Nezaposleni Hrvati su lijeni, pohlepni i hoće "kruha bez motike", dočim su poslodavci neshvaćeni dobročinitelji koji se žrtvuju i nude med i mlijeko, a samo bacaju bisere pred svinje. Takva je poruka, naime, poslana ovih dana kad su se poslodavci požalili da među vojskom nezaposlenih u Hrvatskoj oni za poslove u turizmu ne mogu naći sezonske radnike i zato ih, uvjereni su, treba uvesti.
Ispovijesti brojnih mladih ljudi svjedoče o bezobraznom izrabljivanju koje je već ustaljena praksa. Iza krcatih štekata s kojih se ori smijeh gostiju, klimatiziranih restorana s morskim delicijama i po stražnjim prostorijama iza tirkiznih hotelskih bazena često se odvija pravo suvremeno robovanje. Sezonski radnici, dakle konobari, kuhari, spremačice, recepcioneri, ta tri mjeseca rade i po 15 sati dnevno bez slobodnog dana i za minimalnu plaću. Uvjeti smještaja koji su im na početku obećani pretvore se u bijednu nastambu ili se na plaći pokaže da ga moraju platiti. Gazdi je prečesto "materina" na usnama kao univerzalni izričaj, a izrabljivanje menadžerska vještina. Zato ih je i zapanjila pojava s kojom su se, kakvog li šoka, prvi put susreli, da "radnici doslovce ucjenjuju poslodavce". Gle čuda, od koga li su to samo ti drski radnici vidjeli?! Je li se udruga poslodavaca možda čudila i kad su poslodavci ucjenjivali radnike ili im je to prirodna pojava pa na nju ne trzaju?
Da se razumijemo, u sezoni treba zapeti, a na to su sigurno spremni svi koji se za takav posao jave. Ali jedno je naporan rad, a drugo iskorištavanje. Zakon kaže što je prekovremeni rad i kako se tretira, a kršenje zakona povlači kazne. Zar je to tako teško shvatiti?!
Nije, jer ima i drugačijih poslodavaca, poput vlasnika privatne uvale i vile na Hvaru, kako piše Glas Slavonije, koji radnicima nude plaću od 6000 kuna naviše te dobre uvjete. Na pitanje kako to da im se poslovna politika razlikuje od većine drugih, kažu: "Više mi se isplati dati veću plaću, tada su ljudi odgovorniji u radu za takvo primanje!” Treba li uopće spominjati kako se taj pristup odražava na krajnjeg korisnika iliti pitati koji će radnici biti profesionalniji prema gostu, oni potplaćeni, iznureni i prevareni ili ovi drugi? Ali očito je da tako razmišljaju samo neki. Poslodavci se zalažu za više kvote koje bi im omogućile zapošljavanje radnika iz drugih, čitaj: još siromašnijih zemalja. Jer, njima bi mogli dati još nižu plaću i još lošije uvjete rada nego što daju nezahvalnim domaćim neradnicima.
