Započinje novi čin moderne grčke drame i nitko ne zna što će se dogoditi i čeka li nas sretan kraj. Promijenit će scenografiju, na pozornicu će vjerojatno stupiti novi glumci koji su – po onome što smo do sada vidjeli – nepripremljeni za ulogu. A publika sa strahom i bijesom prati što se događa na političkoj sceni, jer izravno osjeća posljedice drame. Ali i sudjeluje u njoj, bira glumce. Kaže se da je gluma profesija za rijetke, za poseban sloj i soj ljudi. Publika će svjedočiti nakaradnom teatru i platiti vrlo skupu ulaznicu.
Ta gdje će – ako ne u Grčkoj – prispodoba s dramom biti više na mjestu? Loukas Tsoukalis, profesor europskih integracija na Sveučilište u Ateni i predsjednik Grčke zaklade za europsku i vanjsku politiku, tako sažima stanje u toj državi dan prije izbora – tu su nesigurnost, podjele, društvo urušeno krizom, loša i brza politička rješenja izvana i iznutra, loši političari. Koliko je Grčka simptomatična za europsku periferiju, kojoj pripada i Hrvatska?
– Grčka je kriza počela s fiskalnim deficitom 2009. Svatko s mrvicom zdravog razuma znao je da će mjere biti bolne. No problem je što su bolnije i što traju dulje nego što je trebalo. Odgovornost snose i grčki političari nevoljki da uvedu strukturne reforme, ali i vrlo dogmatski pristup Berlina i Bruxellesa – objašnjavao je prof. Tsoukalis.
Strah od povratka na Balkan
Vrlo je skeptičan u vezi s budućnosti ne samo Grčke već i šire. U državama na periferiji EU, udaljenim od središta moći, Bruxellesa i Berlina, te ujedinjenima u krizi, ne postoji politička opcija dovoljno snažna da ujedini zemlju i prevlada socijalnu i ekonomsku krizu.
– Nema pravog, sposobnog vodstva, ne samo u Grčkoj već i na razini EU. Nužno je vratiti ravnotežu između Njemačke i Francuske jer je sada Njemačka lider bez izazivača. Takvo je stanje opasno ne samo za Europu već i za Njemačku. Neupitno njemačko vodstvo, premda benigno, nije dobro. No u Grčkoj, kao i u drugim zemljama pogođenima krizom, velik je dio političke klase izgubio legitimitet jer ih građani s pravom percipiraju kao odgovorne za kaos i tu se otvara prostor demagozima s lakim rješenjima i antisistemske snage. Zlatna zora, kao otvoreno nacistička i rasistička skupina, i Syriza, favorit na izborima, sa svojim nerealnim, svemirskim rješenjima. U Grčkoj smo dosad trebali već imati nešto treće, novu političku snagu. Slično je i u drugim državama, smatra. – Sada imamo prezaduženu državu, s financijskim oligarsima i medijima kao dijelom problema, sa slabim institucionalnim okvirom, s golemim ekonomskim razlikama, lošim socijalnim sustavom i manjkavim obrazovnim sustavom koji traži od ljudi da napamet nauče doktrine, umjesto da kritički promišljaju.
Posljedica toga je da se u Grčkoj perverzno perpetuira ista politička shema koja je dovela do sloma – kaže prof. Tsoukalis.
– PASOK i Nova demokracija kažnjeni su na prošlim izborima jer su Grčku uvukli u najgoru ekonomsku krizu, dugove i deficit, ali i zbog toga su su stvorili neefikasnu, korumpiranu državu te politički sistem koji počiva na klijentelizmu i nepotizmu. Obje su stranke, a posebno PASOK, usvojile mjere štednje koje nisu vodile nikamo, a istovremeno nisu bile sposobne odraditi prijeko potrebne reforme – sažima Aristides Hatzis, profesor prava i ekonomije na Sveučilištu u Ateni, te dodaje kako sumnja da će Syriza uspjeti formirati vladu u razlomljenoj političkoj sceni.
A na nju se ipak vraćaju pripadnici triju dinastija koji su dominirali grčkom politikom od II. svjetskog rata. Obitelji Karamanlis, Mitsotakis i Papandreou, najvjerojatnije će opet zasjesti u parlamentarne klupe. Mastodonti će ovaj put sjediti na opozicijskoj strani, no svejedno, najmlađoj generaciji triju dinastija, koje su od 1944. do danas dale šest premijera, time se otvara put u visoku politiku.
U ovoj krizi u principu su svi krivi. Kao kod Agathe Christie, svi su imali motiv za ubojstvo
I tu leži glavni problem koji prijeti urušiti društvo – politički deficit, a ne onaj demokratski, koji karakterizira nametanje odluka iz centara moći državama u krizi.
