Dvije Sarajke i Banjolučanin osobe su godine u BiH. Nagrada Osoba godine na Večernjakovu pečatu ovoga je puta otišla u ruke troje liječnika: infektologinja Alemka Markotić danas živi i radi u Zagrebu, a epidemiolozi Darija Kisić Tepavčević u Beogradu i Alen Šeranić u glavnom gradu RS-a kao ministar zdravstva.
COVID-19 prometnuo ih je u Hrvatskoj, Srbiji i BiH u regionalne zvijezde. Njihove tri priče najbolje ilustriraju sliku BiH. Liječnice Alemka i Darija otišle su u svoje susjedne, matične domovine kako bi uspjele u struci, a Alen Šeranić tek ulaskom u Dodikovu stranku u srpskom entitetu dobio je priliku iskazati se i kao medicinski stručnjak.
Zanimljivi su životni putovi osoba godine. Hrvatica Markotić u ratu je došla pomagati stanovnicima opkoljenog Sarajeva, Srpkinja Darija upravo ga je u tome vremenu napustila, dok je Alen od seoskog liječnika u Ključu upornošću dospio do rijetko omiljenog političara u BiH. Koji, poput Beroša u RH, svojom smirenošću osvaja javnost. Nitko od njih nije se borio da postane heroj. Situacija kakvu moderni svijet ne pamti primorala ih je da znanjem, ali i svojom osobnošću, postanu medijske zvijezde. I što je još važnije - nositelji borbe protiv nevidljivog neprijatelja koronavirusa.
O važnosti Večernjakove manifestacije govori i to što se preko Pečata javnosti obratio i generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus. Prvi čovjek WHO-a pritom je čestitao laureatima za Osobu godine, ali i svim zdravstvenim djelatnicima koji u vrijeme COVID-a riskiraju svoje živote kako bi spasili zaražene.
U koncept regionalne manifestacije Večernjakov pečat uklopio se i ovaj izbor. Koji stalno naglašava kako je BiH država triju, a ne samo jednoga naroda.
Usto što dobitnici nagrade za Osobu godine žive u trima državama, regionalna dimenzija iskazana je i proglašenjem predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića Osobom godine u Europi. Plenković je svojim autoritetom proširenje EU-a, odnosno BiH i cijeli jugoistok Europe, ponovno vratio na bruxellesku agendu. Uz njega, na Pečatu su nastupila još dva premijera. Oba iz BiH. Aktualni Zoran Tegeltija pokušava biti umjerena struja bh. politike, a bivši, Adnan Terzić, priznanje za međupolitički dijalog uručio je Fahrudinu Radončiću.
Koji je, pak, najglasniji glas razuma bošnjačke politike. Jednako kao što su i dvojica nadbiskupa, Papin izaslanik u BiH Luigi Pezzuto i apostolski vizitator u Međugorju Henryk Hoser, na Pečatu poslala poruke o potrebi snažnije međureligijske suradnje.
Posebnu težinu dali su gotovo svi govori nagrađenih iz kategorija Gospodarstvo, Religija, Sport, Kultura… No, i ove godine pamtit će se emotivne priče “malih ljudi velikih djela”. Od 150 nominiranih, njih je bila čak trećina. Svi, poznati i nepoznati, naglašavali su važnost gradnje mostova za bolju budućnost. Pečat im je omogućio da njihovu ljudsku, dobronamjernu poruku čuje cijela regija.
U sliku gradnje mostova uklopila se i suradnja dviju televizija - HRT-a i BHRT-a. One su svojom profesionalnošću pokazale kako bi dvije države mogle surađivati i u svim drugim oblastima. Pa čak i kada ima šumova u tehničkoj komunikaciji. Dobre namjere prepoznali su ove, kao i prethodnih 18 godina, mnogi koji su Pečat odgledali izravno ili u snimci.
Za ovaj projekt pohvale, tapšanje po ramenu… Večernjaku sve manje gode. Prevladava osjećaj gorčine. Jer teško se pomiriti s činjenicom da je BiH samo dva sata normalna država i društvo. Još više strše oni koji u svojoj ljudskoj zlobi traže bilo što kako bi diskreditirali, ako ništa drugo, ogroman trud organizatora.
U 120 minuta trajanja Večernjakova pečata dominirali su uspjeh, znanje, humanost i međusobno razumijevanje. No, nije to, inače, ono što dominira u bh. javnosti. Čak i u ovo doba korone međunacionalne bitke samo su nakratko bile prekinute. Čim se epidemiološka situacija stabilizirala, na površinu su isplivali stari prijepori i činjenica da je BiH država triju javnosti, triju istina i, nažalost, triju budućnosti. Dok je tako, Večernjakov pečat bit će tek kratki predah i podsjećanje kakvo bi društvo i država BiH mogla biti.
Nema tih liječnika, stručnjaka, heroja… koji BiH mogu izliječiti od ove bolesti koja se u protekla tri desetljeća udomaćila u njezinu tijelu.
Jedina učinkovita terapija uključuje angažman svih naroda i njihovih političkih elita, terapija kompromisa i konsenzusa. Bez toga BiH će virus mržnje, nepovjerenja i nerazumijevanja trajno onesposobiti. A svi Aleni, Darije i Alemke u takvoj su situaciji nemoćni. I dok će oni osobne budućnosti vjerojatno graditi drugdje, BiH će svoju uzalud čekati.
Tek onda kada stručnjaci poput njih budu na cijeni, moći će se u rat protiv (ne)vidljivog neprijatelja. Pečat je u toj borbi već 19 godina. A u njoj izgleda kao Don Quijote koji se bori s (opasnim) vjetrenjačama mržnje.
