Hrvatsko selo Drenovac Osredački nekada je brojilo oko 200 domaćinstava te više od stotinu djece u mjesnoj školi, a danas su tamo tek četiri stanovnika i loši putovi koje stanovništvo dijeli sa susjedima iz BiH.
Nemaju interneta ni signala za mobitel, a kad nema sunca, nemaju ni struje. Putujući trgovac im dolazi jednom na tjedan iz Drvara. Put kojeg su razrovale bujice, odroni nasred puta, prelazak preko mosta kojem se dio luka već srušio... tako se dolazi do krajnjeg dijela Općine Gračac, javlja RTL Danas.
"Nitko nikad ne dolazi, ne. Niti glasamo. Jednom su došli, samo ne znam šta je trebalo u Gračacu da glasamo za koga i vozili nas do Srba i to je to, više ništa", rekla je Zora Ševo iz Drenovca Osredački.
Da bi se došlo u izolirano hrvatsko selo, treba izići iz Hrvatske. Do njih se, naime, dolazi preko teritorija susjeda. Onoliko koliko su im loši putevi, toliko im je loša i opskrba električnom energijom, kažu mještani. Nekada su imali dalekovod, a sada samo nedostatne solarne panele.
"To je došlo prije četiri godine i nekada u ljetno vrijeme ne bude struje pet dana ako je oblačno vrijeme... Može televizija i može zamrzivač... i sijalicu uključim kad popijem malo", izjavio je kroz smijeh Đušan Ševo.
Nemaju signala za mobitel, pa se na ovom području čuju preko radiostanica. Nema ni interneta, pa kad ih obilaze mlađi potomci, ne zadržavaju se dugo u selu.
Mirku otac živi u Drenovcu u Hrvatskoj, a punica mu živi samo 200, 300 metara dalje, u Trnovcu, ali u Bosni i Hercegovini.
"Mi živimo kao da nema granice. Nit' smo imali prije puta, nit' sad imamo put. Sad nam je gore zato što imamo te rampe za koje ključeve imaju samo stanovnici, mještani koji žive u ovim selima i može se proći, a dalje, nema tu dalje, ovo je kraj svijeta", poručio je Mirko Jarić iz Drenovca Osredačkog.
kao da toga nema u njemačkoj, francuskoj, italiji... pa svako malo objavite kako neka grčka, talijanska općina objavljuje poziv i nudi kuće za jedan euro, ako dođete k njima živjeti. ono što kod nas treba napraviti jest ukidanje tog neobičnog sustava da si vlasnik unatoč tome što se ne brineš o imovini... kuće, poljoprivredne površine, su jedan od resursa ove države, i ako ih vlasnici ne održavaju ni ne koriste sukladno namjeni, trebalo bi ih i razvlastiti. u americi država često postaje vlasnik nekretnina koje su 10 godina napuštene. ali kako su njihovi gradovi većinom pred bankrotom, to ostaje i po 20 godina u ruševnom stanju, sve dok se ne pojavi neki novi developer, i u sprezi sa lokalnom političkom zajednicom, obnovi četvrt, zaradi fino, i eto... mi po ničemu ne odskačemo od susjedstva. prazne se sela po bosni, sloveniji, mađarskoj, pa i austriji, njemačkoj, poljskoj. baltičke zemlje su ostale bez skoro 30% stanovnika, i to ne starog, već 20-45 god starosti, što znači definitivan gubitak tih ljudi. ne gase se sela zato jer ih je politika napustila, već u ovom novom modernom dobu stanovati u takvom mjestu ne osigurava današnje potrebe. badava ti čisti zrak ako ti je želudac prazan, badava ti tišina i pjev ptica, ako od radnog mjesta do tvoje kućice u cvijeću trebaš 3 sata autom se tandrkati zemljanom cestom, sa sobom nositi motornu pilu da raskrčiš put kad nevrijeme baci neko stablo na put. nema koristi od sažalijevanja. tko misli drugačije, nek se preseli tam.