Bliži nam se 10. travnja kada bi Hrvatska trebala obilježiti sto godina od rođenja pjesnikinje Vesne Parun. U ovom trenutku, doduše, ne znamo najpreciznije kako će se ovaj jubilej obilježiti. Vesna Parun rođena je na otoku Zlarinu 1922. godine. Živjela je i u Šibeniku, Visu, Splitu (gdje je završila gimnaziju)... Šezdeset godina bila je stanovnica grada Zagreba.
Prvi stan imala je u Savskoj ulici broj 5, a konačno se skućila u ulici Marijana Badela u Studentskom gradu gdje je dobila općinski stan zahvaljujući gradonačelniku Većeslavu Holjevcu od kojeg ga je doslovno izmolila. A onda je, pred kraj života, najdulje živjela u Stubičkim Toplicama, prvo u hotelu Matija Gubec, a onda u tamošnjem lječilištu gdje je i umrla 25. listopada 2010. godine.
Pokopana je u Grohotama na otoku Šolti, otoku koji je jako voljela jer joj je majka Antica Mateljan Andreis bila Šoltanka pa su često ljetovale baš na tom škoju, nažalost, ne u obiteljskoj kući koja je razrušena u savezničkim bombardiranjima, nego u tamošnjim gostoljubivim odmaralištima.
Zna se da Matica hrvatska priprema dvije knjige izbora iz Vesnine poezije u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti. Ne znam hoće li biti gotove do 10. travnja, ali to i nije najvažnije. Najvažnije je da te knjige izađu jer od Vesnine smrti u Hrvatskoj nije izašla ni jedna jedina njezina autorska knjiga. A u njezinoj ostavštini ima i puno neobjavljenih zapisa različitih žanrova. Muzej Prigorja iz Sesveta (gdje je za Drugog svjetskog rata i nakon njega živjela Vesnina obitelj) svoju će putujuću izložbu posvećenu pjesnikinjinim slikama 18. ožujka otvoriti u šibenskoj knjižnici.
Riječ je o slikama koje su otkupljene od Vesnina prijatelja i dugogodišnjeg suradnika Branka Pejnovića, čiji će dokumentarni film o Vesni Hrvatska televizija prikazati 10. travnja. Knjižnica u Šibeniku planira i okrugli stol o Vesninu prebogatom opusu, planiran za svibanj.
U planu je i Vesnina izložba u Bugarskoj, u kojoj je djelovala nekoliko godina sve dok je nisu izbacili iz zemlje (nakon upada trupa Varšavskog pakta u Prag), ali i u galeriji Hrvatskog muzeja moderne umjetnosti Josip Račić, u kojoj je izlagala i za života. Izvanredna profesorica novije hrvatske književnosti u Zadru Sanja Knežević početkom ove godine objavila je znanstveni hommage Vesni Parun nazvan "Golubica iz crnog maslinika".
Knjigu je objavila Hrvatska sveučilišna naklada, a naslovnicu krasi slika pjesnika Tomislava Marijana Bilosnića koji je dobro poznavao Vesnu. Knjiga će biti predstavljena 12. ožujka u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. I odlično je u svojoj recenziji akademkinja Dubravka Oraić Tolić zapisala da knjiga Sanje Knežević donosi novu sliku Vesne Parun, pjesnikinje "nadžene" umjesto pjesnikinje patnice.
I Hrvatski državni arhiv koji je u nekoliko navrata otkupljivao građu vezanu za Vesnu Parun za jesen priprema i reprezentativnu izložbu o njezinu životu i djelu, ali i knjigu njezinih nepoznatih autobiografskih zapisa u koju će se uvući i pokoja njezina nepoznata pjesma. A takvih pjesama ima napretek, unatoč bogatoj bibliografiji od gotovo stotinjak Vesninih knjiga objavljivanih i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Samo na poljski prevedene su, primjerice, dvije njezine zbirke.
I Kulturno-informativni centar otoka Šolte priprema Dane Vesne Parun, a kulturna udruga Fotopoetika iz Šibenika upravo je, i to drugi put raspisala natječaj za pjesničku rezidenciju Vesna Parun koja se održava na otoku Zlarinu u trajanju od dva tjedna. Lani je boravak na Zlarinu izborila pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman.
Neke su manifestacije posvećene Vesni Parun već održane. Tako su na Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu studenti Akademije likovnih umjetnosti slikali sliku inspiriranu Vesninom pjesmom "Koralj vraćen moru". Prošle je godine u Zagrebu nekoliko tjedana kao gost PEN-ove rezidencije bio bugarski odličan prozaik Emil Andreev, prikupljajući materijale o Vesni Parun o kojoj piše scenarij za film o njezinim burnim bugarskim godinama koje su nas prilično nepoznate, a i više su nego filmične, očito i u svjetskim razmjerima. I proteklih godina bilo je nekoliko inicijativa vezanih za Vesnu Parun.
Tako je u Društvu hrvatskih književnika (iz kojega se Vesna čak dva puta ispisivala) tadašnji predsjednik Borben Vladović predložio uspostavljanje međunarodne nagrade za mediteranske pjesnike koja bi se zvala po jedinstvenoj Mediteranki Vesni Parun. Ideja je naišla na toplu podršku struke i kolega, ali nije realizirana. Sve je ostalo samo na ideji. I u Gradu Zagrebu govorilo se o postavljanju spomenika posvećenog Vesni Parun ili barem spomen-ploče na kući u Preradovićevoj ulici gdje je napisala pjesmu "Ti koja imaš ruke nevinije od mojih". I ta je ideja ostala, nažalost, samo u duhovnoj sferi.
