Svaka zemlja godišnje uplaćuje u EU proračun točno određenu sumu novaca i to nije podložno pregovorima. EU se temelji na solidarnosti pa se tako i proračun EU financira relativno proporcionalno od strane svih država članica. Ista pravila vrijedit će i za Hrvatsku kada 1. 7. 2013. godine uđemo u EU. Iako se rasprave uglavnom vode oko toga koliko tko dobiva iz proračuna EU, i shodno tome koliko će Hrvatska dobiti od EU proračuna, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da nema besplatnog ručka i da će i Hrvatska morati participirati u financiranju EU proračuna.
EU proračun financira se iz tri glavna izvora: tradicionalnih vlastitih izvora koji obuhvaćaju carine, poljoprivredne namete, namete na šećer i izoglukozu, prihoda po osnovi PDV-a i prihoda po osnovi bruto nacionalnog dohotka (BND-a).
Budući da je EU jedinstveno tržište (što znači da jednom kada roba uđe u bilo koju zemlju EU na nju se naplati carina u toj zemlji, a ne u zemlji gdje će se ta roba zapravo konzumirati) prihodi od carina ne mogu biti prihodi samih država članica već su oni zajednički prihodi EU. Ne bi bilo pravedno da npr. Nizozemska, kroz čiju luku Rotterdam prođe veliki udio ukupnog EU uvoza iz trećih zemalja, zadržava sve prihode od carina budući da većina te robe samo prolazi kroz Rotterdam i ide dalje za Njemačku, Italiju ili Estoniju gdje se više ne naplaćuje nikakva carina. Ipak, svaka zemlja ima pravo zadržati 25% prihoda od carina u ime administrativnih troškova. Ostatak se automatski prebacuje u EU proračun. Prema procjenama carinskih prihoda za 2013. godinu, Hrvatska bi iz ovog izvora u EU proračun trebala uplatiti oko 26 milijuna eura. Za prvu godinu članstva, prihodi od carina izračunati su na bazi samo 4 mjeseca budući da je poček za uplatu tih prihoda 2 mjeseca (ukupno 6 mjeseci koliko će trajati članstvo prve godine).
Za razliku od prihoda od carina, koji se računaju na jednostavan način, izračun uplata po osnovi PDV-a dosta je kompliciran. Trenutačno važeći izračun uključuje izračunavanje tzv. harmonizirane baze, ograničavanje na 50% BND-a (ukoliko baza prelazi taj iznos) i primjenu stope od 0,3%. Nekim zemljama odobrena je primjena i niže stope pa tako Austrija primjenjuje stopu od 0,225%, Njemačka 0,15%, a Nizozemska i Švedska 0,1% (kao kompenzacija za velike uplate). Kako bi se omogućio lakši i transparentniji izračun po osnovi PDV-a, pregovara se o uspostavi novog načina obračuna ovog prihoda koji bi jako pojednostavio postupak za same države članice. Baza bi se računala na osnovi ukupnih transakcija u zemlji, umanjila za sve transakcije koje se oporezuju sniženom ili nultom stopom PDV-a u bilo kojoj od zemalja EU. Na taj bi se način sve transakcije u svim zemljama EU tretirale jednako što se tiče EU proračuna. Na primjer, iako se u Hrvatskoj na dječju odjeću plaća 25% PDV-a, budući da se u Irskoj na istu plaća 0%, dječja odjeća ne bi ulazila u obračun baze za uplatu u proračun PDV-a (na žalost, mi građani ćemo još uvijek plaćati puni PDV na dječju odjeću). Na tako izračunatu bazu primjenjivala bi se jedinstvena stopa od 1%. Po važećem principu obračuna, Hrvatske uplate u proračun EU za 2013. iznosit će oko 37 milijuna eura.
Treći izvor prihoda EU proračuna prihodi su po osnovi bruto nacionalnog dohotka (BND-a). Ovi prihodi služe kao balansirajuća stavka. To znači da se prvo izračunaju svi rashodi EU proračuna pa se vidi koliko su ti rashodi pokriveni prihodima po osnovi carina i PDV-a i na kraju se izračuna razlika koja se financira iz BND-a država članica. Iako je počeo kao poravnavajuća stavka, ovaj se prihod pretvorio u najznačajniji izvor financiranja proračuna, a Hrvatske uplate u EU proračun za 2013. iznosit će 192 milijuna eura.
Iako su uplate država članica u najvećoj mjeri proporcionalne njihovoj ekonomskoj moći, ipak ima nekih država članica koje sustav ne smatraju 100% pravednim i koje su se tijekom vremena uspjele izboriti za neke povlastice. Već su od sredine 1980-ih uvedeni dodatni mehanizmi koji djelomično korigiraju nesrazmjer uplata i isplata iz proračuna EU. Međutim oni, kao i većina kompenzatornih mehanizama, samo dodatno kompliciraju stvari, a ne rješavaju suštinski problem. Tako je 1984. uveden sustav tzv. UK rebate ili povrata dijela uplata u proračun EU za Veliku Britaniju. Naime, kada je ulazila u EU, Velika je Britanija bila među siromašnijim državama članicama s velikim strukturnim problemima. Iz proračuna EU nije dobivala skoro ništa budući da se onda većinom financirala poljoprivredna politika koja nije bila jako zastupljena u Velikoj Britaniji. To je stvorilo veliki nesrazmjer između uplata i isplata u EU proračun pa je Margareth Thacher uspjela ispregovarati da se Velikoj Britaniji svake godine vraća 2/3 neto uplate za prošlu godinu. Tu “rupu” nadoknađuju ostale države članice, s time da od 2002. godine Njemačka, Nizozemska, Austrija i Švedska, kao najveće neto uplatiteljice, uplaćuju samo 1/4 svog dijela. Iako je Velika Britanija danas jedna od najbogatijih EU članica, sustav korekcije još uvijek je na snazi pa će tako i Hrvatska morati pridonijeti financiranju UK rebate sa 12 milijuna eura.
Također, kao kompenzacija za velike uplate po osnovi BND-a, Nizozemskoj u Švedskoj odobrava se godišnji “popust” od 605 i 150 milijuna eura. Budući da i taj nedostatak treba nadoknaditi, ostale zemlje članice uplaćuju dodatne prihode. Po toj će osnovi Hrvatska uplatiti 1,5 milijuna eura u 2013.
Sveukupno, Hrvatska će u 2013. godini morati uplatiti 268 milijuna eura u proračun EU, što u kunama iznosi oko 2 milijarde. Sve uplate ići će iz državnog proračuna, sa stavke Ministarstva financija pod nazivom "Doprinos RH proračunu EU". Budući da su uplate zadane i relativno jednostavne za izračunati, ostaje pitanje zašto su na toj stavci za 2013. godinu planirana sredstva u iznosu od samo 1,6 milijarde kuna? Očito je da će biti potrebno odnekud namaknuti dodatnih 400 milijuna kuna.
Što se tiče uplata za 2014. godinu i nadalje, možemo pretpostaviti da će one biti dvostruke od onih u 2013. godini budući da ćemo plaćati članstvo za cijelu godinu. Iako je teško izraziti točan iznos u milijunima eura, budući da će on ovisiti o pregovorima o novoj financijskoj perspektivi i ekonomskim kretanjima u zemlji, možemo pretpostaviti da će biti riječ o približno 4 milijarde kuna. Stoga i ovdje imamo malu enigmu o 500 milijuna kuna. Naime, na toj je stavci za 2014. godinu planirana isplata od samo 3,5 milijarde kuna.
Nije ni tako skupo u usporedbi s onim sto je HDZ bacio u vodu.