Ma, je li to gradonačelnica Knina? – prepoznala su dva gospodina mladu hadezeovku Josipu Rimac dok se u Vlaškoj ulici u Zagrebu fotografirala za intervju.
– Gospođo Rimac, slušao sam vaš govor na proslavi Oluje. Svaka čast! – oduševljen je bio jedan od njih.
Da je šeficom HDZ-a ostala Jadranka Kosor, Rimčeva bi govore uglavnom držala u svom Kninu, gdje je gradonačelnica već dva mandata. Od nemilosti se spasila pobjedom Tomislava Karamarka. Izabrana je u Predsjedništvo stranke, ministrica je u sjeni lokalne samouprave i politička je karijera zasigurno očekuje i izvan Knina.
Pošiljka bez riječi
Najčešći je komentar za vas “To je ona zgodna gradonačelnica”.
Vanjski izgled je genetika. A ženska su djeca, poznato je, sličnija ocu, na što sam ponosna. Ali najmanje pridajem važnost izgledu. Puno mi je važnija moja komunikativnost i dobri odnosi s ljudima.
Koliko vam izgled pomaže, a koliko odmaže u poslu?
Bilo je raznoraznih iskustava. Ovisno o tome je li riječ o muškim ili ženskim kolegama. Ali trudim se da ne ostavim dojam samo izgledom.
Zašto vas je bivša šefica Kosor marginalizirala?
To je sigurno nešto što ne bih voljela da mi se ponovi. Nije bilo izazvano s moje strane i često mi je bilo enigma zašto je to tako. Kad ostvarujete dobar rezultat, dobivate sve izbore, donesete prevagu za županijske izbore, pitate se što je razlog. Nikada nismo razjasnili dokraja taj odnos.
Je li bila u pitanju ženska taština? Možda ste joj smetali kao mlada i perspektivna žena?
To je nešto što bi trebalo pitati gospođu Kosor, ali sumnjam da biste dobili istinski odgovor. Ipak, uvijek ću priznati da smo imali njezinu potporu u gradnji crkve i dijelu obveza Vlade oko gradnje spomenika Oluja 95. Zato je i proglašena počasnom građankom Knina.
Je li ta nagrada bilo vaše dodvoravanje Kosorici zbog loših odnosa?
Ne daj Bože. Nikada se ne bih dodvoravala na taj način. To je bio moj prijedlog na inicijativu braniteljskih udruga. I ne žalim zbog toga. No, ljudski me povrijedilo to što smo joj tom prigodom darovali jedan broš s motivom kninske tvrđave, tj. krune kralja Zvonimira i kninske zastave, a ona mi ga je, kada sam se svrstala uz Tomislava Karamarka na unutarstranačkim izborima, vratila poštom, u paketu.
Fino je zapakirala broš i poslala vam ga?
Da, na kućnu adresu. Iako joj taj broš nisam osobno darovala. To je dar grada Knina i njegovih građana, posebno izrađen za nju.
Je li uz broš stiglo i neko pisamce?
Ne, voljela bih da sam dobila dvije-tri popratne riječi.
Jeste li je zvali nakon toga?
A čemu? Ja sam taj broš nosila na unutarstranačkim izborima. Na taj sam joj način vratila.
Je li vam kao ženi bilo neugodno kada su vaši muški kolege kritizirali Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i uspoređivali ga s nacizmom? I zašto, uostalom, o toj temi, koja se ipak najviše tiče žene, u HDZ-u najglasnije govore – muškarci?
Moj će odgovor biti subjektivan. Hvala Bogu, imam zdravo dijete, začeto prirodnim putem, i kao kršćanka nisam za zamrzavanje i kasnije ubijanje zametaka. Ali da to pitate nekoga tko ima problema s plodnošću, njegov stav bi bio drugačiji. Moji kolege nisu birali riječi, možda je to bilo pretvrdo, ali išlo se izražajem koji dopire do svakog uha.
Priželjkuje još jedno dijete
Udali ste se s 20 godina. Rano?
Meni nije bilo prerano. Rodila sam sa 23 i nikada ne žalim što je tako bilo, pogotovo što imam kćer od deset godina. Uz ovaj posao teško bi bilo imati malu bebu, iako kćeri priželjkujem brata ili sestru. Stigla sam i završiti fakultet, baviti se politikom, humanitarnim radom.
S koliko godina ste se učlanili u HDZ?
Sa 16. To je bilo u vrijeme mog povratka u Knin, odakle sam bila prognana. S obzirom na sve što smo prošli prije rata u Kninu, odlučila sam se za stranku koja je zaslužna za stvaranje Hrvatske.
Sa 16 godina meni je normalnije da cure zanimaju dečki i izlasci, a ne stranka.
Vjerojatno bi i mene izlasci više zanimali da nisam odrasla i bila prognana iz Knina.
Koje su vaše ambicije?
Vidim se u Kninu, a hoće li biti treći gradonačelnički mandat, rano je govoriti.
Da niste gradonačelnica, što biste voljeli raditi?
Najsretnija bih bila da sam pročelnica nekog gradskog odjela i da mogu, kao i danas, rješavati konkretne probleme i time pomagati ljudima. Apsolutno se ne vidim, recimo, kao županica ili dožupanica, oni su mi kao djelatnici Fine. Samo transferiraju novac.
Ukinuli biste županije?
Da. Stvorila bih regije jer su županije najveći potrošači.
Šta će vam kolege župani reći?
To ja i njima govorim.
Jeste li tipična Dalmatinka?
Jesam. Vičem. Mrzim kad mi netko gleda na sat na sastanku i stupiči mi, što bi mi u Dalmaciji rekli, jer je tri sata. Ali sam uvijek voljna pomoći, moji mi se suradnici uvijek mogu obratiti.
Jeste li šefica i u kući?
Nažalost jesam, ja bih voljela da nisam. Kad nešto treba odlučiti, moj suprug veli: Nek bude kako ti kažeš.
Kako se obraćate Karamarku, morate li mu se obraćati s “predsjedniče”?
Poštujemo funkciju i u javnom obraćanju govorim “predsjedniče”, a u osobnom kontaktu mogu mu reći Tomo, Tomislav.
A Kosorici i Sanaderu?
Nije moglo bez “predsjednice”, “predsjedniče”.
Anđa vlajina. Strava.