Često se zanemaruje činjenica da smo i mi sastavni dio tog okoliša i da se sve što u njega dospije ponovo vraća nama. Brojne su posljedice ispuštanja opasnih tvari u okoliš, od globalnog zatopljenja, kiselih kiša, uništavanja ozonskog sloja do smanjenja globalnih izvora kisika, što u konačnici dovodi i do raznih bolesti. Iako se u nekim segmentima puno postiglo, ispred nas je još dug put ka stvarnom smanjenju zagađivanja, jer sve većom industrijalizacijom, intenziviranjem prometa te povećanom potrošnjom fosilnih goriva nema napretka u smanjenju stakleničkih plinova kao što je ugljikov dioksid, metan i dušikovi oksidi i količina kiselih kiša.
Navedeni procesi vode prema povećanju morbiditeta i mortaliteta te prevalencije zaraznih bolesti, a nekoliko je glavnih čimbenika koji dodatno na to utječu, uz promet i industrijalizaciju.
Požari diljem svijeta
Sve češće katastrofe u tvornicama diljem svijeta za posljedicu imaju otpuštanje opasnih tvari. Jedan od primjera je požar u tvornici parfema u talijanskom Sevesu, gradiću nadomak Milana, u kojem je došlo do oslobađanja u atmosferu gustog oblaka pare koji je sadržavao velike količine jednog od najotrovnijih dioksina TCDD-a. Nakon emisije talože se na vegetaciji i dospijevaju u vode i to na vrlo širokom prostoru oko izvora emisije. Kod akutne izloženosti dioksinima javljaju se kožna oboljenja koja karakteriziraju kožne lezije nalik aknama. Moguća je pojava i osipa, diskoloracije i pretjerane dlakavost.
Možda najveći problem u stvaraju dioksina su požari na odlagalištima otpada. Kod gorenja materijala koji sadrže halogene elemente, a pretežno je to klor, npr. U PVC-u, zbog niskih temperatura sagorijevanja između 300 °C i 600 °C, stvaraju se dioksini. To je jedan od izazova koji se moraju rješavati kod termičke obrade otpada. Naša pomoć u smanjenju istog je manja upotreba plastike, kao i pravilno razvrstavanje otpada naših kućanstava.
I kućanstva su veliki izvor onečišćenja. Postoje kemikalije koje isparavaju iz građevinskog i izolacijskog materijala, plinovi iz kamina i peći na fosilna goriva, pare iz boja i lakova, plijesni i bakterije i sredstava za čišćenje. Sve se to zajedničkim nazivnikom zove „sindrom bolesne zgrade“. Zdravstveni simptomi koji se uz to javljaju ovise o štetnim tvarima, a najčešće se javlja osjećaj umora i opća slabost, smanjenje koncentracije, glavobolje, nadražaj sluznica, promuklost, kašalj, nedostatak zraka i alergijske reakcije.
Stanje u Hrvatskoj
Praćenje kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj provodi se na mjernim postajama za praćenje kvalitete zraka državne mreže, mjernim postajama na području jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave, Grada Zagreba, te mjernim postajama onečišćivača.
Prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti za lebdeće čestice su zabilježena u Zagrebu i Osijeku , Koprivnici te Sisku, Slavonskom Brodu i Kutini. Najveći broj dana u kojima su zabilježene povišene koncentracije lebdećih čestica je u hladnijem dijelu godine za stabilnih meteoroloških prilika, kada su dominantni izvori onečišćenja kućna ložišta i promet.
Za veliki broj onečišćujućih tvari u zraku je dokazano ili se sumnja da imaju negativne učinke na ljudsko zdravlje. Općenito, kratkotrajno izlaganje umjerenom onečišćenju zraka mladim i zdravim osobama vjerojatno neće uzrokovati ozbiljne posljedice. Međutim, povišene koncentracije onečišćujućih tvari u zraku i/ili njima dugotrajno izlaganje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih simptoma i stanja kod ljudi. Ovo se prvenstveno odnosi na dišni sustav i upalne procese u organizmu, ali također može uzrokovati mnogo ozbiljnija stanja kao što su srčane bolesti i rak. Srčani i plućni bolesnici su osjetljiviji na negativne utjecaje onečišćenja zraka. Opasnosti su posebno podložna djeca i starije osobe. Inače osoba prosječne težine u jednom danu udahne oko 14 kg zraka.
I mali koracima, poput pravilnog razvrstavanja otpada, manjeg korištenja automobila, možemo utjecati na okoliš, a time i na naše zdravlje.
