Iako se s epidemijom koronavirusa pojavio strah od povećanog broja nasilja u obitelji, niz je slučajeva gdje je nasilje u obitelji postalo uobičajeno godinama pa i desetljećima unazad.
Jedan od takvih slučajeva je i žena s istoka Hrvatske koja obiteljsko nasilje, kako nam je prenijela trpi desetljećima. Pri tome radi straha za djecu, ali i sebe, sve do prošle subote nikada niti jedno nasilje nije prijavila policiji.
"Staroga sam kova, a uostalom bojala sam se i njega. Strahovala sam što će mi napraviti kada policija ode ili se on vrati. Počelo je još 1973. godine i nastavilo se do danas. U vrijeme izbjeglištva, u tuđini, na Božić me je istukao. Bilo je tu šamara i udaraca u glavu kada bi mi krv krenula na nos. Nogama bi me udarao po rebrima, izbacivao van iz kuće", kaže nam ova žena koja je željela ostati anonimna.
Dodaje kako joj suprug pije, ali i da to nije važno hoće li doći do nasilja i teških riječi ili neće. Prema njenim riječima on je za sve druge med i mlijeko dok je za njih u obitelji samo nasilnik. Zadnji slučaj dogodio se u prošlu subotu kada je po prvi put od kako sve to proživljava zvala i policiju. A onda se razočarala.
"Moram priznati kako su došli ali i da ništa nisu napravili. Sa mnom je razgovarala jedna policajka, a s njim policajac. On je policajcu rekao da sam ga pljunula. Policajac je potom došao do nas i rekao kako smo oboje krivi i ponašali se nasilno te otišli. Nije bilo važno niti to što sam ja u vrijeme razgovora s policajkom bila u predinfarktnom stanju i što sam špricala nitroglicerin ispod jezika. Ležala sam dok sam joj odgovarala na pitanja pri čemu je ona uporno postavljala pitanje o razlozima svađi. Poslije svega su se pokupili te su otišli, a mene ostavili da umrem i na milost i nemilost. Zar je to postupanje u takvim slučajevima", pita se ova ogorčena žena.
Dodaje i kako uz sve to ima i velikih zdravstvenih problema. Operirala je srce i imala je 3 infarkta do sada. Trebala je 20. ožujka ponovno na operaciju ali je ista odložena. Vraćajući se u prošlost kaže i kako su i ona i djeca puno toga ružnoga svih tih proteklih godina proživjeli od supruga i oca tiranina koji se iživljavao i na njima.
"I oni imaju posljedica od svega toga. Sin se liječi po psihijatrijskim ustanovama, a kada je trebao doći na godišnji kod nas poslao je ocu pismo da ne želi da on bude tu kada dođe. Pitam se kome sam dala svoje troje djece", ističe ova žena.
Ne krije da je iznimno ljuta i ogorčena na postupanje policije koja je, kako kaže, izjednačila tiranina i žrtvu. Prema njenim riječima odlučila se za medije progovoriti o svemu kako bi i Zagreb vidio što se i kako radi, odnosno kako se pojedini policajci postavljaju kod slučajeva obiteljskog nasilja.
"Jesu li to ljudi? Jesu se zapitali što će biti kada odu? Hoće li me ubiti? Je li se tako štite nemoćne žene od muževa psihopata? Puno je tu pitanja i onda mediji kažu prijavi nasilje u obitelji. Pitam se kome", rekla je ova žena.
Kontaktirali smo i PU vukovarsko – srijemsku odakle nam je potvrđeno kako je policija postupala u ovome slučaju kao i da su postupili po pravilima služe.
"Policijska ophodnja obavila je razgovor s oboje supružnika, odnosno i s prijaviteljicom i s njenim suprugom. Policiji je rečeno kako je došlo do nesporazuma, ali nisu utvrđeni elementi prekršaja nasilja u obitelji. Po obavljenom razgovoru policija je utvrdila kako nesuglasice nisu bile u toj mjeri da bi mogle da prerastu u nasilje tako da nije bilo nikakvih daljih postupanja", rekla je Martina Halas iz PU Vukovarsko – srijemske.
Gospođo, žalosno je što tolika desetljeća trpite zlostavljanje. Još je žalosnije što ste dozvolili da i vaša djeca trpe i odrastaju u mržnji, nasilju. Prvi korak, čim netko prvi puta nekoga udari; kada ta osoba ode na posao, spakirati svojesvoje stvari, dokumente, javiti se u sigurnu kuću, u Centar za socijalnu skrb, a u bolnicu radi pregleda ozljeda i saniranja, te liječniku reći da su ozljede od batinjanja, kako bi podnio prijavu. Takvo se što ne trpi. Zašto ste to trpjeli? Kome ste tu "žrtvu" prinijeli. Kome ste pomogli trpljenjem?