Donje Poneretavlje u Domovinskom ratu 1990.-1995., opsežna knjiga na više od 600 stranica, autora dr. Ivana Jurića, povjesničara i profesora u mirovini iz Metkovića, ujedno najstarijeg sudionika Domovinskog rata na ovim prostorima, iako je napisana, recenzirana i spremna za tisak, nikako da izađe na svjetlo dana.
Povijest 116. brigade HV-a, čiji je i sam bio pripadnik, njegovo je kapitalno životno djelo na kojem je radio punih 20 godina, a problemi su nastali kada je dovršeni rukopis predao naručitelju knjige, Udruzi dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata Dubrovačko-neretvanske županije, s čijim predsjednikom Mijom Vukušićem iz Metkovića je potpisao ugovor. – Vratili su mi stick na kojem su bez moga odobrenja i bez ikakvog obrazloženja izbacili, odnosno precrtali, pedesetak kartica. Dugo smo se natezali i dopisivali. Tražio sam obrazloženje i isticao da ne pristajem na njihove cenzure. Oni su zauzeli stav “uzmi ili ostavi”. Na kraju sam im poslao dopis i zabranio sam im da tiskaju knjigu, a sam sam tiskao u vlastitoj nakladi jedan jedini primjerak jer nemam vremena čekati, meni je 85 godina. Sada tražim izdavača jer ne pristajem na njihove cenzure – kazuje dr. Jurić pokazujući nam unikatnu knjigu, s urednim registarskim brojem. Ima 608 stranica i teška je 2,70 kg. Na ovoj je knjizi, kaže, počeo raditi kada je 1991. kupio kalašnjikov, platio ga 1200 maraka, uzeo rokovnik i olovku i krenuo u obranu domovine, za svojim učenicima. – Branio sam je puškom i perom, pisao sam sve što se važno događalo. To je, inače, moja četvrta knjiga o Domovinskom ratu. Bio sam vrlo sretan kada sam potpisao ugovor s Udrugom o njezinu tiskanju. Ovo je povijest, ako Neretva i brigada ostanu bez ovakve knjige, bit će velika šteta. Od prvog dana imao sam odobrenje MUP-a i zapovjedništva da mi bude dostupno sve, cjelokupna pismohrana brigade prošla je kroz moju kuću i moje ruke. Knjiga sadrži brojne dokumente, fotografije, popis više od 6500 pripadnika koji su prošli kroz brigadu, kao i 65 poginulih. Sudionik sam tih povijesnih događaja, a ujedno i pisac, to je zaista rijetkost. Za knjigu su recenzije napisali trojica eminentnih stručnjaka: general Mirko Šundov, prof. dr. Josip Jurčević i doc. dr. sc. Ante Nazor, s preporukom da se tiska. Međutim, naručitelj nije uvažio recenzije, već je samovoljno precrtao kartice koje nije želio da se nađu u knjizi. Neću pristati na njihovu cenzuriranu verziju, a cenzurirali su svašta, čak i Tuđmanov govor! – kaže dr. Jurić i lista prekrižene stranice. I nas je zanimalo što je iz knjige izbačeno. Idemo redom. Cenzuriran mu je čak i predgovor, dio u kojem kazuje kako je došao do dokumenata koje je koristio i predstavlja knjigu koju čitatelj drži u ruci. Izbačena su poglavlja “Položaj Srba u Donjem Poneretavlju od kraja 19. stoljeća do 1990.”, “Neki od oblika otpora najvećeg dijela Srba u općini Metković tijekom Domovinskog rata”, potom tekst koji je prenio iz srpskih novina u kojem se opisuje “pakao” u kojem žive Srbi u Metkoviću, Opuzenu i Dubrovniku.