– Da, ograničavanje samostalnih odluka država članica ozbiljno je pitanje, ali na njega je vezano i drugo, filozofsko. Koliko neovisna uopće može biti država koja je bankrotirala? Nemam precizan odgovor. Država ima izbor, može odbiti pomoć, no izbor je to koji nosi visoku cijenu. Ne zazirem od kritika mjera za oporavak, no čini mi se da je europska periferija samu sebe uplela u autodestruktivno kolo. Stišću ih fiskalno i monetarno, prihod je smanjen i tako smanjenje deficita postaje gotovo nemoguće. Svi koji kažu da se iz krize može bez oštrih i neugodnih mjera bave se izvanzemaljskom ekonomijom ili vjeruju u čuda. Europsko vođenje krize pokazalo se beznadnim. Sve to, kao i činjenica da je Grčka objektivno mala država, ograničava pregovaračku poziciju. Primjer je Syriza, konfederacija različitih trendova s jakim vođom. Njegov prvi i jedini argument jest taj da Grčka ima veću težinu u pregovorima nego što je pokazuje. Prijetit će izlaskom i drugi će se bojati. Glupost. Eto kako je prošao Cipar. Dio te nove političke klase odbija pravila i predlaže neovisan smjer za državu izvan eurozone, možda čak i izvan EU. Ako nadjačaju, Grčka će se vratiti na Balkan, a i dalje. No sva istraživanja pokazuju da Grci žele ostati u eurozoni. Grčka će izaći, smatram, samo ako ljudi zaista, zaista postanu očajni – kaže.
Dužno zbog zapadnog oružja?
No tu je i kvaka 22 – oni zaista očajni su izašli, ne iz eurozone, već iz Grčke i otišli u središta moći EU, u mrsku Njemačku koja je postala nemezis svakog Grka. Ta koliko puta je Angela Merkel osvanula na naslovnicama novina s hitlerovskim brčićima? Prema procjenama, oko 200 tisuća mladih, obrazovanih ljudi odselilo se u posljednjih šest godina. Bježe liječnici, bolnice se zatvaraju.
Da je pregovaračka pozicija Grčke u okviru EU i eurozone nedovoljno jaka s vremenom je postalo jasno i najvećem favoritu izbora koji se kao deus ex machina pojavio na parlamentarnim izborima 2012., pa je prije nekoliko dana – unatoč najavama da je vrijeme za veselje jer neće više biti mjera štednje – prvi put razočarao potencijalne birače rečenicom da ipak nemaju namjeru ukidati bezobrazno visok PDV.
– Euro i činjenica da smo u eurozoni naše je nuklearno oružje – govorio je Tsipras. – Mi smo iskra koja će zapaliti europsku periferiju – objašnjavao je. Fenomen antisistemskih “tsiprasa” nije nov. Pojednostavnjena je to retorika, slična onom kojom se, primjerice, koristio Ivan Vilibor Sinčić, jedan od kandidata za predsjednika Hrvatske, koja dobro prolazi kad građani izgube povjerenje u dotadašnje stranke.
Aspekte grčkog duha pokušao je objasniti Hrvat iz Atene Nick Jeftić, i to na primjeru divljeg čička. Znanstvenici su ustanovili da, doda li se biomasa od čička gorivu, postižu uštedu i smanjuju zagađenje. Poticaji su 200 eura za 0,1 hektar posađene površine. Čičak je u trenu postao nova moda, polja na sjeveru Grčke bila su prekrivena njime.
– Tako je to kad trče za lakim dotacijama, novcem bez puno rada – objašnjava. Grke prati glas da su lijeni. Ne. Nisu uvijek dobro organizirani, ali su zato izvrsni improvizatori, izvrsni u rješavanju problema. Kad nešto zapne, zovite Grke! Rade po svojem tempu. Zapadnjaci rade od 9 do 17 i radit će takvim tempom da završe do kraja dana. Grk ne, on će ostati dva-tri sata dulje i nikad neće prigovoriti. Ali će – pa oduvijek su bili trgovci – riskirati i kockati. Loša im je osobina što uvijek traže krivca u drugima. Kao kockar u kasinu. Grci će reći: Taj pokvareni kasino, nagovara me da igram i evo ga, sad kad sam izgubio sav novac, odmah mi je omogućio da prodam kuću i nastavim igrati.
– U ovoj krizi u principu su svi krivi. Kao kod Agathe Christie, svi su imali motiv za ubojstvo. Grčka je posuđivala više nego što je trebala i što je mogla vratiti jer su političari pokušavali održavati sistem temeljen na golemim troškovima vlade i društvenog sektora koji je rastao jer svaka politička struktura želi staviti što više svojih ljudi. Neefikasnost je nevjerojatna, jer kad imaš zagarantiran posao, ne mogu te pritisnuti više raditi. S druge strane Njemačka i Francuska optužuju Grčku za prekomjerno trošenje – a Grčka je milijardama eura kupovala naoružanje od tih zemalja. Imali su itekakve koristi od zajmova koje su im davali – kaže te upozorava: – E, ne ide baš to tako.
Jos jedmom-grcki scenaij je neizbjezan i HRtskoj. Sveparalele su tu. Privreda unistena, politicke stranke napuhale drzavo cinovnistvo po zasluzi u izbornim kampanjama.Krediti dobijeni s krivotvorenim Brojkama o pravom stanju. Prevarili su ostale drzave EUa i uzimali krdeite u nedogled. Nekoliko dana prije nego li je EU trojka dosla na evidenciju stanja njihov premijer brblja da stanje nije zabrinjavajuce. Nakon izvjesca EU trojke salo mortale i trazi se pomoc EUa. Preko 120 Milijardi duga su oprost jer grcka nije u stanju vracati preko 300 Milijardi duga. Nakon potrebnih rezova pad plkaca i penzija i preko 40%. Zivili su u mali prijevare preko 15 godina.Dok je bilo novca od kredita nitko od njihove "Inteligencije" nije ukazivao na katasrofalno stanje nacije. Tko nevidi paralele HRtske s ovom prevaratskom balkanskom drzavom sam je sebi kriv. Balkan je bio i osta balkan i HR u njemu -ma po svemu- mentalitetu - moralu.