Dok smo kod kuće, mama i tata se svaki dan svađaju i tuku. Jako su nervozni i onda tuku i mene. Nemam se kome požaliti i jedva čekam da počne škola jer se tamo osjećam sigurno”. Tim se riječima proteklih dana dvanaestogodišnjakinja obratila jednoj od službi koje pružaju pomoć djeci žrtvama nasilja. Obratila im se i jedna majka dvoje djece: “I prije je bilo nasilja tu i tamo, ali otkad smo u izolaciji, počeo je sve više piti, a od alkohola postaje agresivan. Tada ga se bojim, a bojim se i da će se ta agresija okrenuti i na djecu”.
Život u izolaciji, kakav manje-više već mjesec dana u uvjetima pandemije COVID-19 svi živimo, i financijska nesigurnost uvjeti su pojačanog rizika za nasilje u obitelji, objašnjava psihologinja Senka Sekulić Rebić.
– Ti uvjeti generalno stvaraju nemogućnost da se nasilnika napusti. Specifična za ovu situaciju je i preporuka da jedna osoba iz obitelji odlazi u kupnju namirnica, a jedna od metoda nasilnika upravo je to da žrtvi ograniči pristup hrani i lijekovima, dakle i to je element rizika – opisuje psihologinja i u svom videoizlaganju na #spasime.
Dodaje i da su metode nasilnika vrlo perfidne, on u uvjetima izolacije može zadržavati informacije govoreći npr. da je situacija puno gora, a ako u obitelji postoji osoba kojoj treba specifična skrb, primjerice, osoba s invaliditetom ili bolesno dijete, postoji i rizik da će nasilnik spriječiti ostvarenje zdravstvene skrbi za tog člana obitelji. Budući da su ovih dana društvene mreže i internet glavno sredstvo komunikacije, moguće je i da će nasilnik pokušati spriječiti kontakt žrtve s prijateljima i obitelji. Moguće je i da će se nasilni partneri koji su bili u raskidu s partnericom pokušati vratiti u obitelj računajući na otežanu dostupnost resursa kao što su policija i centri za socijalnu skrb.
– Problem je što ne vidimo adekvatnu reakciju sustava na problem nasilja u obitelji u uvjetima pandemije COVID-19, nema sistemskog pristupa tom problemu, za razliku od temeljitog sistemskog pristupa samoj pandemiji, čemu svjedočimo. Kod nas se obiteljsko nasilje trivijalizira i inače, a sada pogotovo na način: “Pa svi su malo nervozni” – ustvrdila je psihologinja.
Međutim, rodno uvjetovano i obiteljsko nasilje ne dolazi uvijek u jasnim oblicima kao što su batine. To je podmuklo i perfidno nasilje. Rast napetosti u nasilniku će izazvati reakcije u kojima će početi tiho provocirati, prigovarati npr. zbog bučne djece koja su stalno u kući, nakon čega nasilje može poprimiti oblik ponižavanja, otvorenog vrijeđanja, verbalne, psihičke i fizičke agresije. U nekima od tih situacija osobi koja trpi nasilje nije jasno kako i na što da reagira.
– Nasilje je svaki čin u kojem osoba pokušava izazvati osjećaj straha, nemira, kojim prelazi osobne granice. To se ne može pravdati “on se malo nasekirao” jer iz toga nastaje stanje iščekivanja veće napetosti i nastavljanja zastrašujućeg, agresivnog i nasilnog ponašanja. Nasilnik će tražiti prostor da ispolji svoju agresiju, da ostvari svoju moć – govori Senka Sekulić Rebić.
Spas iz trgovine ili ljekarne
Neke su zemlje bolje reagirale na opasnost od obiteljskog nasilja u ovim uvjetima pa se tako mogu naći upute i savjeti poput one o sastavljanju tzv. sigurnosnog plana i načina kretanja po kući. To podrazumijeva osobu ili dvije od povjerenja koje bi na hitan poziv mogle odmah reagirati i preuzeti rizik da prime žrtvu s djecom ako su ugroženi, preskačući pritom zaštitne mjere poput 14-dnevne izolacije. Nadalje, ukazuje se kako su nešto sigurnije spavaća soba, blagovaonica i dnevna soba, dok su kuhinja, kupaonica ili garaža manje sigurne jer ondje ima predmeta koji se prije mogu iskoristiti za napad.
Na problem obiteljskog nasilja u ponedjeljak je upozorio i papa, a talijanska je vlada za prevenciju izdvojila 30 milijuna eura. Tamošnja ministrica obitelji Elena Bonetti najavila je i nacionalnu kampanju za poticanje žrtava da nazovu zeleni broj kao i za širenje funkcionalnosti aplikacije YouPol za automatsko lociranje prijava obiteljskog nasilja. Nedavno je i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio na dramatično povećanje poziva žena koje traže pomoć i apelirao na svjetske vlade da uspostave punktove za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja na mjestima koja su u ovim uvjetima često jedina dostupna – trgovinama i ljekarnama.
