Naši su političari naučili da se svojih funkcija ne odriču gotovo dok su živi. U nas se politika koristi kao biznis. Jednom zaposjednuta fotelja ne pušta se olako. Zato i godinama imamo iste osobe u politici, samo mijenjaju fotelje, ali nije problem promijeniti i strane, obraz, ideologiju, bilo što, samo da i dalje dopadne tako unosna fotelja. Takav najsvježiji primjer jest smjena potpredsjednice Sabora Milanke Opačić koju je inicirao njezin SDP.
Bivša potpredsjednica tjednima cvili po medijima i ne može se čudom načuditi kako više nije potpredsjednica Sabora, kao da je završila na burzi nezaposlenih. I za svoje cviljenje i pravljenje žrtve traži razloge na sve strane, ali dakako da neće kazati pravi motiv takvog već nepodnošljivog cviljenja i to osoba koja nije vidjela život izvan uhljebničke stranačke politike. Milanka Opačić u prvom redu cvili jer više neće imati plaću kao potpredsjednica nego samo kao obična saborska zastupnica.
A taj dodatak na plaću kao potpredsjednice ipak joj je značio dosta, njoj koja je inače izuzetno socijalno osviještena, a koja godinama voli fine skupe krpice i torbice. Naravno, neka si priušti što želi, ako ima, iako je to sasvim neprimjereno i nemoralno u situaciji u kakvoj se nalazi društvo, a posebice kad takve poruke šalju političari, poruke bahatosti i nedodirljivosti.
No Milanka Opačić ne može protiv sebe ni sada, kao što nije mogla ni kad je bila ministrica socijalne skrbi kada je glumila socijalnu osjetljivost, lupala parole. Nesposobna ministrica sjaja torbica i krpica nije se odrekla. Međutim, ovo nije kolumna o njoj, niti je ona jedina takva.
Ona je samo u ovom trenutku najizraženiji primjerak hrvatskog političara koji je isključivo okrenut sebi i svojim prohtjevima, svojem standardu, svojim potrebama, svojim interesima, a građani, birači su mu zadnja rupa na svirali, prema potrebi, kad su izbori, kad treba nešto prodati, baciti maglu, okrenuti novac… Iako su i ti birači jako čudni, godinama daju glas ljudima koji ih godinama varaju, muljaju, lažu…
Možda i ti neki birači od toga imaju skrivenu korist? Takva politika, koja je godinama usmjerena samo na sebe i na vlastite interese, kao i na interese velikih korporacija i banaka prema čijim su se interesima godinama krojili zakoni, upropastila je Hrvatsku i dovela ju je do posvemašnje devastacije, i to u prvom redu do ljudske devastacije.
Odnosno, politika je dovela do toga da naši ljudi bježe iz zemlje, a taj bijeg nije zaustavljen, i neće biti zaustavljen dok god se politika u prvom redu ne spusti do svakog čovjeka. Nije li alarmantan podatak da se samo u Njemačku u zadnje doba iselilo stotinjak tisuća Hrvata? Pa to je poput cijelog Osijeka! Koliko godina se javno alarmira politiku da se mora hitno riješiti problem blokiranih građana? I godinama nitko ništa, tek sad se počelo, ali opet parcijalno!
Kad će konačno ovi u vrhu politike, u Vladi i Saboru, shvatiti da je jedino rješenje u spuštanju politike prema svakom građaninu i da se politika mora hitno početi baviti svakodnevnim potrebama i problemima građana!? Primjer podilaženja bankama, problem švicaraca i općenito kreditiranja, problem s ovrhama, da ne spominjem Agrokor, sve su to primjeri koji su doveli do bijega ljudi iz zemlje.
Jer se ljudi ne osjećaju u njoj dobro, politika za njih ne mari, nemaju nikakvu sigurnost, ne samo egzistencijalnu, a onda kad se na to još doda i činjenica da se u Hrvatskoj nije završio Drugi svjetski rat u mnogim glavama, sve je to debeli razlog za bijeg iz zemlje. Bude li se i dalje išlo s dosadašnjom politikom, bude li se i dalje zabijala glava u pijesak, ignorirali očiti problemi, tada će se doista ostvariti prognoze UN-a da će za pola stoljeća u Hrvatskoj biti gotovo upola manje ljudi nego danas! Jer treba znati da, osim bijega iz zemlje, ovakva situacija, ovakav pristup politike nikako ne pridonosi porastu demografskih trendova.
Varaju se svi ako misle da će ljudi imati više djece samo s većim porodiljnim naknadama ili nekim sličnim parcijalnim zahvatima. Ljudi će se odlučiti na stvaranje obitelji i više djece samo u slučaju ukupne pozitivne društvene atmosfere u kojoj će se dobro osjećati i u kojoj će imati egzistenciju za sebe i svoju djecu. Pa iz zemlje bježe ljudi ne samo zbog egzistencije, nego zbog ukupne loše atmosfere. Bolje se osjećaju u Irskoj, Njemačkoj… Kad ćemo se bolje osjećati u Hrvatskoj? Zna li tko?
Kad cemo se bolje osjecati? Kada na vlasti ne bude HDZ-SDP. A to znači nikada. U velikoj zemlji, Francuskoj, mlad i pametan politicar osnuje stranku, obeca reforme, i dogodine pobijedi na izborima. U nas je to nemoguce, na žalost,.