Baš je mučno slušati obrazloženja zašto naši medicinari, koji su na prvoj liniji borbe protiv omražene koronazaraze, nisu još dobili obećane im novčane nagrade, koje im je odobrila hrvatska Vlada. Mučno je slušati isprike te tvrdnje da će na sljedećoj plaći dobiti nadoknadu za dva mjeseca.
Mučno je slušati objašnjenje ministra zdravstva da si sami izračunaju i odaberu je li im isplativije dobiti nagradu od 10 posto ili tražiti prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca. Tih naših zdravstvenih radnika koji se isključivo bave spašavanjem i liječenjem zaraženih od koronavirusa ima tek nekoliko tisuća. I dobro je da su se u Vladi, nakon što su pružili ruku svim pogođenim poduzetnicima koji gube zaradu zbog korone, sada sjetili i onih koji su na fronti i koji, izmoždeni i iscrpljeni, i fizički i psihički, često govore kako iz njihove perspektive postoje dvije Hrvatske. Ona njihova u kojoj svakih dvadeset minuta umre jedan čovjek, a stotine se bore za još jedan udah, i druga Hrvatska, u kojoj još mnogi misle da se pretjeruje, da se korona događa nekome drugome i u kojima raste sve veći bijes jer ne mogu udahnuti opušteni način života uz kavu u kafiću.
U međuvremenu, u Hrvatskoj teško da ima ikoga tko nema poznatoga koji nije završio na odjelu intenzivne njege s teškim simptomima ili, još gore, prikopčan na respirator. Sve je veći broj onih koji čekaju vijest o tome je li njihov znanac ili rođak taj ruski rulet respiratora završio životom ili smrću. Tih nekoliko tisuća medicinara rade svoj posao, ali ga obavljaju iznad svih granica, bilo redovito ili kao dragovoljci, bivaju istodobno izloženi velikim naporima i ljudskim patnjama. Koliko to zna biti pogubno i za njih, nažalost, vidi se i iz toga što mnogi nisu izdržali, dali su otkaz i otišli, a neki najnesretniji, poput one zagrebačke liječnice, u tom očaju oduzeli su si život. I potpuno je normalno da se onda u takvoj situaciji te ljude na prvoj crti treba osokoliti i dati im novčanu nagradu za njihov izvanredni trud.
Oni to ne traže, ali cijela hrvatska javnost, pa eto i ministri Vlade Andreja Plenkovića, smatraju da ih treba nagraditi. Kod Hrvata još postoji ta osnovna solidarnost i stoga nitko nije doveo u pitanje opravdanost plaćanja četiri tisuće kuna neto za plaće onih kojima su ugrožena radna mjesta. Nitko ne dovodi u pitanje ni davanje novčane nagrade medicinarima na prvoj crti.
No, ovdje prestaje idila. Nakon velikih najava da će Hrvatska učiniti isto što i brojne druge države, financijski nagraditi zdravstveno osoblje, nastupilo je zaprepaštenje kada je Vlada odlučila da “branitelje” u medicinskim skafanderima nagradi s 10 posto osnovice plaća. U prijevodu, to znači da će medicinske sestre i tehničari s prve crte obrane od korone biti nagrađeni s u prosjeku 500-tinjak kuna, a liječnici s nešto više kuna. Neki od liječnika, naravno, zarađuju puno više od medicinskog prosjeka, no to ostvare na temelju prekovremenog rada, dodatnih prihoda na klinikama, fakultetu, pa će izgledno odustati od vladine “nagrade” i odabrati tromjesečni prosjek plaće.
Ovdje se postavlja pitanje može li se nagradom nazvati dakle svota od u prosjeku 500 kuna i pitanje je zna li naš premijer, koji se složio s takvom nagradom, koliko uistinu vrijedi 500 kuna? Postoje opet samo dvije pretpostavke, da on ne zna koliko je to malo, tih 67 eura, ili je jednostavno naš premijer škrtac pa mu je 500 kuna veliko k’o brod. Budući da je naša Vlada već pokazala veliku odgovornost i osjetljivost za očuvanje radnih mjesta i u to dosad uložila osam milijardi kuna, to sada zbunjuje jer škrtac ne bi dao ni to. Možda je izlaz u tome da ministar Beroš medicinare s prve crte Vladi predstavi kao djelatnike noćnih klubova.
No, crni humor na stranu. Jako smo ponosni na naše medicinare s prve crte jer oni sada spašavaju živote. I valja se zapitati zašto se stječe dojam da kod naše Vlade koja raspolaže našim novcem treba biti posebno drzak ili pametan da se iskamči ono što bi trebalo biti samo po sebi razumljivo. U susjednoj Sloveniji daju 60-postotni dodatak medicinskom osoblju koje radi na intenzivnim COVID-odjelima s pacijentima na respiratorima, 30 posto dodatka na plaću ostalima s COVID-odjela, a “hrvatskih” 10 posto dobili su svi medicinski djelatnici.
Kod nas postoji sustav na koji bi se Vlada trebala ugledati. Svaki hrvatski sportaš koji postigne svjetski uspjeh i donese medalju biva nagrađen iz posebnoga Vladina fonda. Tako su naši srebreni nogometaši sa SP-a iz Rusije nagrađeni s po 70 tisuća kuna, a trener Dalić sa 60 tisuća. Neka su. I zato premijer i ministar financija trebaju rasteretiti ministra Beroša i mimo zdravstvenog proračuna izdvojiti tih nekoliko milijuna kuna za medicinare i prekinuti ovu sramotu. Ova je godina teška, država se zadužuje kako bi isplivala, no ako je netko zaslužio nagradu za “medalju”, to su naši medicinari na prvoj crti.
Davore i ti si svojim pisanjima pridoneo širenju ovog zla pa se pitam da li bi ti obukao skafander i bio prisutan tamo gdje sad lječnici i bolesni moraju biti.