Tko će dobiti Škorine glasove? To pitanje dominira u tekstovima o ishodu drugog kruga predsjedničkih izbora jer ti glasovi odlučuju o pobjedniku. Ali kao i to pitanje jednako je važno i što je Škoro postigao ono čemu su se poznati ljevičari nadali kad su ga javno podupirali – podijelio je HDZ. Uz Ivu Josipovića, za kojeg je “u usporedbi dva kandidata desnice Škoro za Grabar-Kitarović televizor u boji”, jedan od njegovih najgorljivijih zagovornika, Stjepan Mesić, koji je davno najavio Škorinu kandidaturu te rekao da će se “mnogi iznenaditi što će taj čovjek napraviti” i “kako nešto više zna o njegovim stavovima” te “očekuje da će on vrlo brzo pokazati zrelost jednog političara”, sam je “pučem” u Hrvatskom saboru 1994. godine pokušao pridobiti većinu HDZ-a, a da uspije nedostajalo mu je otprilike onoliko koliko i Škori protekle nedjelje. Tada je to spriječio Tuđman, sada narod.
Ali Škorini glasači nisu nikakvi razbijači najjače stranke, njihova biračka sloboda je njihova nevinost, a po mojem dubokom uvjerenju glasali su za Škoru pogrešno misleći da on ima ono što Kolinda nema – da je nepokolebljivi domoljub, da je čvrsta desnica. No kakav je to domoljub na desnici koji lijevom kandidatu, Zoranu Milanoviću, otvara vrata Pantovčaka? Sigurno će većina njegovih birača glasati za Kolindu, ali ocrnjujući aktualnu predsjednicu popriličan broj ih je “zatrovao” i od te se “zatrovanosti” mnogi neće očistiti do drugoga kruga. U tome je njegov teški grijeh koji možda kao plošni pjevač lake glazbe do kraja i ne razumije, no netko reče – Bože te sačuvaj neznalice u akciji! Taština koja se hrani površnošću!
VIDEO Ankica Mamić: U psihološkom smislu prednost je na strani Zorana Milanovića
Škoro je obećanjima kako će kao predsjednik učiniti čuda sračunato obmanjivao birače jer je zacijelo čitao Ustav i dobro zna koliko su male predsjedničke ovlasti te bi prepreke u dvjema najjačim strankama njegove naume učinile apsolutno nemogućim. Ali samoljublje i iracionalna ambicioznost ne znaju što su prepreke, do ostvarenja ciljeva one ne postoje, a poslije – bit će kako bude. I teško je reći koja bi od dviju velikih stranaka jače ismijavala njegova nastojanja da svoja obećanja kao predsjednik ostvari, ako bi takvih nastojanja uopće bilo.
Svaka matematika govori da je hrvatsko biračko tijelo takvo da bi Kolinda s lakoćom trebala pobijediti Milanovića. Jedan je novinar, kao što su mogli učiniti i mnogi drugi građani, izračunao: “Kada se sve zbroji, lijevo-liberalni kandidati dobili su povjerenje 34,99 posto hrvatskih glasača, desni su prikupili 52,03 posto, a 12,97 posto birača glasalo je za protestne kandidate”. Ali način na koji je Škoro zavodio desne birače bitku za Pantovčak čini neizvjesnom, jer je određeni broj HDZ-ovih glasača zbog njega možda i nepovratno izgubio naklonost prema Kolindi po kojoj bi glasao u drugom krugu.
No donekle je kriva i sama predsjednica, u jednom sam joj razgovoru savjetovao da na izbore ide samostalno, bez HDZ-a i bez Plenkovićeve politike kojom se desnici uvelike zamjerio, to bi uvelike oslabilo argumente kojima joj se Škoro suprotstavljao, no ona je računala drukčije. Ne znam, možda je i dobro odlučila, ali joj sigurno u drugom krugu, blago rečeno, neće nimalo pomoći što je Plenkovićev kandidat. Tako su zapravo preko Kolindinih leđa za Milanovića radili i Plenković i Škoro, što joj nije baš mali nedostatak u drugom krugu.
Nakon sukoba s nekim svojim savjetnicima, koji su doživljeni kao skretanje ulijevo i dodvoravanje premijeru, Kolinda je tvrdila da ona svoju politiku nije nimalo promijenila. U kampanji za drugi krug izbora, za obračun s Milanovićem, to bi trebala osobito istaknuti, pokazati i dokazati. Prije jednih parlamentarnih izbora Zoran je Milanović prijetio kako će tući HDZ i u sredinama u kojima je izgledao nepobjediv.
I Kolinda se ne može uzdati samo u razliku u domoljublju između nje i protukandidata, Milanović je uveo vijorenje hrvatskim zastavama na skupovima SDP-a, izražavao je poštovanje prema Tuđmanu, njegova je Vlada predložila da zagrebačka zračna luka dobije njegovo ime, ne suzdržava se uzviknuti “Živjela Hrvatska!” i tako dalje, što bi u zbroju s gubicima koje je Škoro nanio Kolindi moglo imati velik učinak. Aktualna predsjednica u drugom krugu mora, dakle, pobijediti Milanovića, identifikaciju s Plenkovićem i posljedice koje je ostavila Škorina kandidatura. Velik je to teret, ali je velika i njezina prednost u usporedbama kandidata za Pantovčak. Kolinda u svemu nadmašuje Milanovića, a i bit će to natjecanje pobjednice s gubitnikom.
E moj Ivkošiću. Da nema HDZ_a nebi Kolinda niti ušla u drugi krug. A inače, Milanovića nadmašuje samo u lupetanju gluposti.