Neke su zemlje odmah reagirale, među prvima Francuska, u kojoj je od 17. ožujka, kad je na snagu stupila zabrana kretanja, do kraja mjeseca zabilježeno 36 posto više obiteljskog nasilja u Parizu i 32 posto u ostalim dijelovima zemlje, što uključuje i dva ubojstva. Stoga su odlučili otvoriti dvadesetak privremenih savjetodavnih centara u trgovinama živežnim namirnicama, izdvojiti milijun eura za udruge koje pomažu žrtvama i platiti 20 tisuća noćenja u sada praznim hotelima, kako bi se onamo sklonile žrtve nasilja u obitelji. Slično se govori u Njemačkoj, a Španjolska je pokrenula kampanju “Protiv rodnog nasilja, maska 19” – svi koji strahuju za svoj integritet, bilo fizički, psihički ili seksualni, mogu u ljekarni zatražiti “masku 19” i time aktivirati protokol protiv nasilja.
Na problem su upozorile i udruge u Hrvatskoj, ističući kako je hitnoća prijema u sigurne kuće onemogućena zbog obvezne 14-dnevne karantene te zatraživši da se omogući hitno testiranje u takvim slučajevima. Domine su ukazale na povećan broj poziva žena upomoć i apeliraju na građane Dalmacije da im ustupe na privremeno korištenje stanove za samoizolaciju. Javilo ih se desetak. U prvom tjednu opće karantene u Hrvatskoj ubijena je žena kraj Vinkovaca, a isti je dan u Zaprešiću muž pokušao ubiti suprugu. No, to ne odskače od hrvatskog prosjeka – policijska statistika ne bilježi eskalaciju obiteljskog nasilja. A kalendar nasilja koji na web stranici MUP-a bilježi kaznena djela i prekršaje iz domene nasilja u obitelji, kazuje da se svaki dan dogode u prosjeku 22 takva djela.
Naime, od 1. ožujka do 14. ožujka počinjeno ih je ukupno 308. Od toga su 43 kaznena djela, znači zaista teško nasilje, a ostala su prekršajna. No to ne znači da su zanemariva, naprotiv.
– I dalje se većina obiteljskog nasilja tretira kao prekršaj, što povlači i novčanu kaznu koja pogađa cijelu obitelj. A što da radi žrtva kad nakon prijave ponovno ostane s nasilnikom u četiri zida? To što mjerodavni tvrde da nemamo povećani broj prijava mogu staviti mačku o rep jer s prekršajnim prijavama i s izostankom pravih reakcija na pojačan rizik, ne čudi što žene ne prijavljuju! Treba poslati jasnu poruku da će nasilnici biti izmješteni iz stana. Počinitelje koji su prekršajno kažnjeni zbog nasilja, policija i centri za socijalnu skrb u ovim bi uvjetima trebali provjeravati – oštra je Sanja Sarnavka iz Zaklade Solidarna, napominjući da samo nekoliko od 19 skloništa u zemlji ima mogućnost izdvojiti novopridošle zbog samoizolacije.
Ministar Davor Božinović je na traženje udruga izjavio kako za prijavu nasilja u obitelji već otprije postoje alati kao što je Red Button te da su u svakom trenutku spremni razmotriti i druge modele. U Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku rekli su nam da ima ukupno 292 mjesta u skloništima, a trenutačno su u njima 192 osobe, žene i djeca, znači da je popunjenost oko 65 posto i da ima još sto mjesta. Svjesni svih rizika, kažu, na web stranici Ministarstva i na stranici Vlade objavili su upute o postupanju u situaciji pojačanog rizika od nasilja u obitelji i zlostavljanja i zanemarivanja djece zbog pojačanih mjera izolacije radi suzbijanja epidemije COVID-19.
Uputili su i javni apel građanima, članovima obitelji, susjedima, prijateljima da prijave sumnju na nasilje. Ženska soba i Duga nedavno su apelirale na Ministarstvo pravosuđa da omogući sucima žurno djelovanje na predmetima nasilja u obitelji i izricali mjere zabrane pristupa.
“Ministarstvo pravosuđa izdalo je preporuke pravosudnom sustavu da nastavi s radom na neodgodivim predmetima, posebno u onim postupcima hitne naravi poput zaštite prava maloljetnika, nasilnih kaznenih djela te kaznenim postupcima s pritvorskim elementima”, rekli su nam u tom ministarstvu.
VIDEO: Vodeći hrvatski znanstvenici predviđaju kad bi mogla završiti pandemija
Osvetnički pohod
A Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće ispričala nam je ovotjedni primjer postupanja kod obiteljskog nasilja:
– Gospođa je iznašla mogućnost da pozove policiju zbog partnerova nasilja i prijetnji smrću. Događalo se to pred djecom, devetomjesečnom bebom i djetetom starim osam godina, na području Zagrebačke županije. Policija je na teren stigla brzo, zlostavljač je bio pod snažnim utjecajem alkohola. Policija ga je upozorila da se tako ne smije ponašati, a gospođi su rekli da njega ne mogu maknuti iz stana jer je on vlasnik. Nakon što je policija otišla, zlostavljač je krenuo u osvetnički pohod. Tukao ju je šakama u trbuh, po prsima i glavi. Svemu su prisustvovala djeca i vrištala. Nakon toga je on otišao u spavaću sobu i zaspao. Tada je gospođa nazvala 0800 55 44, našu besplatnu liniju, te je sve šapćući ispričala savjetodavki. Savjetodavka je odmah nakon razgovora o događaju obavijestila naš pravni tim koji je već stupio u kontakt s gospođom. Naš pravni tim gospođu će informirati i o mogućnosti pritužbe na rad i postupanje policije, o čemu će ona potpuno autonomno donijeti odluku želi li to ili ne – ispričala je N. Tolle.
