Moj stari prijatelj, u mladosti automehaničar, danas poznati pisac, pedesetih je godina, kao dečko, radio na benzinskoj stanici u zagrebačkoj Dubravi. Šef mu je bio neki nesretni partizanski pukovnik koji je osam i pol godina odležao u komunističkom zatvoru. Dobro su se slagali i dobro zarađivali. Zapravo, zarađivao je (na džeparcu etc.) moj prijatelj i drugi radnici, a pukovnik je dobivao samo plaću. "Drago mi je što vi zarađujete", jednog će dana pukovnik mom prijatelju, "ali postoji li kakva mogućnost da i ja nešto dobijem?" "Postoji, samo osigurajte grijanje", odgovorio mu je budući prozaik. I objasnio: bačvu sa 200 litara motornog ulja treba otkotrljati u dobro zagrijanu prostoriju i tu je rastakati. Ulje će se na toplini raširiti i bit će ga barem 3-4 litre više od količine za koju su zaduženi. Ta će razlika biti pukovnikova!
Tako je i bilo. Mala prevara na podgrijanom ulju donijela je veliko zadovoljstvo na prigradsku crpku. Prema onome što se danas zbiva u Hrvatskoj, reklo bi se da su mnogi akteri našeg javnog života nekad radili s mojim prijateljem romanopiscem na rastakanju toplog ulja. Samo što današnji maheri ne prisvajaju četiri litre po bačvi, nego cijele bačve, a četiri litre, eventualno, ako su sućutni, ostavljaju pravim vlasnicima. I što se uglavnom i ne bave rastakanjem motornog ulja, nego rastakanjem vlastite zemlje.
Novinar J. S. iz nekadašnje Vjesnikove kuće uhvaćen je 91. negdje u Americi, u pokušaju da za Hrvatsku kupi oružje. Nekoliko je puta spomenut u novinama i zaboravljen. Što je bilo s njim? Gdje je on danas, je li na slobodi ili glanca klupe po zatvorima? Gdje su svi oni koji su po svijetu, s glavom u torbi, kupovali puške i metke za obranu Vinkovaca, Novske, Sunje ili Zadra, a koji za sebe nisu uzeli ni centa?
Za njih, autentične junake hrvatske borbe za slobodnu državu, nitko ne pita. Samo se galami o ukradenim milijunima, kao da se u vrijeme stvaranja naše Republike i nije radilo ni o čemu drugom, nego o krađi milijuna. Milijuni, tajkuni, jedino je što nekim današnjim državnim moćnicima padne na pamet kad se spomene nastanak države Hrvatske. Kako su takvi uopće postali moćni u državi za koju su uvjereni da je nikla iz pljačke i šverca? Pa tako što su se stalno brinuli da bačava s opljačkanim milijunima nikad ne ponestane. Stvarne ili izmišljene, nije važno, bitno je da se na njima može stjecati politički (a s njim i sav ostali) kapital.
Imovinu trgovaca oružjem svakako valja provjeriti, no zašto se pod povećalom ne promotri i imetak drugih ratnih profitera, primjerice onih iz redova odvjetnika i medijskih trudbenika. Ako su trgovci dobro zaradili, nisu loše prošli ni odvjetnici i medijski baruni. Stekli su novčanu dobit, a nešto su valjda dobili i po bačvi nečisti što su je izlijevali po glavama svih, ama baš svih, onih koji su se tukli za Hrvatsku!
