Jesu li promjene poreznih stopa i pravila o kojima raspravlja Sabor zaista “reforma”, kako ih naziva Vlada, ili “kozmetičke promjene”, kako ih ocjenjuju neki kritičari i oporba?
Neke bitne, revolucionarne promjene u poreznom sustavu europske “socijalne države” ili “države blagostanja” ionako nije moguće izvesti (nezamislivo je, recimo, da se ukine PDV i javni troškovi podmiruju samo iz zarada, a time i građani koji plaćaju porez učine svjesnijima svojih dužnosti, ali i prava, kao u Americi) pa se uglavnom svode na “lift-promjene”: jedne stope putuju gore, druge dolje.
No, u aktualnim izmjenama koje predlaže Vlada premijera Plenkovića ipak se mogu nazrijeti neki reformski elementi, ne toliko u obliku krupnih zaokreta, koliko u odstupanju (napokon!) od nekih uvriježenih doktrinarnih stavova i mitova. U kratkoj kolumni nema mjesta za analizu svih takvih promjena koje se predlažu pa ću istaknuti barem dvije: sniženje PDV-a na hranu i povećanje iznosa osobnog dohotka koji se oporezuje s najvišom, tzv. marginalnom stopom.
O “regresivnosti”, dobro poznatom “defektu” PDV-a (činjenici da ga građani s manjom zaradom, koji nemaju dohotka za štednju, plaćaju relativno više) puno se govori i piše, ali dosadašnje vlade ništa nisu poduzele da taj defekt otklone. Vlada s prijedlogom da se PDV na osnovne namirnice gotovo prepolovi konačno čini zaokret koji bi se mogao okarakterizirati kao blago reformski. (Naravno, uvijek će biti prigovora da građani s većim zaradama više troše na stvari koje su višestruko oporezovane, poput benzina, automobila i luksuzne robe.)
Još mi se važnijim čini da se u sustavu poreza na dohodak diže granica od 17.500 kuna neto iznad koje se plaće oporezuju s 36 posto. Ne smije se zaboraviti da prije tih 36 posto iz neto plaće, i iz bruto dohotka treba platiti doprinose, a na porez i lokalni prirez, pa ukupni porez iz tog dijela bruto dohotka može biti i 85 posto! A na toj razini razumno oporezivanje prestaje, a počinju otimačina i kazna za uspješnost.
Visoka “marginalna” stopa poreza na dohodak opravdava se doktrinarnim stavom da građani koji zarađuju više trebaju doprinijeti zajednici progresivno više. Puno je u tome ideoloških natruha komunističke uravnilovke pa (gotovo) udvostručenje praga za primjenu najviše stope treba pozdraviti kao znak konačnog, i utoliko reformskog, razlaza s tom ideologijom, bez obzira na to što će porez po najvišoj stopi plaćati tek rijetki građani.
Dodatni argument za ublažavanje drastičnog oporezivanja dohotka je da dizanje “marginalne” stope ne povećava prihod države od tog poreza. Doktrina je jedno, stvarnost drugo: Amerika je naplaćivala porez po najvišim stopama od 28 do 91 posto, pa ipak je ubirala uvijek podjednakih oko 19,5 posto BDP-a (to je 1930-ih otkrio Kurt Hauser pa se po njemu naziva Hauserovo pravilo). Pojedinci koji znaju i mogu zaraditi plaću veću od 17.500 kuna vrlo lako iz režima poreza na dohodak pređu u režim poreza na dobit, a tamo je “namet” (za male tvrtke) samo 12 posto.
Pogledajte video - Ovo su stvari koje trebate znati o mirovinskoj reformi
Ako želimo uspješnu državu, treba uvesti flat porez od maximalno 15- 20 % bez obzira koliko zarađuješ, kao u drugim uspjepnim državama EU! Onaj tko više zaradi plati srazmjerno više, ali ove naše neo-komunjare moraju konačno shvatiti da se rad u Hrvatskoj MORA isplatiti inače nema rizika i ulaganja !!!