Prema Miloradu Pupovcu, izjava Milijana Brkića “prekršila je nekoliko odredaba hrvatskog Ustava i protivna je člancima barem dvaju zakona”. Ali, “u ovom trenutku SDSS nije onaj koji će ljuljati Vladu”, rekao je predsjednik te stranke i Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. “Manjine su sastavni dio koalicijske vlade i nije im u interesu da ruše premijera koji želi voditi proeuropski HDZ i ojačati proeuropsku politiku”, osnažio je svoju izjavu Pupovac.
Jedan od zastupnika manjina u Saboru Furio Radin izjavio je da će Vladi uskratiti svoju ruku sve dok se Andrej Plenković i HDZ ne distanciraju od izjave Milijana Brkića. Sličan je zahtjev Plenkoviću uputila i Inicijativa mladih za ljudska prava. Na istu temu priopćenje je izdao i Izvršni odbor Hrvatskog helsinškog odbora u kojem se kaže da Brkićeva izjava “retorikom odudara od uljuđenog govora u demokratskim društvima i u suprotnosti je s Ustavom”, te se poziva predsjednika HDZ-a i predsjednika Sabora da se očituju o toj izjavi. Na taj bi način i Plenković i Jandroković, piše HHO, “doprinijeli kvaliteti političke higijene u HDZ-u i Hrvatskoj”. Međutim, do zaključenja ove kolumne javnost je od Andreja Plenkovića o Brkićevoj izjavi dobila samo pola rečenice u kojoj premijer o izjavi Milijana Brkića ne kaže ništa, osim što reakcije na nju naziva “predimenzioniranom interpretacijom”.
Dimenzije su stvar točke s koje netko promatra stvar ili pojavu. Kada su trojica ministara glasala suprotno mišljenju premijera i ostalih ministara, Plenković je neposluh smjesta sasjekao razrješenjem upitne zakonitosti. Kada se Zlatko Hasanbegović stavio na izbornu listu Brune Esih za Zagreb, predsjednik HDZ-a je spremno ovjerio Hasanbegovićevo “samoisključenje” iz stranke. Ali, razlog i povod takvih odluka, a to je sada moja interpretacija Plenkovićevih poteza, nije bilo kršenje političkih, moralnih, stranačkih ili nekih drugih načela, nego politikantsko kalkuliranje.
Umjetnost interpretacije, između ostalog, glazbeni je pojam. To je umijeće pretvaranja notnog zapisa u zvuk, što je moguće bliži zamisli autora. Svaki umjetnik u interpretaciju unosi i dio svoje osobnosti, temperamenta, karaktera i pogleda na svijet. Zato je svaka interpretacija nekog glazbenog djela, koja ovisi o čovjeku, a ne stroju, donekle subjektivna. Međutim, Plenkovićeve interpretacije, poput ove da su reakcije na Brkićevu izjavu “predimenzionirane interpretacije”, nemaju ništa zajedničko s pravilima glazbene interpretacije. One spadaju u obmanjivanje i falsificiranje stvarnosti, nažalost tako svojstveno politici. Uzmimo za primjer način na koji su premijer Plenković i njegovi ministri “interpretirali” stanje u Agrokoru. Premijer je to nazivao “izvjesnim poteškoćama”. Dimenzije te obmane postaju očite ovih dana, kada na vidjelo izlaze zastrašujući iznosi dugova u milijardama kuna. Znate kako bi u glazbi izgledala takva “interpretacija”? Bilo bi to kao da glazbenik iz velike partiture Beethovenove sudbinske Pete simfonije na klaviru odsvira štiklec “Za Elizu”. Dimenzije Plenkovićevih “interpretacija” mijenjaju se i mijenjat će se ovisno o političkim interesima i odnosima snaga. Siguran sam da će se uskoro promijeniti i njegova “interpretacija” izjave Milijana Brkića, kada gospodin Plenković procijeni da smije i može postupiti onako kako jedino i priliči proeuropskom predsjedniku HDZ-a, čiji bi postupci trebali biti vođeni načelima, zakonima i Ustavom RH. Onaj, pak, tko ne mora kalkulirati i taktizirati vidi da je nemoguće relativizirati i “predimenzionirano interpretirati” izjavu koju je na vrlo služben način, za govornicom u sjedištu stranke, dao zamjenik predsjednika HDZ-a, koji je istodobno i potpredsjednik Hrvatskog sabora.
Evo što je točno, od riječi do riječi, rekao Milijan Brkić: “Gospodin Pupovac je član Hrvatskog sabora, kao pripadnik nacionalnih manjina i kao takav podupire hrvatsku Vladu i većinu u Hrvatskom saboru. Ali, isto tako gospodin Pupovac i nacionalne manjine NEĆE određivati sastav hrvatske Vlade i podsjetio bih, kao što sam već kazao u medijima, da je ovo hrvatska država, da u hrvatskoj državi, uz nacionalne manjine koje imaju itekako zajamčena ustavna prava, odlučuju Hrvatice i Hrvati i da je ovo naša zemlja, a ne čija tuđa. I zamislite kako bi to bilo kad bih ja odavde govorio kako će gospodin Vučić u Srbiji rekonstruirati srpsku vladu.” Milorad Pupovac je političar koji ima svoje razloge za taktičku podršku Vladi i premijeru Plenkoviću koji, očito, procjenjuje da još nije trenutak da se u ovoj stvari postavi kao proeuropski političar koji štiti temeljna ljudska prava, hrvatske zakone i Ustav i europske norme ponašanja.
Ali, ovdje nije riječ samo o uvredi izrečenoj Miloradu Pupovcu i svim manjinama koje on predstavlja, nego svakom hrvatskom građaninu koji drži do civilizacijskih vrijednosti, časti i ugleda svoje domovine i njezina Ustava. Kada su napadnute manjine i kada se službeno i javno izriče politička platforma na kakvoj su 1941. u ustaškoj NDH doneseni rasni zakoni, onda je dužnost svakog savjesnog pripadnika većine, u ovom slučaju etničkih Hrvatica i Hrvata na koje se poziva i u čije ime misli da istupa Milijan Brkić, da digne svoj glas i kaže: “ne u moje ime”. Za hrvatsku je javnost porazno već i to što je strašnu izjavu uopće potrebno tumačiti i što Milijana Brkića već na licu mjesta nisu razapeli novinari pred kojima je izrekao tu prijeteću strahotu koja, uz ostalo, odaje skandaloznu političku nepismenost i neznanje u samom vrhu vladajuće stranke i vlasti. Političari neka taktiziraju i interpretiraju. Ja, kao hrvatski građanin i pripadnik nacije u čije ime Milijan Brkić misli da nastupa, njegovu rasnu i rasističku političku teoriju mogu, smijem, moram i hoću sa zgražanjem osuditi. I zahtijevati da se Andrej Plenković o njoj izjasni, umjesto da nam i dalje svira “Za Elizu”. A i to jako loše, s mnogo krivih i propuštenih nota.
Ne postoji ni jedan savjesni građanin koji bi trebao pristati na očitu zloprabu demokracije i postojanje privilegiranih osam manjinskih uhljeba za koje ne vrijede kriteriji koji vrijede za sve ostale građane, koji imaju osigurano mjesto u Saboru bez obzira koliko ljudi za njih glasuje i koji nikome ne odgovaraju osim sebi. Spominjanje NDH i rasnih zakona je čista zamjena teza, rasni zakoni su upravo ovo što postoji sada, zakoni po kojima ljudi samo zbog svoje etničke pripadnosti imaju privilegije.