AŽKZ morala je zbog popunjenosti odbiti 12 zahtjeva za smještaj, od čega osam otkad su na snazi mjere kućne karantene.
Otežan pristup podršci
Određen broj žrtava nasilja u ovom trenutku sasvim sigurno ima otežan pristup uslugama podrške, ustvrdila je Zdravka Sadžakov iz Udruge B.a.B.e.
– U nekim se državama broj poziva SOS linija udvostručio zbog karantene i izolacije, no još je veći izazov osigurati ženama priliku da uopće uspostave takve pozive uz neprekidnu fizičku blizinu nasilnika – ističe Z. Sadžakov.
U sigurnoj kući udruge B.a.B.e. trenutačno su smještene četiri žene i troje djece, što znači da kuća može primiti i nove žene žrtve nasilja s njihovom djecom.
– Kuća ima predviđen prostor za samoizolaciju koji udovoljava svim uvjetima sukladno preporukama stručnjaka. U tom prostoru osoba u samoizolaciji može potpuno odvojeno od drugih korisnica, bez ikakva doticaja s njima, koristiti spavaonicu, kuhinju i kupaonicu – kaže. B.a.B.e. su svakodnevno dostupne od 8 do 17 sati na telefon: 01/4663-666 ili 0800/200-144 te dežurni mobitel 098/9824-641 koji je dostupan od 0 do 24 sata. Žrtve ne mogu prijaviti nasilje u uvjetima kad se ne mogu sakriti od zlostavljača, ukazuje i prof. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
– Nasilje je sigurno u porastu jer je velik broj rizičnih faktora. Osobe u disfunkcionalnim odnosima zatvorene su u istom prostoru u vrijeme krize, neizvjesnosti, straha, nezaposlenosti, izložene dodatnom stresu zbog financijskih problema koje svi očekuju u budućnosti... Ta disfunkcionalnost zbog svega će se još gore manifestirati. A znamo i da se u krizi povećava opasnost od ovisnosti – govori Buljan Flander i nastavlja: – Ako roditelji imaju psihičkih problema, ako je dijete temperamentnije, ako ima poremećaj pažnje ili neke druge teškoće, sve je to rizični faktor u izolaciji. Zabrinutost postoji posebno za djecu koja inače žive u obiteljima u kojima ima nasilja. Njima je sigurno mjesto škola, sportska grupa ili druga aktivnost kojom se bave, prijatelji... a sada nemaju to svoje sigurno mjesto – govori ravnateljica Poliklinike.
U izolaciji je znatno povećano vrijeme provedeno ispred ekrana (koje i inače iznosi predugih sedam i pol sati) pa je to i veći rizik za nasilje preko interneta (cyberbullying). Raste i rizik od tzv. sextinga – primanja i slanja seksualnih poruka, kojem je potkraj 2019., prema istraživanju Poliklinike, bilo izloženo 60 posto đaka prvih i trećih razreda srednje škole. U 2015. ih je “sekstalo” 40 posto.
U Hrvatskoj – rezanje novca
I Buljan Flander se slaže da je važno da žrtve nasilja znaju da i u uvjetima pandemije institucije funkcioniraju i da će nasilnici biti sankcionirani. No, dok europske zemlje izdvajaju milijune eura za zaštitu žrtava, u Hrvatskoj pojedini župani najavljuju rezanje novca udrugama koje za državu obavljaju taj vrlo delikatan posao.
– Došle su neke najave i od Grada Zagreba, neki natječaji nisu raspisani iako su trebali biti, Osijek i Rijeka već su smanjili financiranje. Organizacije civilnog društva partner su državi, specijalizirane da osiguraju servise koje država nije osigurala. Kad izostane financiranje, sustav pomoći žrtvama urušava se, kao i postignuta ženska ljudska prava – kaže prof. Maja Mamula iz Ženske sobe.
A što to znači, govore postignuća civilnog društva, zbog kojih imamo i skloništa za žrtve nasilja, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, osviješteno postojanje silovanja u braku itd.
Slazem se da nasilju treba stati na kraj i zastititi djecu i prvom redu. Ali ovo sto se desava u hr je prestrasno, razne udruge su u “zastiti” zena od nasilja vidjele dobru priliku za zaradu i lagodan zivot. Kada se desavaju ovakve stvari ko danas nema ih nigdje osim sto se angaziraju kroz ovakve clanke da ne bi slucajno ostale bez svojim novaca, sada kad ga je sve manje u drzavnoj kasi.