Tajanstveni srednjovjekovni objekt u kompleksu Starog grada u Varaždinu ime je dobio po žitu jer se vjerovalo da je služio za skladištenje usjeva, no pokazalo se da u vrijeme grofova Celjskih to nije bilo tako, već da je se koristio za obranu od Turaka. Na žalost, konzervatorsko-restauratorski i arheološki radovi na Žitnici nisu nastavljeni jer više nije bilo novca za istraživanja, kaže nam kustosica u Gradskom muzeju Lovorka Štimac-Dedić.
Pitanje je - kakve još tajne krije Žitnica? U časopisu "Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin" Anka Ćurić i Daria Škarpa Dubreta iz Hrvatskog restauratorskog zavoda iznijele su nove spoznaje do kojih su došle prilikom radova na toj zgradi.
Otkriće da Žitnica nije služila samo za čuvanje žita promijenilo je 2016. planove Gradskog muzeja o budućem korištenju zgrade. Stari grad u Varaždinu potječe iz 15. stoljeća i građen je u vrijeme grofova Celjskih. Najstariji sloj je zapadni dio kamenog južnog obrambenog bedema utvrde s puškarnicama koji je nastao najkasnije u drugoj polovici 15. stoljeća. U 16. i 18. stoljeću provedene su adaptacije, a današnji izgled potječe s početka 20. stoljeća, kad je zgrada preuređena za potrebe smještaja arhiva. Povijesni podaci govore da je na području Varaždina početkom 12. stoljeća na prometnom čvorištu nastalo sjedište Varaždinske županije, jedne od najstarijih i najznačajnijih kraljevskih županija u srednjovjekovnoj Slavoniji.
- Uz taj se kraljevski posjed počinje razvijati trgovište, a ivanovci su u 12. stoljeću, vjerojatno na lokaciji današnjeg franjevačkog samostana, sagradili crkvu i hospicij kao bi skrbili o hodočasnicima. Tako uz kraljevsko župansko središte, castrum comitis, pomalo nastaje grad kojem će kralj Andrija II. 1209. godine dodijeliti privilegij slobodnog kraljevskog grada – navode autorice.
Potkraj 14. stoljeća, nakon Krvavog sabora u Križevcima, Žigmund Luksemburški je knezu Hermanu II. Celjskom darovao grad Varaždin. Rezultati provedenih istraživanja upućuju na zaključak da se današnja zgrada Žitnice sastoji od dvije građevine među kojima do početka 20. stoljeća nisu postojale komunikacije u interijeru i nisu bile funkcionalno povezane - ističu autorice iz HRZ-a. Istočna građevina je bila adaptirana za potrebe skladišta (Proviant Haus), a zapadna za potrebe oružane (Zeug Haus) Varaždinskog generalata.
- Otvorenim ostaje pitanje točne lokacije i izgleda tornja za barut, odnosno zatvaranja i povezivanja fortifikacijskih sustava utvrde i varoši, a odgovore bi mogla dati veća sustavna arheološka istraživanja tog dijela platoa i grabišta varaždinske tvrđave – zaključuju.
Nemate pojma kaj se skriva ispod sijena u mojem staglju. Ne cu vam odati tajnu, da ne bi rekli da preinacavam povijest.