Iz tiska upravo izlazi nova knjiga o prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Napisao ju je general Krešimir Kašpar (1952.), samozatajni časnik koji je sedam godina bio uz Tuđmana ili kao njegov pobočnik ili kao pročelnik njegova Vojnog kabineta. Bio mu je na raspolaganju doslovce dvadeset četiri sata. Ta opsežna knjiga, podijeljena u dva dijela na ukupno 1072 stranice, jedinstvena je povijesna kronologija koja je nastala kao rezultat višegodišnjega mukotrpnog prikupljanja tolike količine građe i provjere tolike količine podataka da čitatelj ostane impresioniran, ali i začuđen spoznajom da je riječ o djelu samo jednoga autora! Ambiciozno zamišljena i koncipirana, knjiga "Franjo Tuđman: kronologija života i rada 1922. – 1999." golem je pothvat umirovljenoga generala Kašpara i njegovo kapitalno djelo. U njoj nema senzacija, ali njezin sadržaj senzacija je sama po sebi.
Nevjerojatna radna energija
U 11 velikih poglavlja autor je prikazao život i radnu aktivnost prvoga predsjednika Republike Hrvatske bilježeći je iz dana u dan, iz godine u godinu – od preuzimanja dužnosti do smrti. Deset Tuđmanovih radnih godina na jednome mjestu! Nevjerojatan je taj niz protokolarnih primanja, skupnih i pojedinačnih sastanaka, sjednica, kongresa, putovanja, posjeta, obilazaka ratišta, druženja s građanima... Imamo li na umu da je predsjedničku dužnost Tuđman preuzeo u dobi od 68 godina, da ju je obnašao cijelo desetljeće u iznimno traumatičnim i stresnim vremenima te da je radio "od jutra do sutra", čovjek se s čuđenjem zapita odakle je crpio toliku radnu energiju. A gdje su još njegovi neslužbeni sastanci i aktivnosti koje nisu javno objavljene te u ovoj knjizi nisu ni obuhvaćene.
U kronološki poredanim poglavljima susrećemo se s golemim brojem "suhih" protokolarnih vijesti, s velikim brojem zanimljivih i manje zanimljivih ljudi koji su prošli kroz Ured predsjednika Republike, ali i s vijestima iz kojih se jasno razaznaju onodobne političke napetosti i turbulentne promjene ili pak dramatična zbivanja na ratištima širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Premda je autor i sam sudionik tih zbivanja i premda je bio vrlo blizak predsjednikov suradnik, on život i rad Franje Tuđmana prikazuje isključivo faktografski, oslanja se jedino na činjenice, u vijestima ne donosi nikakve impresije niti interpretacije te zaključke prepušta čitatelju. No unatoč njegovu hotimičnom pristupu s odmakom, on svoj sud o prvome predsjedniku ipak iznosi. Otkriva ga u uvodnoj riječi kad zlonamjernim Tuđmanovim kritičarima poručuje "neka uživaju u svojoj zavisti, ljubomori i u svom kritizerstvu, jer bez obzira na sve, Hrvatska je stvorena baš s Franjom Tuđmanom na čelu", a on pak "u svom političkom djelu postaje sve nedostižniji uzor". Daje mu, dakle, vrlo važnu ulogu u stvaranju hrvatske države.
Osim kronologije predsjednikova života i rada, knjiga sadržava i 12 iznimno zanimljivih i sadržajnih priloga u kojima su obrađene Tuđmanove ovlasti; sve njegove vlade; sva vijeća i povjerenstva; uredi; svi generali i admirali; predsjednički i parlamentarni izbori s cjelovitim izbornim rezultatima; odlikovanja i priznanja (za zasluge u ratu podijelio je 530 291 odlikovanje); u kojima donosi popis njegovih spomenika, popis trgova, ulica, parkova, škola nazvanih njegovim imenom; popis njegovih knjiga i knjiga o njemu... Posebno je intrigantan prilog "Mitovi", u kojemu je i neizbježna tema o podjeli Bosne, te prilog "Tuđmanovi transkripti" s naslovom "Treba li netko odgovarati zbog slanja stotina zapisnika u Haag?".
S obzirom na to da je bio član povjerenstava koja su nakon predsjednikove smrti popisivala i razvrstavala povjerljive zapisnike, general Kašpar u ovoj je knjizi donio dosad najbolji i najiscrpniji prikaz Tuđmanovih transkripata. Potanko je opisao kako su nastajali, kako su označavani i pohranjivani, koliko ih ima, na koga se odnose, pa tako doznajemo da su u Uredu predsjednika Republike Hrvatske popisana ukupno 13.224 različita zapisnika, od kojih je njih 465 predano HDZ-u i obitelji Tuđman. Osim dokumenata popisano je i 830 nosača zvuka i slike. Od trenutka kad su zapečaćeni svi službeni prostori u kojima su se čuvali dokumenti pa sve do završetka rada trećeg povjerenstva (16. ožujka 2000.), svjedoči general, nije ništa "ukradeno", "raznošeno" ili "sklanjano", kako se pisalo u medijima. Sve je bilo stavljeno u posebnu zaključanu prostoriju, u koju se ulazilo samo zapisnički, no što se s tom građom događalo poslije i kako je ona pronalazila put do medija i uz čije dopuštenje, zahtijeva ozbiljnu rekonstrukciju.
Ekskluzivne fotografije
Ova knjiga obogaćena je brojnim fotografijama, među kojima su i privatne, nikad viđene fotografije što ih je autor snimio u američkoj vojnoj bolnici Walter Reed, gdje je predsjedniku Tuđmanu dijagnosticirana teška bolest, te u Daytonu u vrijeme pregovora o Bosni i Hercegovini, gdje je general Kašpar bio u svojstvu Tuđmanova glavnog pobočnika. Zanimljivo je da Kašpar u cijeloj knjizi nijednom riječju nije otkrio nijedan neslužbeni podatak o njihovu suradničkom odnosu, nikakvu ocjenu predsjednikova karaktera ili osobnosti. Sedam godina pratio ga je poput sjene, obišao s njime cijeli svijet, bio s njime i na ljetovanjima, no i danas, četvrt stoljeća poslije, ostao je samozatajan i diskretan. Drži se baš onako kako se to očekuje od jednog pobočnika (engleski "aide-de-camp", u starijem žargonu "ađutant"), od časnika čija je dužnost zahtijevala da državniku pomaže u službenim poslovima i da mu cijelo vrijeme bude pri ruci. Ova njegova povijesna kronologija, koja će biti od velike koristi posebno historiografima, hommage je velikom državniku Franji Tuđmanu, ali i podsjetnik novim generacijama na herojska vremena u kojima je stvorena hrvatska država.
Dvosveščana knjiga "Franjo Tuđman: kronologija života i rada 1922.-1999." izlazi u nakladi Večernjeg lista, a moći će se nabaviti već od 7. studenoga na zagrebačkom sajmu knjiga Interliberu na štandovima Večernjeg lista i 24sata, a potom i u svim knjižarama. Cijena svakog sveska je 24,90 eura.
Čovik iza sebe protira okupatora,ostavija Hrvatsku u republičkim granicama, vratija protjerane na svoja ognjišta, naslijedija dug od bivše Juge u visini od 4 milijarde usd- ali sakupija i 2,5 milijarde maraka rezervi ( sve u svemu 1999 znači HR imala 1,0 milijardu € vanjskog duga, trgovačke lance u hrvatskim rukama, brodogradilišta. I onda dojdoše „detudjmanizatori“ Stipe Australac i Dr. Ivo. Sad molin da mi netko nabroji njihove „uspjehe“