Broj stanovnika Kine, najmnogoljudnije države svijeta, smanjio se prvi put nakon više od šest desetljeća (od 1961.), a taj će se trend nastaviti i u idućim godinama, što će imati dalekosežne političke, ekonomske i socijalne posljedice ne samo za Kinu nego i za cijeli svijet, posebno zbog činjenice da se sa sličnim demografskim trendovima suočavaju i druge zemlje regije i svijeta, poput Japana, Južne Koreje, Rusije, europskih zemalja.
Usporavanje ekonomije
Prema podacima kineskog ureda za statistiku, Kina je koncem prošle godine imala 1.411,750.000 stanovnika, što je 850 tisuća stanovnika manje nego godinu prije. Pad broja stanovnika bio je očekivan zbog pada broja novorođenih, koji je s 10,62 milijuna u 2021. pao na 9,56 milijuna u prošloj godini, dok se broj umrlih povećao s 10,14 na 10,41 milijun. Stručnjaci UN-a predviđaju da će broj Kineza do 2050. pasti za čak 109 milijuna, triput više nego što se prognoziralo 2019. godine, a to bi moglo ugroziti ambiciozne planove Narodne Republike Kine da do sredine stoljeća, kada slavi 100. obljetnicu postojanja, postane superiorna globalna velesila. Demografska kriza ugrozit će rast Kine u budućem razdoblju. Pad broja stanovnika znači da će se i broj radno aktivnih stanovnika smanjivati – taj se broj s 62,5 posto smanjio na 60 posto, dok se udio starijih od 60 godina povećao s 18,9 na 19,8 posto – što će rezultirati manjkom radne snage, koja je dosad bila ključna poluga visokoga gospodarskog rasta Kine, uz istodobno povećavanje pritiska na kineski socijalni sustav. To će dovesti u pitanje i planirano postupno smanjenje kineske ovisnosti o izvozu i oslanjanje na unutarnje tržište, s obzirom na to da se kineske vlasti neće moći oslanjati isključivo na rast stanovništva kao na jedan od glavnih faktora rasta kineske ekonomije. Drugim riječima, kako upozoravaju kineski demografi, doći će do neminovnog usporavanja gospodarskog rasta zbog pada prihoda i povećanja javnih izdataka koje je izazvano povećanim troškovima za skrb o starijim građanima, što znači da se Kina suočava s opasnošću da ostari prije nego što postane bogata i ostvari svoje ambiciozne ciljeve.
Najteže rješiv problem
Iako se obično tumači da je demografski pad rezultat kontroverzne kineske politike jednog djeteta, uvedene 1980. zbog straha od prenapučenosti, podaci govore da je broj novorođenih na 1000 stanovnika u Kini s 43 u 1963. godini pao na 18 u 1980., što dovodi u pitanje točnost te teze iako je politika jednog djeteta nedvojbeno dodatno ubrzala starenje stanovništva. Politbiro kineske Komunističke partije odobrio je 2015. kineskim parovima da mogu imati i drugo, a zatim i troje djece, ali ukidanje politike jednog djeteta nije odmah dovelo do većeg nataliteta, s obzirom na to da zbog visokih troškova podizanja djece i obrazovanja u kineskim gradovima mnogi parovi odustaju od djece. Kineska stopa nataliteta ispod je razine koja je potrebna za stabilnu demografsku reprodukciju i gotovo je dvostruko niža od indijske stope nataliteta, što znači da bi susjedna Indija, ključna regionalna suparnica Kine, u kojoj sada živi oko 1,38 milijardi stanovnika, već ove godine mogla prestići Kinu po broju stanovnika i postati najmnogoljudnija zemlja svijeta, pri čemu valja imati na umu da je Kina površinom tri puta veća od Indije.
Ta činjenica, očekivano, izaziva veliku zabrinutost u Pekingu, a demografija će nesumnjivo biti jedan od ključnih problema kineske politike u idućim godinama i desetljećima, s obzirom na to da je demografija – što dobro znamo i u Hrvatskoj – jedan od najteže rješivih problema današnjice.
