Pažljivo pratim što se zbiva s Jadrankom Cigelj i nikako da
točno razabarem zbog čega ju je naša vlada navrat-nanos
smijenila s dužnosti predstojnice Ureda za udruge.
Je li razlog navodni upitnik što su ga naši
(tajni) policajci postavljali kandidatima za članstvo u državnom
Savjetu za razvoj civilnog društva ili je razlog parodijska
verzija tog upitnika, što su ga sastavile (neke) građanske
udruge? Je li razlog sama tzv. sigurnosna provjera kandidata za
savjetnike ili cirkuska predstava što su je pred vratima
konferencije, kojom se obilježavao međunarodni Dan građanskih udruga,
režirali i izveli ljutiti "civilci"? Tko je bio nezadovoljan
kandidatima za Savjet: (neke) udruge ili Vlada RH, Jadranka Cigelj ili
Jadranka Kosor? Zašto su nezadovoljnici bili nezadovoljni:
zbog toga što su se na popisu od deset kandidata, recimo,
našli Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, Damir
Bačić iz Hrvatskog sabora kulture i Toni Vidan iz Zelene akcije ili
Sadika Zvirkić iz karlovačke Ženske grupe "Korak", Vesna
Mihoković-Puhovski iz Foruma za slobodu odgoja i Ivan Pandža iz
zagrebačke Hvidre?
Na ta pitanja nema odgovora, no Jadranka je Cigelj unatoč tomu
najurena. Zbog čega? Kako je uopće moguće da jedan ugledni državni
dužnosnik s biografijom pred kojom se i doma i vani svi klanjaju bude
tako ekspresno udaljen s položaja? Zna li uopće naša vlast
tko je Jadranka Cigelj i što je sve prošla i
što je sve učinila ta žena od svog boravka u "apartmanu 102"
u Omarskoj do zagrebačkog Gornjeg grada? Kako netko tko je sastavio
pjesničku antologiju "U ovom strašnom času" može potpisati
odluku o smjenjivanju jedne od najautentičnijih junakinja i žrtava tog
strašnog časa?
Da, gospodine, već čujem kako mi se odgovora: "Ali gospođa predstojnica
podvrgla je čestite aktiviste provjeri (tajne) policije"! Pa, recimo,
da je tome tako, premda je još sve nejasno. Recimo da je
Jadranka Cigelj uistinu zamolila policiju da se raspita tko su
kandidati za odgovorne državne dužnosti. Ali, što tu ne
valja? Zašto bi se netko tko se kandidira za državnog
savjetnika ustručavao odgovoriti na nekoliko banalnih pitanja. Ne mora,
dakako, odgovoriti, ali se onda ne mora ni kandidirati. Kad kao turist
putuje u Ameriku ili Australiju ne smeta mu kad ga strana policija pita
kako mu se zvao ratni zapovjednik, a kad želi na hrvatski državni
položaj, smeta mu kad ga hrvatski policajac pita je li kažnjavan!?
Pa zar smo već zaboravili afere s Vladinim vozačima koji
švercaju drogu ili sa suprugom naše diplomatkinje
u Americi, uhvaćenog s kokainom u džepu? Zar Vlada nije zaključila da
će se provjere postrožiti? Ma, jest, zaključila je, ali, eto, dovoljno
je da ju bilo tko iz tzv. civilnog društva poprijeko
pogleda, pa da sve zaboravi. Čak i gospođu koju pamti cijeli svijet!