Da su se birači vodili u svom izboru anketama, Donald Trump, Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković ne bi bili predsjednici. Ako smo nešto iz ovog naučili jest da je priča o rejtinzima i njihovo stalno mjerenje postalo nevažno. Naprotiv, dovodi do zabluda, jer moglo bi se zaključiti da birači glasaju u inat rejtinzima.
Iznenađuje, dakle, da se čak i nakon serije promašaja s rejtinzima svi i dalje ponašaju kao da su rejtinzi presudni. A postali su popularni poput onih 10-minutnih reklama koje prekidaju filmove i nakon kojih gledatelji mogu samo zamrziti robu i proizvođače zbog kojih ne mogu u miru gledati dobar film.
Osim toga, rejtinzi su i čudni jer prema jednom anketaru predsjednica RH je i dalje popularnija od premijera, a prema drugom ju je on već dvostruko nadmašio. Nema tu neke velike tajne; dok su se u anketama po nepopularnosti natjecali Karamarko i Milanović, predsjednica je bila logično utočište za razočarane.
Kad se pojavio “normalni” Plenković, javnost je dobila više opcija. Predsjednica ovdje i jest u novoj situaciji jer svoju popularnost može održavati na dva načina – da bude bliska Plenkoviću dok je popularan ili da čeka njegove greške koje će mu narušiti imidž.
No, koga briga. To je sada posve nevažno. Jer nakon zbivanja u BiH i nakon što bude ustoličena Trumpova administracija, Grabar-Kitarović i Plenković moraju zajedno nastupati. Ako situacija u BiH ključno diktira i stanje nacionalne sigurnosti u RH i ako nam je tu nužno savezništvo SAD-a, oni su na zajedničkom zadatku.
A ni ona ni on zasad nemaju kvalitetnog priključka na novu američku administraciju. Ona je bila umrežena s Clintonovom, a premijer se kao kod kuće osjeća u Bruxellesu. Uzmemo li da je točno da će Trump izazvati dosta tektonskih promjena, sigurno je da RH mora prilagoditi i svoju vanjsku politiku.
Šupljinu prema SAD-u mora početi pažljivo, ali brzo popunjavati. Trebat će potražiti potporu dijela utjecajne hrvatske dijaspore koja je bila vezana uz republikance i Trumpa. Pažljivo trebaju izabrati i novog veleposlanika u SAD-u, dovoljno uglednog, koji će imati ulaz u administraciju ne samo zato što je formalno veleposlanik nego zato što to stvarno može i učiniti.
Ne može li to RH ostvariti izravno, morat će tražiti bočnu potporu države koja to može osigurati. A i u starim i u novim okolnostima postoji država koja još od polovice 1990-ih (neuspješno) želi produbiti savezništvo s RH. Riječ je, naravno, o Izraelu.
U promijenjenim okolnostima i predsjednica i premijer deficitarni su kada su u pitanju i odnosi s Rusijom, što jest nezgodno krene li naš saveznik SAD otopljavati te odnose. Predsjednica je bila politička tajnica NATO-a i još za vrijeme njezine predizborne kampanje Rusi su je ocijenili kao “proturusku” igračicu.
Plenkovićev rejting kod Rusa jednak je i određen time što je u Ukrajini postigao status heroja. No, u realpolitici ni to ne mora smetati jer Rusi interesno nisu napustili naš prostor, a i među hrvatskim moćnicima je pregršt onih koji su uvijek imali sluha za ruske interese.
Pa tako, bude li potrebno relaksirati odnose s Rusijom, predsjednica i premijer sigurno će imati pomagača. U ovoj promijenjenoj geopolitici pozitivno je što predsjednica ima izgrađene odnose s turskim predsjednikom Erdoğanom i što nije dopustila da odnosi s političkim vrhom Srbije budu potopljeni.
Ta politička investicija mogla bi se sada pokazati važnom. Od anketnih rejtinga za premijera i predsjednicu, dakle, važnije je kakav će biti rejting Hrvatske, a on ovisi i o tome hoće li premijer i predsjednica voziti u tandemu ili svatko za sebe.
>> Trump već odustao od prvog obećanja?
