Punopravno članstvo u ekonomskoj i monetarnoj uniji cilj je i obveza svih novih članica EU. Mogućnost trajnog ostanka izvan eurozone (tzv. klauzula opt-out koja je odobrena Velikoj Britaniji i Danskoj) više ne postoji. Shodno tome, Hrvatska će po ulasku u EU imati status zemlje članice s derogacijom, što znači da se od nje očekuje da u jednom trenutku u budućnosti uvede euro. Uz 12 starih EU članica, euro je do sada uvelo pet novih država članica: Slovenija (2007.), Malta i Cipar (2008.), Slovačka (2009.) i Estonija (2011). Za uvođenje eura ne postoji točno određena strategija niti vremenski rokovi, ali svaka zemlja mora proći tri ključna koraka.
Najprije zemlja mora postati članica EU. Iako u našem susjedstvu (Crna Gora i Kosovo) postoje slučajevi unilateralne euroizacije, što znači da je zemlja jednostrano uvela euro kao nacionalnu valutu, EU na to ne gleda blagonaklono. Kada te zemlje postanu članice EU, neće automatski postati dio eurozone, što bi značilo da osim korištenja eurom mogu sudjelovati i u odlučivanju o zajedničkoj monetarnoj politici, nego će morati proći sve zadane korake kao i ostale nove članice.
Drugi je korak sudjelovanje u tečajnom mehanizmu (Exchange Rate Mechanism II). Brojka dva upućuje na to da je riječ o nasljedniku originalnog tečajnog mehanizma s kraja 1970-ih kojim su zemlje EU počele uspostavljati bližu monetarnu suradnju. Glavna je svrha mehanizma pripremiti zemlju za sudjelovanje u eurozoni budući da joj tečaj ne smije oscilirati više od ±15% oko središnjeg pariteta prema euru.
Treći korak u usvajanju eura jest ispunjavanje kriterija iz Maastrichta ili tzv. kriterija konvergencije. Kada je dogovoreno uspostavljanje monetarne unije početkom 1990-ih godina, bilo je jasno da se moraju postaviti određeni kriteriji, što je bio i jedan od ključnih zahtjeva Njemačke koja je i tada bila glavni akter u ekonomskoj, a pogotovo monetarnoj sferi Europe. Postoje četiri kriterija konvergencije koje zemlja mora ispuniti akoželi uvesti euro:
1. Niska stopa inflacije - koja znatnije ne odstupa od prosjeka tri zemlje s najpovoljnijim ostvarenjem inflacije.
2. Održive javne financije - državni deficit ne smije premašivati 3% BDP-a, a javni dug ne smije biti veći od 60% BDP-a.
3. Stabilan tečaj - zemlja mora biti minimalno dvije godine članica ERM-a II bez ozbiljnih poremećaja na deviznom tržištu.
4. Niska kamatna stopa na 10-godišnje državne obveznice - koja znatnije ne odstupa od prosjeka tri zemlje s najpovoljnijim ostvarenjem inflacije (ovaj indikator se smatra dobrim indikatorom povjerenja investitora u ekonomske i političke fundamente).
Uz navedeno, zemlja mora zadovoljiti i pravne zahtjeve. Zakoni moraju jamčiti punu neovisnost središnje banke te omogućiti njezinu integraciju u europski sustav središnjih banaka, a cilj središnje banke mora biti jednak cilju Europske središnje banke – održavanje stabilnosti cijena.
Zbog aktualne ekonomske krize institucije EU dogovorile su dodatan set indikatora kojim će se pratiti ekonomske neravnoteže kako bi se u budućnosti lakše izbjeglo njihovo gomilanje što je i dovelo do izbijanja krize. Taj set indikatora obuhvaća pokazatelje vanjskih neravnoteža (tekući račun platne bilance, neto međunarodne investicije, pokazatelje konkurentnosti) i pokazatelje unutrašnjih neravnoteža (zaduženje privatnog sektora, tržište nekretnina, zaposlenost i javni dug). Pretpostaviti je da će ispunjavanje i tih dodatnih kriterija biti pomno razmatrano pri odluci da li je neka zemlja spremna uvesti euro. To znači da će uvođenje eura biti još teže nego do sada.
U pogledu brzine uvođenja eura, teško se voditi iskustvima prethodnog kruga zemalja koje su usvojile euro. One su to učinile relativno brzo (u roku od 2,5 do 6,5 godina) budući da se to događalo u globalno povoljnijem gospodarskom okruženju. Drugim riječima, očekivati je da će Hrvati još neko vrijeme koristiti kunu kao svoju nacionalnu valutu.
Kljucni koraci uvodjenja eura su ti, da ce sve poskupiti i sirotinje biti jos vise....eto, to je prava istina o EURU, a sve ostalo su LAZI