Ove se godine u ožujku obilježava 50. godišnjica posjeta velikog Martina Luthera Kinga Indiji, koju je posjetio kako bi se upoznao s "tihom revolucijom" Mahatme Ghandija, strategijom nenasilja i vlastite spremnosti za podnošenje bola i patnje kako bi se obratio razumu i savjesti svoga protivnika. Također, 10. ožujka obilježena je 50. godišnjica od početka tibetskog revolta prema Kini i njezinoj politici koja je dovela do polustoljetnog egzila Dalaj Lame i mnogih Tibetanaca, i to baš u Indiji. Time je po nekim povjesničarima zatvoren trokut između trojca s nadom u bolje sutra.
Na fotografiji snimljenoj 10. ožujka 1959. naoružani Tibetanci okupljaju se ispred palače Potala netom prije povijesnog ustanka protiv kineske represije.
Foto: AFP
Ljudska prava i sloboda te nenasilje, san Tibetanaca i njihova duhovnog vođe Dalaj Lame, do danas još nije postao javom. Slično su sanjali i Ghandi i Luther, koji je tek 40 godina nakon velikog govora "I have a dream", negdje gore s neba, uspio i vidjeti njegovo ostvarivanje.
Točno prije godinu dana tibetski redovnici podigli su svoj glas i prosvjedovali po nebrojeni put protiv okupacije Tibeta i komunističke kineske vladavine koja čini apsolutno sve kao bi ugasila njihov san.
Ubojstva tibetskih redovnika zataškana pred svijetom
Tada je u prosvjedima ubijeno 19 osoba, njih 1300 je ranjeno, a 7000 uhićeno. Mnogi su nestali. Danas oni prosvjeduju za oslobođenje svih zatvorenih redovnika i za autonomiju Tibeta. Kako tvrdi tibetska vlada u egzilu, od ožujka do listopada 1959., kada je započela njihova borba, ubijeno je oko 87 tisuća ljudi.
Iako se Dalaj Lamin lik slavi u cijelome svijetu, za stanovnike Kine on je terorist kojeg često nazivaju huškačem na odcjepljenje.
Foto: Pixsell
Ipak, čini se kako ovom duhovnom vođi lagano "pucaju živci" zbog situacije u kojoj je već pola desetljeća njegov narod. To je pokazao i u govoru povodom 50. godišnjice ustanka protiv kineske okupacije.
Rekao je kako su tibetski identitet i kultura pred uništenjem, a Peking je optužio da je njegovu domovinu pretvorio u "pakao na zemlji".
'Ulicama je tekla krv'
Prije 50 godina za Tibetance je život postao pravi pakao na zemlji.
- Počelo je oko ponoći 10. ožujka. Kineska vojska bacila je bombe na glavni grad Lhasu. Ujutro je cijeli grad bio pun mrtvih tijela. Ulicama je tekla krv - prisjetio se danas 75-godišnji Sonam Choepel, koji je bio samo jedan od civila koji je tu noć uzeo oružje u ruke.
Prisjetio se i prvog dolaska kineskih vojnika u njegovo selo.
- Sjećam se da su izgledali mnogo drugačije nego mi... njihova lica, odore i jezik. Donijeli su oružje koje do tada nikada nismo vidjeli. Kada sam prvi put čuo tenkove, zemlja se tresla kao da se svijet okreće naopako. Bio sam prestravljen. Ipak, s vremenom smo se navikli na tenkove, a naš strah pretvorio se u ljutnju - rekao je Sonam koji je u kineskom zatvoru proveo 22 godine. Pokušao je pobjeći dva puta, no uhvaćen je i mučen. Šest mjeseci nisu mu skidali lisičine s ruku.
Ipak, unatoč mučenjima, ni on niti ijedan drugi zatvoreni Tibetanac ne žali što se borio za Tibet.
- Još uvijek vjerujem da će se sva ova patnja isplatiti i da će jednoga dana Tibet biti slobodan - zaključuje Sonam.
Nada još uvijek živi
Danas, 50 godina kasnije, mnogi, pa možda i sam Dalaj Lama, gube nadu u autonomiju Tibeta.
U cijelom svijetu svake godine 10. ožujka održavaju se prosvjedi protiv kineske represije s nadom u bolji život Tibetanaca. Mnogi od njih rođeni su u egzilu, ali njihova borba nije ništa manje jaka od one njihovih očeva i djedova.
Foto: Reuters
Kada će se ostvariti san tibetskog naroda i njegova vođe, pitanje je koje će još neko vrijeme pričekati odgovor. Star i bolestan, 73-godišnji Dalaj Lama i sam je priznao da je na izmaku snaga, a danas, možda više nego ikad, Tibet očajno treba svojega vođu.
Odnos Tibeta i Kine tijekom desetljeća izrastao je iz lošeg u užasan, uz dodatak neviđenog nasilja i nebrojenih pregovora koji su uvijek u mračnoj ulici. Osim daljnje borbe za autonomiju, Tibetanci se moraju suočiti s time da najvećeg među dalaj lamama u povijesti uskoro neće biti. Ostat će im samo ikona, jedini glavi adut njihove borbe i njihova zajedništva.
14. Dalaj Lama, Tenzin Gyatso
Tenzin Gyatso rođen je 1935. godine u istočnom Tibetu kao peto od šesnaestero djece. Dvije godine kasnije preselio se u Lhasau, a 1939. održana je i službena ceremonija. Tibetanci vjeruju kako je svaki dalaj lama reinkranacija onog prošlog. On je prvi dalaj lama koji je putovao na Zapad, gdje je promicao etiku i harmoniju među svim vjerama. Godine 1989. dobio je Nobelovu nagradu za mir, a izvan Tibeta primio je više od 100 počasnih priznanja i nagrada. U prosincu 2008. objavio je svoje "poluumirovljenje", a podvrgnut je i operaciji zbog kamenaca u mokraćnom mjehuru. Tada je rekao:
- Ostario sam. Bolje je da odem u mirovinu i maknem se s puta tibetanskog pokreta.
Dalaj Laminu reinkarnaciju bira Kina
Nakon smrti sadašnjeg Dalaj Lame reinkarnacija novoga, 15. duhovnog vođe Tibeta bit će izabrana isključivo uz odobrenje kineske vlasti. Kina ima sasvim drugačiji pristup odabiru od tradicionalnoga tibetanskog izbora.
