Kroz državu se proteže više od 17.000 kilometara cesta, no manje od 900 kilometara prekriveno je asfaltom. Jedan liječnik brine se o čak 10.000 stanovnika. Iako se radi o zemlji bogatoj rudama i prirodnim bogatstvima, 40 posto stanovnika te zemlje je pothranjeno, po procjenama Globalnog indeksa gladi. Usporedbe radi, ta je brojka iznosila 35 posto 2014. godine, što znači da je stanje gladi sve teže i službeno se opisuje kao alarmantno. To je Demokratska Republika Kongo, druga najveća afrička zemlja i možda najkaotičnija na tom kontinentu. Iz Konga potječe četvero djece koju su nedavno u susjednoj Zambiji posvojila četiri hrvatska para, mališani su potom dobili i hrvatske dokumente, no njihovi su posvojitelji ubrzo uhićeni i završili u zambijskom zatvoru zbog sumnje u trgovanje ljudima. Istragu provode i zambijske, i kongoanske, i hrvatske vlasti, a osmero naših državljana već je gotovo mjesec dana iza rešetaka.
Eksploatacija kaučuka
Kada su na svom bračnom putovanju posjetili Ruandu, Željko Garmaz i supruga mu Maja Sajler Garmaz, oboje tada novinari, "skoknuli" su i u susjedni Kongo, u obližnje mjesto s druge strane granice. Dok su fotografirali na ulicama, prišla im je policija i oduzela putovnice. Vratila im je dokumente tek tri dana poslije.
– Nikada ne znate što vam se u Kongu može dogoditi. Otvoreno su nas pitali koliko smo im spremni platiti da nas puste na miru. Iako nisi napravio nikakav prekršaj, nemoćan si jer ne možeš tu ništa – započinje Željko Garmaz. Inače, supružnici Garmaz široj su javnosti poznati kao humanitarci koji su pokrenuli lavinu pomoći za gradnju srednje škole u selu Kiwumu u Ruandi, zbog čega gotovo svake godine posjećuju afrički kontinent.
Kongo se desetljećima suočavao s vojnim udarima i ratnim krizama, a i kada vlada mir, prilično je krhak.
– Potpuni je kaos u toj zemlji. Središnja vlast nema veze s vlasti u pokrajinama. Posebno je kritično na istoku, gdje doslovno svako selo ima svoju vojnu huntu. Vize su za ulazak u državu dosta skupe i nije ih lako ishoditi, no bez problema se može naći nekoga na granici koga se može potplatiti da vas pusti unutra. Nevjerojatne priče koje pratimo posljednjih tjedana vezane za sumnje u trgovanje djecom, moguće su, nažalost, samo u Kongu, gdje se sve može kupiti, a čak i djeca znače novac. U konačnici, govorimo o zemlji u koja je poodavno legalizirana kleptokracija, još za vrijeme vladavine Mobutu Sese Sekoa – prikazuje on.
Gradovi nisu povezani cestama, no istodobno je kongoanska metropola Kinshasa, koja s okolicom broji približno devet milijuna žitelja, poznata po "modnim kicošima".
– Sa svojim raskošnim kreacijama, prava su svjetska atrakcija, a na modu se izdvajaju na tisuće eura – kaže Garmaz.
Po podacima Svjetske banke i UNICEF-a, samo 20 posto kućanstava u Kongu ima priključak na električnu energiju. U 2020. godini stopa umiranja djece mlađe od pet godina iznosila je 81,2 na 1000. Usporede radi, u Hrvatskoj je to 4,6 na 1000. Čak 42 posto kongoanske djece mlađe od pet godina zaostalo je u rastu zbog pothranjenosti.
Uz glad, haraju i bolesti. Više od deset epidemija ebole pogodilo je Kongo od 2018. do danas.
