Uspon i pad Lijanovića

Kako su nastali i propali tajkuni iz Širokog brijega

Lijanovići
Foto: Zoran Grizelj/Večernji list
1/3
14.09.2014.
u 18:45

Dok je vozio Stavrosa na turneje, najstariji brat Slavo u njegovim je bubnjevima švercao duhan

Svojedobno, dok Jasmin Stavros još nije počeo pjevati, nego je bio uspješan bubnjar, Slavo Ivanković Lijanović vozio bi ga na turnejama.

Jednom prigodom, dok je “udarao po svom drumu”, osjetio je kako štapovi imaju senzualan miris. Osjetio je miris duhana. Tadašnji vozač mu je priznao da je u njegove bubnjeve trpao duhan kako bi ga lakše prenio i zaradio puno više prodajući traženu, ali za širu prodaju zabranjenu hercegovačku škiju nego što je dobivao za prijevoz muzikanata.

Ova životna filozofija rodijačkih i političkih veza, splet okolnosti rata i tranzicije i utjecaja međunarodnih administratora u BiH, učinili su da obitelj Lijanović svoje “snalaženje” nastavi i nakon osnivanja mesnog imperija te političke stranke strmoglavog uspona i još bržeg sunovrata, koji je ovoga tjedna završio uhićenjem četvorice braće. Slavo, Mladen, Jozo i Jerko našli su se, naime, iza rešetaka zbog sumnji u pranje novca, carinske prijevare, porezne utaje, uz još desetke drugih optužaba. Škrta zemlja kamena i krša stoljećima nije nudila izbor. Otići i napustiti Hercegovinu ili ostati i boriti se s teškim uvjetima i režimima te snalaziti se i preživljavati, ta je dvojba isklesala odlučnost ovdašnjih ljudi.

Mesari HVO-a

Obitelj Ivanković Lijanović iz Ivankovića Doca pokraj Širokog Brijega jedna je od onih koje su svoj san pokušavale ostvariti upravo kod kuće stalno zaobilazeći propise te bježeći od njih kao “vrag od krštene vode”.

Glava obitelji Stipe Ivanković, koji je dobio naziv Lijan, a po njemu i svi članovi nadimak Lijanovići, šezdesetih godina prošloga stoljeća počeo je “devriti” s duhanom, povrćem, voćem i mesom. Kombi vozilom Stipe je uspješno zaobilazio “filance”, kako se u Hercegovini nazivalo žandare iz vremena prve Jugoslavije, a kasnije narodnu miliciju. Njegovim patentom smatra se izum da je u vinskim bačvama uspješno švercao duhan. U bačvi bi se nalazio mali mijeh s vinom koji bi bio spojen na slavinu. Kada bi policajci provjeravali bačve, iz slavine bi poteklo vino, no oni nisu znali da je najveći dio bačve bio popunjen duhanom.

Osamdesetih godina Stari Lijan, kako svi zovu oca Stipu, otvorio je mesnicu u obiteljskoj kući na Trnu. Nakon toga otvorili su još jednu mesnicu u središtu Širokog Brijega, a godinu dana poslije i u Mostaru. U tim su mesnicama radili Jozo Lijanović, kojega svi zovu Jozan, i najmlađi od braće Jerko. To je bilo vrijeme prvog uzleta Lijanovića i posao je cvjetao jer su državne mesnice bile puno nekonkurentnije i s lošijom ponudom. Uslijedio je drugi, još veći posao, koji je otvorio vrata jedne od najvećih kompanija na području Hercegovine – s Aluminijem.

Tu upoznaju Milorada Bahilja Baju, koji je također s Lijanovićima uhićen u akciji državne policije u BiH, a koji je u to vrijeme bio jedan od ekonomista u Aluminiju. On im je otkrio tajnu kako pridobiti Jolu Musu, poznatog direktora prijeratnog mostarskog giganta. Lijanovići su počeli opskrbljivati mesom restoran Aluminija iz Mostara koji je imao 3500 ljudi.

Poslovni eldorado nastao je osamostaljenjem Republike Hrvatske. Zahvaljujući dobrim vezama s prvim hrvatskim ministrom financija Jozom Martinovićem, koji je podrijetlom bio Širokobriježanin, preko Lijanovića pristiže i znatna financijska pomoć koju je Hrvatska upućivala Hrvatima iz BiH. Rat je donio enormnu zaradu Lijanovićima. Postali su glavni opskrbljivači mesom Hrvatskoga vijeća obrane, a dijelom i Hrvatske vojske u suradnji sa Stipom Gabrićem Jambom, s kojim su bili u odličnim vezama.