Precrtana domoljubna pjesma
Izbačeni su i dijelovi o nacionalnom sastavu Časničkog zbora JNA te preustroju JNA uoči agresije na Hrvatsku. Izbačeno je i poglavlje “Priprema velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku”. Precrtano je i poglavlje o izvanrednoj sjednici općinske vlade i predstavnika političkih stranaka općine Metković od 21.8.1990. kada je dana bezrezervna podrška Vladi RH u obrani suvereniteta hrvatske države i demokratskog ustroja. Tuđmanov govor izbačen je zajedno s cijelim poglavljem o međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Riječ je o izvatku iz poznatog, povijesnog govora na dan priznanja, 15.1.1992. koji je dr. Tuđman održao u Zagrebu, na Trgu Bana Jelačića, a zajedno s njim precrtana je i domoljubna pjesma “Na rođendan Hrvatske”, čiji je autor don Mirko Talajić. Izbačeni su tekstovi o blokadama hrvatskih jadranskih luka, a poglavlje “General Bobetko postaje zapovjednik Južnog bojišta” znatno je skraćeno. Izbačeno je i Bobetkovo obraćanje 14. 4. 1992. zapovjednicima Luki Džanku, Anti Urliću i Nedjeljku Obradoviću, kojima je rekao da je situacija “više nego kritična, svakog momenta prijeti nam napad”. I na koncu, precrtano je i poglavlje “Desant HVO-a na vojarnu JNA u Čapljini”. Recenzije, pune pohvala, ostale su. Josip Jurčević ocijenio je kako knjiga detaljno i dokumentirano prikazuje dramatičnost svekolikih vojnih političkih i društvenih ratnih događanja na ovom prostoru. “Knjiga Ivana Jurića ‘Donje Poneretavlje u Domovinskom ratu’ na veoma obuhvatan i stručan način prikazuje vojna politička i društvena događanja u Donjem Poneretavlju za vrijeme Domovinskog rata. Ova je knjiga dubinski i do sada najcjelovitije dokinula dosadašnji neistraženi misterij na koji način i u kakvim okolnostima je obranjeno Donje Poneretavlje. U ranijim relativno brojnim knjigama i člancima nije postignuta ni približna cjelovitost i dokumentiranost kao u ovoj knjizi. Ova knjiga može biti relevantan uzor i poticaj ostalim hrvatskim područjima da na svojoj razini otmu zaboravu prešućene ili krivotvorene događaje i aktere hrvatskog Domovinskog rata”, napisao je dr. Jurčević. Ante Nazor knjigu je nazvao opsežnom monografijom o Domovinskom ratu na spomenutom području. “Autor je pokazao poznavanje događaja i zanimanje za cjelovit prikaz na spomenutom prostoru u navedenom razdoblju. Knjiga je obogaćena brojnim fotografijama, zemljovidima i novinskim člancima“, napisao je dr. Nazor, a general-bojnik Mirko Šundov istaknuo je doprinos autora koji na uravnotežen i racionalan način prikazuje doprinos gradova Metkovića, Ploča i Opuzena i ovog dijela Hrvatske njezinoj obrani i slobodi, a osobito 116. brigade HV-a.
Posebno o suborcima
“Značajno je istaknuti da je djelo pisao povjesničar i neposredni sudionik rata, što je dodatna vrijednost i poticaj drugim autorima da nastave detaljnije opisivati određene događaje i aktivnosti na ovom prostoru te posebice ulogu pojedinaca i zapovjednika koji su odigrali ključne uloge”, napisao je Šundov. Što je sporno i zbog čega su dijelovi knjige izbačeni, pokušali smo doznati od Mije Vukušića, predsjednika Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije. – Smatramo da knjiga nije dovršena. On je nama poslao radni materijal koji smo mu vratili na doradu – kaže Vukušić koji nije želio reći ništa podrobnije, a kamoli obrazložiti zbog čega je precrtan, primjerice, Tuđmanov govor. – Mogao bih sve elaborirati, ali ne želim se u to upuštati jer je vrlo vjerojatno kako će o tome odlučivati sud – bio je kratak Vukušić.
A i dr. Jurić je svjestan da bi se lako moglo dogoditi da slučaj završi na sudu. Prije deset godina s Vukušićem je potpisao ugovor o knjizi i dobio polovicu honorara, 20.000 kuna. – Neka me tuže! Poslao sam im rukopis. Pisao sam im mnogo puta, nisu odgovarali. Pismeno sam raskinuo ugovor s njima, imam na to pravo jer su grubo intervenirali u moj autorski tekst – kaže dr. Jurić, koji je ogorčen i zbog odnosa prema njemu. – Kao što vam je poznato, najstariji sam branitelj u Neretvi, s više od 300 dana u Hrvatskoj vojsci, kada sam uređivao Ratni neretvanski vjesnik, bilten 116. brigade HV-a – kaže dr. Jurić, koji je u Domovinski rat otišao kao dragovoljac, u 60. godini života i bio je najstariji u brigadi. Ostavio je kući suprugu s bolesnim sinom. – Otišao sam u rat. Otišao mi je drugi sin i brojni moji učenici. 25. 8. 1991. postao sam predsjednik Kriznog stožera na desnoj obali Neretve. Napustio sam školu, ali i u brigadi su bili moji učenici. Bio sam pomoćnik zapovjednika brigade za IPD službu. Pokrenuo sam Ratni neretvanski vjesnik, bilten 116. brigade, Radio Metković i TV Opuzen. Ali, 12. 4. 