Katolici i anglikanci mogli bi se ujedinjavati prema prilikama na
terenu. Taj se zaključak nameće nakon vijesti da su anglikanci spremni
priznati papu kao svoga duhovnog poglavara. Predsjednici Međunarodne
anglikansko-rimokatoličke komisije oglasili su se svojim blagim
demantijem dan nakon objave te vijesti, no potvrdili su da je
napravljen dokument, da se i dalje raspravlja o ulozi rimskoga biskupa
te da je cilj i te komisije i novog dokumenta uspostavljanje potpunoga
jedinstva dviju crkava.
Čini se da stvari neće bitno promijeniti ni ultimatum koji je sa
zasjedanja anglikanskih primasa u Tanzaniji prekjučer dobila američka
Episkopalna crkva da se, naime, odrekne ređenja homoseksualaca za
biskupe te da ne blagoslivlja istospolne parove. Premda
Katolička crkva na spekulacije o podijeljenosti ističe da želi
jedinstvenu Anglikansku crkvu, podatak iz spomenutog dokumenta da će o
mnogim važnim pitanjima odlučivati mjesni biskupi za svoje područje
govori da su anglikanske podjele presnažne da bi se gradio jedinstveni
ekumenski program.
Ultrakonzervativno i liberalno krilo Anglikanske crkve, koja broji 70
milijuna članova, a čije su oštre podjele vidljive posebice
u Africi i SAD-u, možda će ubrzati, a možda i opteretiti takva
ujedinjavanja na terenu. Uskoro bismo to mogli vidjeti.
Večernji brevijar