Kada je 12. siječnja 1967. od raka bubrega umro James Bedford, profesor psihologije na Sveučilištu u Kaliforniji, tijelo mu je, prema njegovoj želji, pohranjeno u posebnu posudu s tekućim dušikom, a postupak postao poznat kao prvi slučaj zamrzavanja čovjeka. Bilo je to samo tri godine nakon što je američki fizičar Robert Ettinger objavio knjigu \"Mogućnosti besmrtnosti\" i time stekao titulu oca krionike, prakse očuvanja tijela preminulih na ekstremno niskim temperaturama u nadi da će ih se u budućnosti moći oživjeti.
Crv je opet propuzao
Ettinger je 1976. u predgrađu Detroita osnovao Institut krionike, gdje je 2011. godine i sam zamrznut, a tijelo mu je smješteno između majke i njegove dvije supruge. Prema nekim informacijama, na \"duboko zaleđivanje\" dok im medicinska tehnologija ne omogući da se jednoga dana vrate među žive odlučili su se i Walt Disney, Salvador Dali, Elvis Presley, Charlie Chaplin i Boris Jeljcin, ali to nikada nije potvrđeno. No, brojke svjedoče kako je krionika u međuvremenu stekla mnogo sljedbenika, pa i postala biznis. U američkim tvrtkama i ustanovama koje se time bave dosad su u spremnike s tekućim dušikom pohranjena tijela 230 osoba, a u Rusiji 24, dok ih je oko stotinu potpisalo ugovore.
Kako, pak, izgleda zamrzavanje ljudi otkriva ekskluzivni obilazak centra KrioRus, čiji je ured u Moskvi, a spremište u obližnjem gradiću Sergijevu Posad. U njemu su goleme komore, kriostate, u kojima su tijela položena s glavom nadolje, budući da je, objašnjava Sergej Evfratov, znanstveni suradnik kompanije, u donjem dijelu najhladnije.
– Može se zamrznuti cijelo tijelo ili samo mozak. O tome odlučuje klijent, a ako je riječ samo o mozgu, njega u budućnosti možemo prenijeti u virtualnu realnost – govori Evfratov.
Odluka se definira ugovorom s osobom koja se želi zamrznuti, a cijena je 36 tisuća dolara za mozak i 80 tisuća dolara za cijelo tijelo, odnosno i više ako dođe do komplikacija. Obično većinu tog novca, ističe Andrej Švedko, također suradnik KrioRusa, isplaćuje osiguravajuća kuća odmah nakon pravne smrti klijenta. Budući da je eutanazija u Rusiji zabranjena, krioniranje za života nije moguće, pa postupak počinje tek nakon potvrde o smrti osobe. Provodi ga tim stručnjaka koji kroz krvožilni sustav prvo uvodi posebne kemikalije, krioprotektore, koje smanjuju oštećenje tkiva pri zamrzavanju i kristalizaciji. Zatim se tijelo postupno hladi do temperature od minus 196 Celzijevih stupnjeva te se stavlja u komore s tekućim dušikom, što zaustavlja proces biološke razgradnje.
– Niske temperature mogu zaustaviti kemijske promjene stoljećima. Tekući dušik, pak, isparava, pa ga moramo povremeno dodavati, što cijeli postupak čini prilično skupim. Tijelo se čuva u depozitoriju u roku navedenom u ugovoru, obično do pojave tehnologije koja će omogućiti da klijent oživi – kaže Evfratov.
Zvuči kao scenarij iz SF filmova? Možda, ali znanstvenici su, dodaje, 2005. uspjeli zamrznuti kunićev bubreg, koji je odlično funkcionirao nakon transplantacije. Suvremena kirurgija, napominje također, i danas koristi niske temperature za izvantjelesne operacije. Tijekom takvih zahvata organ se vadi iz tijela i hladi se do temperature 4-6C, a zatim se obavlja operacija, primjerice uklanjanje metastaza. Nakon toga organ se vraća na tjelesnu temperaturu te u organizam pacijenta.
