Zamršeniji odnos s bankom od onoga u koji se uplela Kristina Filipović iz Donje Zdenčine rijetko se sreće. No, zaključak je jednostavan; dug je platila i preplatila, za preplaćeno tražila povrat, no sud je pravomoćno odlučio da nije u pravu. Smatraju da je znala da nije dužna platiti sporni iznos, pa nema prava na njegov povrat. Ovo je jedan od slučajeva u kojima božica pravde uistinu nosi povez preko očiju. I to prilično taman.
Spas – kredit druge banke
Gdje je sve počelo? Klijentica Raiffeisenbank Austrije godinu i pol dana uredno je vraćala kredit sve dok nije ostala bez posla. Više je mjeseci bila nezaposlena i dug se gomilao, no uspjela se prekvalificirati i zaposliti u zaštitarskoj tvrtki. Odmah se uputila u poslovnicu, vjerujući u bankarske poruke o dogovoru s klijentima u problemima. Kanila je nastaviti s mjesečnom otplatom rata, a za dug koji je u međuvremenu nastao tražila neki način obročne otplate.
– Rekli su mi da dug moram platiti odmah, što nikako nisam mogla, od čega? Pa bila sam mjesecima bez posla. Nije bilo sluha, završila sam na crnoj listi i počela obilaziti druge banke u nadi da ću negdje dobiti kredit za prebijanje kredita i duga RBA – prisjeća se dana očaja Kristina Filipović.
Nakon brojnih "košarica" konačno je i uspjela, no nekoliko dana prije nego što je kredit Slatinske banke sjeo na račun u RBA stiglo joj je i rješenje o ovrsi. Dug je, međutim, kreditom platila unutar roka od osam dana; ukupno 22.109 kuna. Iznos je uplatila prema potvrdi o visini dugovanja iz Odjela problematičnih plasmana RBA; iznos ukupnog dugovanja uvećan za zateznu kamatu koja je nastala do trenutka otplate 4. veljače 2011.
– U međuvremenu je ovršni postupak još vođen, jer banka nije obavijestila odvjetnički ured koji je vodio ovrhu i odazvala sam se na prvo ročište na kojem su potraživali 19.186 kuna i još 3946 kuna troškova. Tek tad mi ništa nije bilo jasno. Dugujem li 19 ili 22 tisuće?! – kazuje Kristina koja je, revoltirana, protutužbom odlučila vratiti preplaćenu razliku od gotovo 3000 kuna. U međuvremenu je, kaže, od muke smršavjela 13 kilograma i izgubila polovicu kose. Nakon prvog ročišta, odvjetnički ured povlači tužbu, no traže naknadu troška parničnog postupka.
– Zašto to traže? Pa oni su mene tužili, ne ja njih.
U dugu, a želi platiti više?
U konačnici, Županijski sud u Varaždinu, koji je vodio postupak, donio je 20. veljače 2013. pravomoćnu presudu da K. Filipović mora nadoknaditi dio ovršnog postupka u iznosu od 1895 kuna, kao i parnični trošak od 753 kune, uvećan za zateznu kamatu. Njezinu protutužbu, u kojoj traži povrat razlike između iznosa potraživanog u ovrsi i onog koji je uplatila prema potvrdi o visini duga, sud je odbio uz obrazloženje da je tad već primila rješenje o ovrsi pa je "znala da treba platiti iznos od 19.186 kn". Zaključuju da, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Čini se da sud smatra da je dugom zatrpana K. Filipović odlučila svojevoljno donirati banci koja je, na naš upit o slučaju, poručila da, zbog zakonske obveze čuvanja bankovne tajne, ne smije komentirati slučaj.
>>Građanima će trebati 7 i pol godina da otplate dugove i riješe blokadu
