljivim izvorima energije. Činjenica je međutim, da se to po prvi puta čini realno i moguće. Za energetsku tranziciju bit će potrebno - i mijenjati način razmišljanja. Danas se o energetici još ipak većinom odlučuje na razini državnih ministarstava i velikih energetskih tvrtki što sigurno ne doprinosi najboljim interesima građana. Proizvodnja energije na mjestu gdje se ona troši donijet će brojne prednosti – manju cijenu energije, nova radna mjesta, nove izvore prihoda za proizvođače opreme, bolju mogućnost kontrole cijena za građane, nove prihode za gradove i općine. Zato je energetska tranzicija ne samo energetsko nego i prvorazredno socijalno i političko pitanja, a za njenu punu provedbu i građani i lokalne vlasti moraju imati veću moć odlučivanja.
Problemi u Hrvatskoj su nažalost sasvim specifični – dvojben je kapacitet naše uprave ili jednostavno, koliko od onih koji bi trebali odlučivati i aktivno podupirati energetsku tranziciju zaista razumije trenutak u kojem se nalazimo, što zaista piše u opsežnim europskim dokumentima i ima viziju kako to provesti. Dokaz za to su Niskougljična strategija koja, iako napisana, nikada nije donesena ili lutanja oko poticanja obnovljivih izvora energije. Na sreću, na globalnom planu, to se neće ni primijetiti…
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Da... iz prilozenog se vidi da se o biomasi u Eurupi bas i ne razmislja, a niti kod nas nema u primisli, jer neamamo industriju kojoj bi ta biomasa bila otpad. Tak' da je biomasa propala stvar. Mozda se jos netko sjeti da bi se (opet) mozda mogla izgraditi hidroelektrana kod Zagreba, ali onda opet dode prica o poplavama... tak da niti to ne dolazi u obzir. Nama ostaje vjetar i sunce kojeg nema bas uvijek... i onda nasa klasicna prica o nuklearkama koje bi svi gradili, ali ih nitko ne zeli u svom dvoristu. Kao niti smetlista, kompostane, spalionice/termoelektrane. Ali, biomasa sigurno, sigurno, sigurno ne.