Vojnom direktivom, u vrijeme osvajanja jugozapadne Bosne združenih snaga HVO-a i HV-a te pomicanja srpskih snaga, što je bio preduvjet za kasniju operaciju Oluju, bilo je naloženo da sva zatečena stoka bude upućena u klaonice Lijanovića. Govorilo se kako je i tako prikupljeno meso, koje je poslije isporučivano HVO-u, plaćano po višim cijenama od tržišnih. Lijanovići su godinama bili miljenici i praktično su rasli uz skute HDZ-a. Koliku su financijsku i političku moć imali u jednome trenutku, najbolje govori podatak da su 1998. godine bili u ozbiljnim pregovorima o kupnji Mesne industrije Gavrilović. No, pregovori nisu završili dogovorom, a razlog za to nije bio novac.

U međuvremenu se posao obitelji širio i na trgovinu naftom, automobilima, investicijske fondove, stanogradnju. U to vrijeme na Lijanoviće se gledalo kao na ostvarenje američkog sna u Hercegovini. Direktori, inženjeri imali su plaće oko 7500 maraka, a uposlenici su bili među najplaćenijima u državi. Ugled obitelji je bio golem, oni su bili omiljeni u Širokom Brijegu. No, sve je to kratko trajalo.

Razlaz s HDZ-om počeo je 1999. godine kada mesni imperij Lijanovića doživljava prvu financijsku krizu, a obitelj odlučuje uspostaviti Narodnu stranku Radom za boljitak. To je označio potpuni odmak od HDZ-a BiH i nagovijestio njihov kasniji ulazak u koalicijsku vlast u BiH, iz koje su strani upravitelji odlučili izbaciti najveću hrvatsku, srpsku i bošnjačku stranku – HDZ BiH, SDS i SDA – vjerujući da će tako riješiti daytonsku krizu. Nije se dogodilo ništa od toga, a Lijanovići su preko noći kao privjesak “hrvatske stranke” u SDP-ovoj vladi u Sarajevu postali hrvatski nacionalni izdajnici. Bili su izloženi pravome linču, a pred njihovu kuću u Širokom Brijegu bačen je eksploziv.

Foto: Arhiv VL

Foto: Zoran Grizelj

Najveći dužnici Hypu

Lijanovići su u političku avanturu, koja se pokazala kobnom, ušli pod utjecajem dijela međunarodne zajednice, prije svih američke administracije i tadašnjeg veleposlanika u BiH Thomasa Millera te HDZ-ova disidenta Stipe Mesića. Lijanoviće s Mesićem vezuju godine prijateljstva pa čak i kumovske veze. Naime, neposredno prije rata u crkvi na Širokom Brijegu Mesić je krstio članove obitelji, a Lijanovići su bili kumovi. Njegova sadašnja adresa u Zagrebu, gdje je kupio dva stana, odmah je do stanova sinova Slave Lijanovića.

Lijanovići su se javno hvalili tim prijateljstvom i vezama, kao i da su financirali njegovu predsjedničku kampanju, a bili su među cijenjenim gostima kada je prisezao na Markovu trgu. Sve to, uz njihovu nezasitnu želju za vlasti, kršenje propisa, nastavak “šverca”, izbjegavanje plaćanja desetaka milijuna eura poreza i carina, korupciju, davanje i dijeljenje mita, kupnju glasova na izborima, osnivanje više desetaka poduzeća, koja bi potom gasili, a njihove dugove ostavljali državi, pretvorilo ih je u simbol sustavne korupcije u BiH. Vjerojatno ne postoji kazneno djelo koje nije počinilo klan Lijanović, no do sada se vrlo malo od toga uspjelo dokazati u pravosudnim procesima.

Prema službenim podacima Uprave za neizravno oporezivanje, čak 36 milijuna eura carinskih i poreznih prihoda država nikada neće moći naplatiti od Lijanovićevih kompanija – ona su s vremenom dobivala i egzotične nazive poput Alpen mit, Megacom, Farmer, Farmko – zato što je nastupila zastara, zbog čega se s pravom može postaviti pitanje tko je Lijanovićima godinama bio pokrovitelj svih zloporaba.

U aktualnome slučaju Tužiteljstvo BiH ih tereti tek za sedminu “otpisanih dugova”. Lijanovići su i na vrhu popisa loših kredita koje je Hypo banka plasirala u Bosni i Hercegovini. Prema podacima iz banke, njima je tijekom više godina dodijeljeno 33 milijuna eura, a od toga nisu vratili gotovo ništa. Banka im je blokirala račune i pokušala namiriti dugove na temelju hipoteka, no uspjeli su prodati tek nekoliko strojeva vrijednih nekoliko stotina tisuća eura. Iako najmlađi, Jerko Ivanković Lijanović pravi je capo di tutti capi, na vrhu poslovnog i stranačkog biznisa.

