– Bez pomoći ne bih mogao preživjeti. Ovdje u pučkoj kuhinji dobri su ljudi. O sebi ne bih govorio. Imam puno problema, pa i sa zdravljem, nije samo siromaštvo u pitanju. I zato moram doći ovdje svaki dan… Napišite još jednom da smo svi zahvalni, ali nemojte nas snimati, imenovati.
Zadranin je pognuo glavu, uzeo svoj obrok, pristojno pozdravio i napustio pučku kuhinju. Nije zamjerio na upitu. Nekima koje smo susreli bilo je nelagodno. A ne bi trebalo, mnogi od njih pomoć trebaju zbog loših ljudi, politika, poslodavaca...
Potrebiti nam, kad dođemo pisati, često znaju reći da je pomoć puno lakše dati nego tražiti. U takvom društvu, u kojem nekima nikad nije dosta pa i s prijezirom gledaju na potrebite, nažalost, živimo. Takvi se ne srame sebe. Oni potrebiti i ponosni, nažalost, srame se, a ne bi trebali. I to potvrđuje nedavni slučaj koji se dogodio u Zadru.
– Da, imali smo slučaj da je potrebita obitelj koja živi u siromaštvu odbila primiti našu pomoć i obrok koji smo im htjeli dostaviti. Bojali su se što će reći susjedi i stoga i dalje žive u teškom siromaštvu i ne traže pomoć.
– Da, ima ljudi koji žive u kroničnoj bijedi i oni smatraju da tako mora biti i ne žele primiti pomoć – rekla nam je Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog Caritasa, koja apelira na sve one kojima je potrebna pomoć da je zatraže jer dobrih ljudi koji pomažu ima. Mirjana Tadić broji 32 godine rada u Caritasu i 42 godine u socijali i svjedočila je nizu teških sudbina ljudi koji su ostali bez osnovnih uvjeta za život. Mnogi su potražili pomoć, ali mnogi nažalost i nisu. Zorka i Violeta više od dva desetljeća kuhaju i pripremaju obroke korisnicima zadarske pučke kuhinje. Spremno su razgovarale za Večernji list baš u vrijeme pripreme obroka.
– Evo, sad je pri kraju. Mi poznajemo sve ovdje i najbitnije je da ih razumijemo. Teško im je, ali bude i veselja. Hvala što ih i vi razumijete kad vam kažu da se ne žele slikati. Teško je to… – kažu nam ove kuharice ponosne na našu konstataciju da rade veliki posao za ljude u potrebi. A potrebitih ljudi u Zadru je sve više. Pogotovo od studenoga do ožujka jer tada nema turističke sezone i prilike da se nešto zaradi. Zadar je specifičan i zbog dolaska brojnih Ukrajinaca, pa i nekoliko obitelji iz Sirije. Svi su oni korisnici pučke kuhinje ili socijalne samoposluge.
POVEZANI ČLANCI:
– Porast korisnika evidentan je posebno u ovo vrijeme jer smo turistička zemlja i sad nema sezonskih poslova. Znatan je porast i zato što imamo veliki broj ljudi iz Ukrajine, njih točno 444, za koje se moramo dodatno brinuti pored naših stalnih korisnika. Trudimo se da budu svi opskrbljeni barem u minimalnom dijelu. U vrijeme blagdana očekujemo i veći broj korisnika koji se odvaže doći i tražiti pomoć. Koristim priliku da preko vas zamolim da svi koji mogu dođu i donesu namirnice u socijalnu samoposlugu ili da uplate sredstva s naznakom "za socijalnu samoposlugu i pučku kuhinju". Imamo i akciju za 1000 radosti i namijenjena je za obitelji koje žive u siromaštvu ili na rubu siromaštva – rekla nam je Mirjana Tadić i dodala da se u pučkoj kuhinji dijeli dnevno 300 obroka, od kojih se 120 vozi po kućama uglavnom populaciji koja ne može doći ili samcima koji nemaju obiteljsku podršku ili imaju djecu, ali ona nisu tu. U Caritasu naglašavaju i specifičnost pučke kuhinje u Benkovcu gdje se dnevno priprema 100 obroka.
U Benkovcu su, naime, svi korisnici stari i nemoćni i žive u raštrkanim selima. – Imamo samo jednog korisnika koji dolazi po obrok, a sve ostale obroke odvozimo po kućama. Tri tima pomažu, uz institucije Crvenog križa tu je i Centar Sv. Ante, i svima nam je želja da omogućimo svakodnevnom dostavom obroka što dulji boravak starije populacije u svom domu. Jer liste čekanja za domove su preduge, a naši korisnici ne mogu pokriti ni osnovne potrebe, a kamoli smještaj u domu – rekla nam je Mirjana Tadić.
Ima ih i koji žive u stanu od 200.000€ a hrane se u pučkoj kuhinji.