Legendarni diplomat i stručnjak za sigurnosnu politiku, po mišljenjima mnogih jedan od najsposobnijih američkih političara 20. stoljeća – Henry Kissinger – preminuo je prije nešto više od tri mjeseca u stotoj godini života. Osim što je bio dug, život mu je, da se blago izrazimo, bio ispunjen zanimljivostima, poput one kada se usred Bijele kuće počeo hrvati s američkim predsjednikom Richardom Nixonom kojem je u to vrijeme bio savjetnik, a sve zbog toga jer je Nixon ozbiljno razmišljao o ispaljivanju nuklearnog projektila. Razdvojilo ih je osiguranje, Nixon je Kissingera mogao bez problema dati strpati u zatvor, ali na kraju mu je zahvaljivao.
Kissinger je bio jedan od političara staroga kova kakvih danas više nema, ali nikada ga nije pojelo vrijeme, već je sve do nekoliko mjeseci prije smrti davao zanimljive intervjue s pogledom na svjetsku geopolitičku situaciju, o kojoj itekako ima što reći. I ne samo to, nekoliko mjeseci prije nego će nas zauvijek napustiti napisao je svoju posljednju knjigu, pod nazivom "Vodstvo – Šest studija svjetske strategije" u kojoj analizira živote šest izvanserijskih svjetskih vođa na osnovi njihovih karakterističnih strategija vodstva.
Možda vas na prvu i neće privući jer o poznatim svjetskim vođama napisane su na stotine tekstova, knjiga, biografija, međutim Kissingerova je knjiga iznimka već samim time s obzirom na to da ih je stari lisac svjetske diplomacije sve osobno poznavao. I to ne samo poznavao nego s njima i surađivao. Pristupačnim načinom pisanja, bogatstvom podataka i dubinom analize Kissinger je opisao neke od najvažnijih političkih postupaka Konrada Adenauera, Charlesa de Gaullea, Richarda Nixona, Anvara Sadata, Lee Kuan Yewa i Margaret Thatcher te njihova uvjerenja, podrijetlo, obrazovanje, vjerska uvjerenja, domoljublje, shvaćanje odgovornosti, širinu misli i vizionarstvo.
Nakon Drugoga svjetskog rata Konrad Adenauer je poraženu i moralno bankrotiranu Njemačku vratio u zajednicu naroda s pomoću onoga što Kissinger naziva "strategijom poniznosti". Charles de Gaulle postavio je Francusku uz bok pobjedničkim saveznicima i obnovio njezinu povijesnu veličinu putem "strategije volje". Tijekom hladnoga rata Richard Nixon pružio je geostratešku prednost Sjedinjenim Američkim Državama s pomoću "strategije ravnoteže".
POVEZANI ČLANCI:
Nakon dvadeset pet godina sukoba Anwar Sadat donio je viziju mira na Bliski istok "strategijom nadilaženja". Unatoč svim izazovima, Lee Kuan Yew stvorio je moćan grad državu, Singapur, s pomoću "strategije izvrsnosti". Iako je, kada je došla na vlast, Britanija bila poznata kao "bolesnik Europe", Margaret Thatcher obnovila je moral i međunarodni položaj svoje zemlje s pomoću "strategije uvjerenja". Svaku od studija tih osoba Henry Kissinger obogaćuje svojim povijesnim uvidom, javnim iskustvom i osobnim znanjem jer je i sam sudjelovao u mnogim opisanim događajima.
Prema riječima recenzenta izv. prof. dr. sc. Borisa Havela, monografija "Vodstvo – Šest studija svjetske strategije" izvanredno je važna za hrvatsku znanstvenu zajednicu te za javnost općenito. O dvoje od šestero navedenih vođa, Anvaru Sadatu i Lee Kuan Yewu, na hrvatskom jeziku postoji jako malo podataka, pa ova knjiga pridonosi upoznavaju dviju orijentalnih kultura koje će hrvatskoga čitatelja jamačno obogatiti, a možda i suzbiti pokoju predrasudu, napominje recenzent te ističe odličan prijevod Vedrana Pavlića u kojem su "rečenice lijepe stilski i sintaktički, jezik bogat, a misao precizna kao i u izvorniku".
Kissinger predstavlja svjetske vođe kao uzore uspješnog vodstva utemeljena na širokom obrazovanju, snažnoj osobnosti i osjećaju odgovornosti prema društvu i državi. Naglasak je na značajkama koje su svakoga od njih ponaosob učinile tako važnim i utjecajnim, s hrabrošću kao zajedničkom vrlinom, te specifičnostima po kojim će ih se pamtiti: "Adenauera po integritetu i nepokolebljivosti, de Gaullea po odlučnosti i povijesnoj viziji, Nixona po razumijevanju isprepletenosti međunarodnih odnosa i odlučnom donošenju odluka, Sadata po duhovnom izdizanju kojim se sklopio mir, Leeja po svojoj imaginaciji u stvaranju novog višeetničkog društva i Margaret Thatcher po principijelnom vodstvu i žestini."
a ne spominje druga titu? pa kako to???