Crkva i džamija zajedno

Poznat po svojoj “pragmatičnosti”, on je čak svojedobno predlagao da se u BiH napravi bogomolja za vjernike katolike, muslimane i pravoslavne čija bi se unutrašnjost samo mijenjala ovisno o tome tko predvodi obrede. Na taj je način nastojao relativizirati političke i međunacionalne probleme ističući u prvi plan ekonomiju, koju su upravo kompanije u vlasništvu njegove obitelji godinama uništavale. On je stranku, u koju je privukao i populiste, glazbenike, glumce (Josipa Pejakovića, Nazifa Gljivu, Almu Čardžić) pretvorio u svojevrsni biznis.

Kupovao je glasove na izborima i dapače javno se zauzimao za plaćanje glasovanja, dijelio poticaje kao ministar poljoprivrede čak i obiteljima koje žive u višekatnicama i koje su tek na balkonima imale posude s cvijećem. Aktivisti njegove stranke čak su podmetali i eksploziv, za što su osuđeni, pod vozilo zastupnika HDZ-a BiH. Brat Mladen formalni je predsjednik Narodne stranke Radom za boljitak i on je jedini pušten iz pritvora odmah nakon ispitivanja. Raspodjelom imovine njemu je pripao dio mesne industrije, no on je sve svoje udjele rasprodao i posvetio se politici. Državni je zastupnik i praktično predsjednik stranke od osnivanja. Jedini je završio fakultet, i to strojarski. Slavo Lijanović je najstariji brat. Vlasnik je poznatog širokobriješkog restorana u Borku, a svojevremeno je kupio i hotel u središtu grada, koji je poslije prodao. Nedaleko od Širokog Brijega ima veliku farmu koza i proizvodi poznati sir iz mijeha “Muša”.

San i java

Jozu Lijanovića prati glas da se dugo vremena opirao napustiti HDZ i prijeći u bratovu stranku. On se po lokalnim navodima posvađao s Jerkom te se jedno vrijeme preselio u Makarsku, gdje je živio sa suprugom. Vlasnik je Auto kuće Lijanovići, koja je zastupnik marke Mercedes i drugih njemačkih automobila.

On slovi i za obiteljskog buntovnika, koji čak ni sada ne slijedi upute Jerka ili pak Staroga Lijana. Lijanoviće je kao i veliki broj tajkuna u Bosni i Hercegovini stvorio rat, no oni, za razliku od drugih, nisu bitnije promijenili način rada od toga vremena. Pretvorili su se, upravo kao i zakržljali daytonski eksperiment, u simbol sustavne korupcije kojoj pogoduje toliko razina vlasti, neuređen pravni i politički sustav koji je porozan na brojne zakonske i proceduralne rupe. Njihove su slabosti godinama zlorabili Lijanovići i brojni drugi.

Foto: Zoran Grizelj/Večernji list

Foto: Zoran Grizelj

O Lijanovićima, odnosno ocu Stipi, svojedobno je napisana i knjiga “Lijanov san”, koja je čak trebala dobiti i ekranizaciju u suradnji HRT-a i bosanskohercegovačke televizije. No, Lijanov san i java, a posebno stvarnost, nešto su posve drugo. Novu istinu o usponu i padu Lijanovića ispisuje državno Tužiteljstvo i Sud BiH.

>>Mladen Ivanković Lijanović na slobodi

>>Odlučuje se o pritvoru uhićenih, brojne istrage protiv Lijanovića

>>Poznati mesari i političari uhićeni zbog utaje 5,5 milijuna eura

Komentara 21

Avatar Feniks
Feniks
19:08 14.09.2014.

Zanimljivo da šuti Mesić! Pa ovo su mu bili glavni financijeri.

GO
google385
06:37 15.09.2014.

placali radnike bonovima od svojih trgovina.radnicima kasnili sa placama a po hrvatskoj kupovali nekretnine od makarske do zagreba a samo u makarskoj u jednom danu kupili 6 stanova a radnike nazivali motikama a podticaj za poljuprivredu od nekoliko miliona uzimalii sebi i sad u pritvoru e neka su .nedavno mi jedan sirokobrijezanin rece da oni nisu podrijeklom iz sirokog nego da su se tamo doselili od konjica od kud su dasu za zatvor su

GE
gemist
20:47 14.09.2014.

Obogatili su se na prodaji svinjetine i preradjevina nama u u HR,glavna zarada jos od ratnog doba iz Bosne je bio bezcarinski uvoz dok su nase firme placale carinu i pristojbe,ovi su bili naravno jeftiniji uz podrsku vlasti svasta su nam prodavali i tu su stekli pocetni kapital i to je cinjenica

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije