Sociolog i psiholog, prof. dr. sc. Josip Obradović neprijeporni je autoritet na području sociologije braka, obitelji i partnerskih odnosa. Tijekom respektabilne karijere bio je gost profesor i predavač na 31 sveučilištu u SAD-u i Europi te nositelj niza kolegija iz sociologije i psihologije u Hrvatskoj i na inozemnim sveučilištima. Suradnik je Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i sveučilišni profesor iz psihologije braka i obitelji.
Je li brak privlačna institucija ili je prevladan s obzirom na liberalizaciju društva u zapadnim zemljama i SAD-u?
Postoji uvriježeno mišljenje da je brak kao institucija u krizi i da neće u budućnosti imati perspektivu jer se pojavljuju alternativni oblici zajednica, kao kohabitacija odnosno izvanbračna zajednica. No, istraživanja pokazuju suprotno. Brak sigurno ima budućnost jer u zapadnim zemljama gdje ima najviše alternativnih oblika zajedničkog života većina javnog mijenja, njih 70 pa čak i 80%, na pitanje planiraju li brak i ima li brak budućnost odgovara “da”. To vrijedi i za Hrvatsku.
Hoće li se zbog napretka znanosti i liberalizacije smanjivati udio heteroseksualnih u korist jednoroditeljskih i istospolnih zajednica?
Sigurno je da brak u budućnosti više neće biti jedina zajednica između dvoje ljudi. Zbog razvoda će biti više prisutne jednoroditeljske obitelji, pa kohabitacija i na kraju istospolne zajednice u puno manjem intenzitetu. Danas se i sve više pojedinaca odlučuju za samačko domaćinstvo. Nema sumnje da će društvo u budućnosti biti puno heterogenije nego sada, ali će klasičan brak ostati dominantan. Prema nekim procjenama iz zapadnih zemalja, istospolnih je zajednica do 5%, dok je prema nekim drugim nešto više. Kohabitacija je prisutna u znatno većem postotku od istospolnih zajednica, ali je i sada brak dominantna zajednica u zapadnim zemljama. Prema predviđanjima, tako će ostati barem još 20, 25 godina. U znanosti je teško predvidjeti promjene na dulje razdoblje jer se neke stvari koje niste uzeli u obzir dogode i izmijene situaciju. Ekonomska kriza u mnogim je zemljama utjecala na povećanje interesa za brak jer ako ste samac, a izgubili ste posao, gubite i sigurnost. Teško je predvidjeti društvene pretumbacije, no prema ispitivanjima javnog mnijenja u raznim zemljama, uključujući i našu, brak ostaje kao zajednica, ali ne jedina, nego dominantna.
Raste li broj izvanbračnih zajednica u svijetu i europskim zemljama?
Raste u skandinavskim zemljama u kojima vlada liberalniji pogled na svijet, ali i u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i SAD-u. Izvanbračne zajednice postupno rastu svuda, ali puno manje nego u navedenim zemljama. Puno ih je manje u južnoj Europi, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Hrvatskoj nego u sjevernoj Europi.
Kod nas je broj sklopljenih brakova 2013. bio rekordno nizak (19.169) uz visoka 5992 razvoda. Hoće li broj brakova još padati, a razvoda rasti?
Slažem se, negdje smo između modernog i tradicionalnog društva. Kod nas je jako narastao broj razvoda, a na smanjenje broja brakova jako je djelovala ekonomska kriza. Mladi koji su bez posla i kojima roditelji ne mogu osigurati stan, a znate kako izgleda situacija s kreditima, teško se odlučuju na brak. Nadam se da će kriza brzo završiti jer ako se produbi, ne treba očekivati porast brakova. Smanjenje broja brakova uvjetovano je i utjecajem sa zapada. Predviđao sam, a to se i ostvarilo, da ćemo ulaskom u EU širom otvoriti vrata kulturalnim utjecajima iz ostalih zemalja, iako je u EU stopa razvoda puno veća. Zbog krize i utjecaja drugih zemlja iz EU, u nas će broj razvoda još rasti jedno vrijeme, ali teško je prognozirati koliko.
Koje zemlje imaju najveću stopu razvoda, a kojima smo mi najsličniji?
Kod nas se raspada gotovo svaki treći, a u skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji svaki drugi brak. No, najveća je stopa razvoda u baltičkim zemljama. Estonija ima više od 60% razvoda, što se pripisuje utjecaju skandinavskih zemalja, ali i utjecaju socijalizma na oslobađanje žena. Mi smo slični Sloveniji, Češkoj, Mađarskoj, naročito Poljskoj, Slovačkoj, a Srbija i BiH su još tradicionalnije od nas. Ne vjerujem da će kod nas stopa razvoda skočiti na 50%, ali na 40% bi mogla.
Koji su danas u svijetu prevladavajući razlozi za raspad brakova?
To varira od zemlje do zemlje i nema tu jednoznačnog odgovora. Kulturalni faktor u kojem ljudi žive jako puno djeluje hoće li se brak raspasti ili ne. Ako ispustimo kulturalni, a uzmemo psihološki i socijalni kontekst, kao razlozi za razvod navode se nerazumijevanje između partnera, različitih kao ličnosti, s potpuno različitim vrijednosnim orijentacijama. Stopa razvoda ovisi i o ekonomskim prilikama, o obrazovanju, jer se više rastaju visokoobrazovani. Generalno možemo reći da dvoje ljudi koji se ne razumiju jer imaju različite poglede na svijet, jedan je ateist, drugi religiozan, jedan lijevo, drugi desno, teško mogu zajedno.
Ali imam prijatelje koji dobro funkcioniraju u braku sa svim tim razlikama?
Podaci koje smo dobili iz naših istraživanja pokazuju da kvaliteta braka direktno ovisi o tome koliko su partneri slični po religioznim i političkim uvjerenjima i podršci koju jedan drugome pružaju. Većina ljudi prođe kroz bračnu krizu, a ne uspiju oni za koje psiholozi kažu da su netolerentni, emocionalno nezreli, ne znaju dobro komunicirati s partnerom, a kad takvog pojedinca stavite još u tešku ekonomsku situaciju, problemi se gomilaju.
Što danas partnere čini najviše sretnima, odnosno nesretnima?
Faktori koji čine pojedince sretnim na početku, u sredini i na kraju braka su različiti. Zadovoljstvo brakom prvih nekoliko godina određeno je romantikom, zaljubljenošću, seksualnim zadovoljstvom, ali to se sve troši nakon najviše pet godina. Naše je istraživanje pokazalo da su za kvalitetu braka, bez obzira na dob, spol i obrazovanje partnera, najvažniji privrženost, potpora i lojalnost partneru. To se odnosi na sve koji su u braku od jedne do 50 godina. Seksualno zadovoljstvo se kod nas precjenjuje, u SAD-u je ono partnerima važnije nego u nas. Kod nas je ono u braku čak i za muškarce na četvrtom, petom mjestu po važnosti, kod žena i niže.
Naginju li danas čak i u modernim društvima odnosi između muškaraca i žena tradicionalnima kad je riječ o brizi za kućanske poslove i djecu?
Bez obzira na stupanj razvoja društva, kućanski poslovi su još uglavnom ženski. Kod brige za djecu došlo je do pomaka jer muškarci, osobito visokoobrazovani, danas daleko više vremena provode s djecom i bave se njima nego prije. Sva istraživanja pokazuju da djeca trebaju i majku i oca, a neki autori danas ističu da je uloga oca važnija od majčine ako je riječ o dječacima, koji se ipak trebaju identificirati s ocem.
Opiru li se većinom muškarci kućanskim poslovima jer je stoljećima bilo uobičajeno da ih ne rade?
Slažem se, naučili su stoljećima da se žena brine za to, a žene se s pravom bore zašto bi one čistile dok im muž čita novine. Danas su muškarci svjesni da bi trebali raditi kućanske poslove, došlo je do promjene svijesti, ali ne i ponašanja. U mlađim brakovima osobito obrazovaniji muškarci više rade u kući, a kod starijih nema puno promjena. Žene su 3-4 puta više angažirane u kućanskim poslovima.
Je li monogamija samo izbor da ostanemo vjerni partneru, a nevjera samo pokazatelj da je brak prije nje krahirao?
O nevjeri postoje samo teoretska znanstvena mišljenja. Jedno objašnjenje je “deficit model” prema kojem, dok brak dobro funkcionira, nema deficita ni nevjere. Drugo koje zastupa jedna grupa teoretičara seksologa glasi da su neki pojedinci, bez obzira na to kakav brak imaju, skloni nevjeri zbog liberalnijih pogleda i jer su imali više partnerica od prosjeka prije ulaska u brak. I jedno i drugo tumačenje vjerojatno ima nedostataka jer su istraživanja o nevjeri deficitarna. Nevjera je još tabu tema i mi danas jako malo znamo koji su pravi razlozi za nevjeru.
>>Svaki četvrti brak u Hrvatskoj puca, preljub je jedan od tri najčešća razloga
>>Bivšoj ženi nakon razvoda 30 godina plaćao alimentaciju!
To smo znali. Prave vrijednosti traju, moda je prolazna.