Veselje zbog natprosječnog rasta BDP-a u prvom kvartalu nije trajalo dugo. Kao hladan tuš odjeknula je vijest iz samog Ministarstva financija da su odgodili planirano zaduženje u Londonu jer su kupci državnog duga tražili veću kamatu nego što je hrvatska delegacija očekivala. Neslužbene informacije kažu da su investitori tražili od ministra financija da im potpiše prinos od 5 posto, što on nije bio spreman učiniti s obzirom na to da je kamata na zadnje inozemno zaduženje pala na tri posto.
Nije to ni prvi ni zadnji put da neka zemlja, uključujući i našu, odgađa plasman obveznica, ali rijetke su se zemlje suočile s tako dramatičnim rastom kamata koji je potaknut isključivo političkim razlozima. Ministarstvo financija najavilo je da će pokušati ponovno kad se otklone trenutačne političke nejasnoće, dok strani mediji otvoreno pišu o padu Vlade. I što sad?
Ovisno o političkim preferencijama, vjerojatno će početi međusobni napadi i potraga za krivcima. Za jedne to će biti SDP jer je tražio smjenu Tomislava Karamarka, za druge Most što ih je podržao, a za treće HDZ čiji se predsjednik brani od optužbi za sukob interesa. Kamate su bile i ostale odraz ekonomskih i političkih okolnosti u nekoj zemlji.
Ne računa li se Grčka, koja se financira iz posebnih programa, Hrvatska godinama plaća najskuplje kamate jer nas doživljavaju kao loše organiziranu i korumpiranu zemlju. U cijenu kamata uračunata je pravna nesigurnost, korupcija, problematični suci koji se u pristojnoj zemlji ne bi mogli naći ni u prekršajnom, a kamoli u Ustavnom sudu, pa i nefunkcioniranje Vlade. Odgoda plasmana ne bi trebala utjecati na ovogodišnji proračun jer na naplatu ne dolazi nijedna inozemna obveznica, a kunski se dug lako može refinancirati kod kuće. Rast kamata svakako je najava daljnjeg pada rejtinga, ovaj put isključivo iz političkih razloga. Europa zbog britanskog referenduma ulazi u novu neurotičnu fazu, a Hrvatska je propustila priliku da stvori rezerve za tešku 2017. po dugu koji stiže na naplatu.