Nema sumnje da je Anto Đapić učinio puno kako bi dokazao da pravaši
nisu skup gromoglasnih crnokošuljaša koji i spavati idu s mišlju na
poglavnika Antu Pavelića. Povukao je mnoge, za njegovo članstvo
šokantne, a za njega osobno rizične poteze kako bi demonstrirao
povijesnu pretvorbu tvrdog HSP-a u stranku moderne desnice koja se,
puna samopouzdanja, nada članstvu u Europskoj pučkoj stranci.
Ulazak u društvo konzervativnih političkih stranaka ujedinjene i
tranzicijske Europe, na simboličkoj razini, za HSP gotovo da bi imao
značenje kakvo je za Hrvatsku, kao neželjeno dijete preustrojene
Europe, svojedobno imalo međunarodno priznanje.
Strateški motiv transformacije HSP-a je od početka jasan jer ga Đapić
nikad nije prikrivao. Vrijeme je za kapitaliziranje dugogodišnjeg
oporbenog rada dolaskom na vlast jer beskrajno oporbenjaštvo kod
članstva željnog utjecaja, konkretne odgovornosti, pa i moći, stvara
frustracije, tumačio je šef pravaša. Pragmatičan kakav jest, Đapić je
odmah dao do znanja kako za ostvarenje tog cilja u njegovoj glavi nema
ideoloških zapreka jer HSP može nakon sljedećih parlamentarnih izbora
koalirati na državnoj razini i s HDZ-om i sa SDP-om.
Otkako su Ivo Sanader i Ivica Račan sklopili Savez za Europu, politički
je Rubikon prijeđen i svatko može koalirati sa svakim, govorio je
Đapić, ulazeći prije nešto više od pola godine u eksperimentalno
savezništvo sa SDP-om u Velikoj Gorici. Prije samo pola godina Đapić je
i za Sanadera i za Račana bio zreo političar koji je uspješno
demokratizirao stranku, ukinuo radikalizam i koketiranje s ustaštvom,
ojačao je i uzdigao na vrh ljestvica popularnosti. Obojici je bio
respektabilan saveznik kojeg bi u budućnosti rado imali uza se.
Danas, međutim, HDZ na HSP gleda poprijeko, a SDP poručuje da je
državna koalicija s pravašima, kako stvari stoje, nemoguća jer je HSP
trgovačka i nedemokratska stranka, koja je otišla potpuno udesno.
I tko je tu lud? Što je to izazvalo tako radikalan zaokret u stavovima
prema HSP-u u samo šest mjeseci? Jesu li to slijepi odjednom progledali
pa vidjeli da je u demokratskog političara transformirani Đapić, poput
cara iz poznate Andersenove bajke, zapravo gol? Prije će biti da jakim
igračima s obje strane političke scene ne odgovara (pre)jaki HSP. Jer,
onaj tko je jak postavlja ambiciozne zahtjeve i ne želi biti samo broj
koji nekome nedostaje da bi u matematičkoj demokraciji, pukim
zbrajanjem postotaka, došao na vlast.
Sigurno je da Đapić ne želi biti pobočnik ni Račanu ni Sanaderu te da
će sve učiniti kako bi HSP dočekao parlamentarne izbore potkraj iduće
godine kao treća stranka po snazi. Samo tako, naime, HSP može biti
partner u budućoj vladajućoj koaliciji, a ne beživotna štaka u
Sanaderovoj ili Račanovoj ruci o koju će se oni od prigode do prigode
osloniti. (Pre)jaki HSP je sigurno trn u oku i Sanaderu i Račanu jer ni
HDZ ni SDP ne žele iskreno ravnopravne i snažne partnere koji im neće
statirati u politici, nego će je s njima kreirati. Zbog toga su, a ne
zbog političke principijelnosti, odapete silne strelice sa svih strana
prema HSP-u.
Prigovori Đapiću da je nedemokrat, trgovac i krajnji desničar, kojima
ga časte iz SDP-a, imali bi smisla da Račan nije koketirao s tim istim
Đapićem i da, zbog testiranja mogućnosti buduće suradnje s pravašima na
državnoj razini, nije prije samo pola godine ušao u velikogorički
eksperiment s HSP-om.
Očito je da se sklonost prema Đapiću u kratkom razdoblju otopila i u
HDZ-u i u SDP-u te da ga ni Sanader ni Račan zapravo ne žele. Problem
im je samo to što nisu sigurni da će ga moći zaobići.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Kome je Đapić trn u oku