Pokusi na reptilima, školjkama i štakorima, usto, pokazali su da živčane stanice i veze između njih nakon dugog razdoblja zamrzavanja mogu biti potpuno obnovljene.
– Ljudski embrion koji je bio zamrznut prije 21 godinu doživio je veliki kriosan i razvio se u zdravu bebu. Zamrzavanje i odmrzavanje preživljavaju ribe, vodozemci i kukci. Veće životinje, poput sisavaca, zasad to ne mogu tolerirati, ali postoji nada da će se problem riješiti uz pomoć CAS tehnologije. Uskrsnuti iz mrtvih uspjelo je nematodi. Neuronske mreže crva bile su digitalizirane i nastavile su funkcionirati u privremenom virtualnom prostoru. U jednom trenutku sam je počeo puzati i nastavio živjeti – ističe Sergej Evfratov.
Iako još nije izvjesno hoće li se i kada to dogoditi i s čovjekom, Dmitrij Kvasnikov, jedan od klijenata kompanije KrioRus, vjeruje da će ljudi u budućnosti biti besmrtni. Stoga je odlučio temeljito se pripremiti za besmrtnost i potpisati ugovor za zamrzavanje svoga tijela.
Žena ga ukrala i kremirala
– Racionalno sam spreman za postupak i dobro znam kako će to biti učinjeno. S druge strane teško je biti spreman za nešto što je povezano sa smrću. Ne vjerujem da itko može reći da je potpuno emocionalno spreman da prođe kliničku smrt, dok kriopacijent dolazi smrti i bliže, a šanse za oporavak još su daleko od 100 posto. No, najviše me zabrinjava pravni status zamrznutih ljudi, njihove imovine i investicija, koji nije jasno definiran. Povoljan zakon mogao bi znatno povećati šanse pacijenta da oživi, dok ih današnja regulativa smanjuje – kaže Kvasnikov.
Drugi KrioRusov klijent, Aleksej Samikjin, za zamrzavanje ljudi doznao je iz medija te je odmah potpisao dva ugovora: jedan za krioniranje preminulog rođaka, a drugi za sebe, u slučaju iznenadne smrti.
– Uopće se ne bojim jer se zapravo od mene ništa ne traži, a zamrzavanje je hitan medicinski postupak koji se provodi nakon potvrde smrti. Pravne, ali ne i biološke – ističe Samikjin.
Gerontolozi, međutim, upozoravaju da je krionika obično varanje i da se još nitko nije vratio među žive jer su zamrznuti ljudi mrtvi, a svaki pokušaj njihova oživljavanja besmislen. Po njihovu mišljenju, ljudske stanice jednostavno ne mogu izdržati takav teret. I velik dio javnosti skeptičan je prema zamrzavanju čovjeka.
– Da, puno ljudi nam ne vjeruje, mnogi još nisu spremni za sam pojam besmrtnosti. Imali smo nedavno slučaj da nas je žena našeg klijenta prevarila, ukrala njegovo tijelo i kremirala ga. Ne znam je li se bojala da će se on jednog dana vratiti ili jednostavno nije znala kako objasniti djeci da tata nije pokopan kao svi ostali ljudi – kaže Andrej Švedko.
No, dodaje, sve je više i poklonika krionike, koji vjeruju da će se u budućnosti pojaviti tehnologija koja će omogućiti \"popravak\" organizma i njegovo oživljavanje. A slogan im je \"Bolje imati minimalnu šansu nego nikakvu\".
– Eutanazija je u Rusiji zabranjena, a budući da se zamrzavanje žive osobe, dok ne budemo sigurni da čovjek može normalno živjeti nakon odmrzavanja, tretira kao ubojstvo, mi to ne radimo. Ljudi koji iz nekog razloga žude za eutanazijom trebaju se preseliti u zemlju gdje je to dopušteno, primjerice u Švicarsku. Mi, pak, imamo mogućnost organizirati cijelu proceduru u zemlji u kojoj je eutanazija legalna – kaže Andrej Švedko iz KrioRusa.