– Uzroci ovakvih teških socijalnih i zdravstvenih okolnosti vezani su za vrlo teško razdoblje kolonijalizma. Ono počinje portugalskim osvajanjima Konga u 15. stoljeću te destabilizacijom do tada dobro organiziranog kraljevstva. Poslije Berlinske konferencije 1884., teritorij današnjeg DR Konga postalo je privatno vlasništvo belgijskog kralja Leopolda II., čiju vladavinu od 1885. do 1908. neki povjesničari opisuju kao afrički holokaust. Belgijanci su najviše eksploatirali kaučuk te prisiljavali stanovništvo na rad – gotovo u obliku ropstva. Nepoštivanje nametnutih radnih kvota kažnjavalo se masovnim ubijanjima cijelih sela te sakaćanjem radnika i njihove djece. Poznato je da su vojnici skupljali košare odrezanih ruku ako se dnevne kvote nisu ispunile te ih davali svojim nadređenima – navodi, pak, jedna liječnica iz Hrvatske koja radi za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Radila je i na području Afrike pa je upućena u tamošnju situaciju.
– Procjenjuje se da je oko deset milijuna Kongoanaca umrlo za vrijeme vladavine Leopolda II., što je oko polovine tadašnjeg stanovništva. Nakon niza osuda međunarodne javnosti, Leopold II. je 1908. predao svoje privatno vlasništvo Konga belgijskoj vladi. Kongo je postao nezavisna država 1959., no kao posljedica neokolonijalizma i dalje ostaje nestabilna i iskorištavana – nastavlja naša sugovornica.
– Prokletstvo te zemlje je što je ona u potencijalu prirodno bogata, a iskorištavanje mineralnih i rudnih bogatstava samo potiču kaos. Teško stanje u Kongu posljedica je, među ostalim, i zaboravljenosti te zemlje od svijeta, i ono je, po meni, trajno nepopravljivo – ističe, pak, Željko Garmaz.
Djevojke kao oružje
Kongo je poznat kao zemlja s velikom stopom nasilja nad ženama. Ginekolog Denis Mukwege iz Bukave, luke na granici s Ruandom, nagrađen je 2018. Nobelovom nagradom za mir zbog liječenja i brige o ženama i djevojčicama, žrtvama ratnoga silovanja, posebno na području Velikih jezera. Nedavno ga je primio i papa Franjo u Vatikanu, a liječnik mu je tada ispričao kako već cijelo desetljeće živi kao zatočenik u svom rodnom mjestu, da bi izbjegao mogući atentat. Pripadnici skupina koje se bore protiv vlasti u Kinshasi, pojasnio je, iskorištavaju žene, djevojke, pa čak i djevojčice kao ratno oružje. Njegovoj su zemlji, poručio je nakon posjeta, prijeko potrebni pravednost, jačanje demokracije i uspostava mira.
Kongo se tijekom desetljeća suočavao i s trgovanjem ljudima pa su pokušaji posvajanja djece iz te kaotične i izuzetno siromašne zemlje "pod povećalom" institucija i javnosti. No, liječnica s kojom smo razgovarali skreće pozornost na, kako ističe, izuzetno važan aspekt posvojenja djece iz Afrike.
– Rezultati studije temeljene na više demografskih i zdravstvenih istraživanja provedenih u 12 zemlja supsaharske Afrike, koje je financirala Agencija za međunarodni razvoj SAD-a upozoravaju na činjenicu da djeca koja se posvoje iz Afrike u razvijenije zemlje u novim obiteljima dosežu znatno bolji kognitivni i tjelesni razvoj te puno bolji zdravstveni status. Prema rezultatima te međunarodne studije, obitelji koje su posvojile djecu iz afričkih zemalja su obrazovane, religiozne, stabilne i svjesne izazova međunarodnog posvojenja, te posvojenja u takve obitelji dokazano pridonose smanjenju mortaliteta kod djece. Po istraživanjima, u Demokratskoj Republici Kongo oko 20 posto djece mlađe od četiri godine su siročad ili vrlo ranjiva. Rezultati tih istraživanja upućuju da bi se međunarodna posvojenja trebala fokusirati na vrlo siromašne zemlje s visokim rizikom umiranja djece. Autori istraživanja zaključuju da je štetno, s obzirom na velik broj stabilnih obitelji koje žele posvojiti i velik broj smrti kod siročadi i vulnerabilne djece, imati restriktivne politike na međunarodna posvojenja, s obzirom na veliku korist za djecu i posvojiteljske obitelji – iznosi ova liječnica Svjetske zdravstvene organizacije. Humane namjere, naravno, moraju biti praćene poštivanjem zakona.
Što dobijete ako pošaljete 10 miljardi dolara za milijun gladnih u Africi?? 8 miljuna gladnih!