Zašto nam se tako plače, zapitao se književnik Miljenko Jergović u
tekstu posvećenom knjizi Kemala Montena "Za sve moje ljubavi", koja je
prije dva dana predstavljena u Zagrebu. Nostalgične crtice iz vremena
bliske nam prošlosti, kada je u glavnom bh gradu vladao optimizam,
prije i poslije Olimpijade, dojmljivo su djelo spomenutog Jergovića i
publicista Ahmeda Burića. Dok je Bijelo dugme nudilo općejugoslavenski
zvuk, Kemal Monteno na lirski je prepoznatljiv način ocrtavao ono što
je danas već prilično izlizano, a poznato i kroz termin "taj čudesni
sarajevski duh". Danas od toga vremena nije ostalo puno.
Sarajevo robuje nacionalističkim stereotipima, a usporeno je vrijeme
zamijenjeno strašnom privatizacijom ili, kako bi marksisti kazali,
prvotnom akumulacijom kapitala. Danas se ljudi više bave pljuvanjem po
onima koji žele uložiti u posrnulu naftnu kompaniju nego ljepotom koju
slute zaljubljeni pjesnici. Ljubav prema gradu, istodobno, na
posljednjem je mjestu zamišljene ljestvice stvari njegovih uglavnom
novih stanovnika.
Kemal Monteno veliki je pjevač naših života, tvrde autori knjige. Rođen
kao dijete sretnoga svemirskog slučaja u nesretnim vremenima, u ljubavi
Bošnjakinje i Talijana - službeno okupatorskog vojnika - Kemo je živa
metafora ovoga grada i njegovih duša. Njegov mekani melankolični glas
čuvao je osjećaj neke potpuno lokalne tuge i nježnosti.
Priča o Kemalu Montenu je lijep prilog razmišljanju o propasti jedne
urbane zajednice. Najljepše je tamo gdje nismo, volio je govoriti
kultni profesor književnosti Slobodan Đurasović, čiji je životni hod
iznenada prekinut prije dvije godine.
SUBOTOM UJUTRO
Kako da te zaboravim