1992. završio sam u bolnici i više se nisam vraćao na frontu. Otišao sam u rat s preboljelim infarktom, izdržao teren prema Dubrovniku, ali tijelo mi je otkazalo poslušnost. Bio sam ondje sa Ženevskim konvencijama i svojim učenicima koji su mi govorili: “Profesore, iz vaših predavanja mi smo sve saznali i nismo iznenađeni ovim što se događa.” Ja sam im čitao konvencije i govorio im: “Vodite računa” – prisjeća se Jurić, koji je nositelj Spomenice Domovinskog rata i odličja Red hrvatskog trolista. – U knjizi sam posebnu pažnju posvetio svojim suborcima, braniteljima. Skupio sam imena više od 6500 branitelja iz 27 ureda za obranu i objavio ih detaljno po uredima i godištima. Ja nisam pročitao, a pratim što se objavljuje, da je ijedna brigada tako detaljno obrađena. Kad bi mi netko dao milijun kuna da uništi ovaj popis koji sam radio godinama, ne bih to dopustio. Njihov sam historičar i član, ali nisu me pozvali neki dan na obilježavanje obljetnice 116. brigade, na polaganje vijenaca i misu – pripovijeda dr. Jurić i domeće kako ga odnos prema njemu i cenzura osobito bole jer ga podsjećaju na kalvariju koju je prolazio u prošlom režimu. Prvu je knjigu, monografiju “Gradska glazba Metković”, objavio 1986. godine – nepotpisanu. Kaže kako je dvojio hoće li na to pristati, ali prisjetio se velikih srednjovjekovnih slikara koji nisu potpisivali svoja djela i pristao je. Samo da knjiga izađe. – Promocija knjige. Tadašnji funkcionari sjede za stolom, a mene nema, uvukao se u zadnji red, novinari pišu članke i ne spominju autora. Pokušavao sam pisati, nisu mi dali. Bio sam dopisnik Vjesnika, ali su mi 1972. uzeli akreditaciju, u Slobodnoj Dalmaciji uspio sam objaviti samo jedan članak, u Glasu Kardeljeva isto jedan tekst o regulaciji toka Neretve, ali su sazvali partijski sastanak zato što mi je to objavljeno. Potpuno sam bio izoliran u komunizmu – govori Jurić.
Umiješao se i gradonačelnik
S 13 godina pobjegao je od kuće i upisao se u učiteljsku školu u Imotski, a kada je zatvorena, nastavio je školovanje u Kninu, u preparandiji, zajedno s Ivanom Aralicom. Zaposlio se kao učitelj, prvo u Vidu, ali se i dalje nastavio obrazovati pa je izvanredno završio Filozofski fakultet u Zadru, gdje je diplomirao povijest i pedagogiju, potom je završio poslijediplomski studij, a 2004. godine je i doktorirao s temom “Kotar Metković između dva rata”. Član Matice Hrvatske postao je 1957. godine, jedan je od pokretača metkovskog ogranka 1968. i njezin prvi predsjednik 1970. – Bivši režim doživljavao me kao neprijatelja. Imao sam dvije premetačine. Prvu, 11. 1. 1972., kada su svi predsjednici Matice Hrvatske doživjeli premetačinu. Došli su mi u kuću, sve su razbacali, pokupili 20-ak pisama i nikada ih nisu vratili. Došli su mi i u školu, na nastavu, u razred i tražili da predam putovnicu. Rekao sam im da je sami pronađu u onom neredu koji su mi kod kuće ostavili jer meni ne treba. Ja neću bježati nikamo, makar umro – prisjeća se dr. Jurić koji je nakon Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države nadoknadio propušteno. Marljivo se bacio na pisanje i do danas je objavio 33 knjige. Još nekoliko ih je već napisano, ali čekaju izdavača: opsežno djelo u tri toma “Društveni, ekonomski i kulturni razvoj Donjeg Poneretavlja”, “Monografija Gradske glazbe Metković 1886.-2016.” (u povodu 130. obljetnice postojanja), “Povijest srednjeg stručnog obrazovanja u Metkoviću” i “Povijest zdravstva u Donjem Poneretavlju”. Izdavača traži i za spornu knjigu “Donje Poneretavlje u Domovinskom ratu 1990.-1995.” jer bi mu bilo iznimno žao da ovaj jedan primjerak koji je tiskao za svoju dušu ostane i jedini. Obraćao se županu Nikoli Dobroslaviću, ministru branitelja Tomi Medvedu, obrane Damiru Krstičeviću, a planira se za pomoć obratiti i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. O problemu koji je nastao s tiskanjem knjige razgovarao je i s metkovskim gradonačelnikom Daliborom Milanom. Nazvali smo ga i mi i on kaže kako želi pomoći da se knjiga tiska. – Knjiga je o obrani i braniteljima cijelog ovog područja pa pokušavam okupiti i ostale neretvanske gradonačelnike i načelnike općina da je zajedno financiramo. Sazvao sam prošlog ponedjeljka i prvi sastanak na koji je došao samo načelnik Slivna, ali nekoliko ih se ispričalo i očito je kako su zainteresirani. Kontaktirat ću i Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata kako bismo riješili spor – obećava gradonačelnik Milan koji vjeruje da će knjiga na kraju ipak biti tiskana.
Pogledajte kako su branitelji podigli tužbu protiv novinara:
Autor je vjerojatno pozabil napisat poveći odlomak o junaštvu i zaslugama dotičnog Vukušića i to je to >;-))