Sila Boga ne moli - bar se tako u našem narodu može interpretirati odgovor nekoliko američkih senatora na najavu glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda (ICC) Karima Khana o tome da je predao zahtjev za uhidbenim nalogom Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, odnosno političkog i vojnog vodstva Izraela. Posebno je odrješita zadnja rečenica odgovora – upozoreni ste. Pored njih dvojice, predani su zahtjevi i za vodstvo Hamasa, ali to je u ovom trenutku manje bitno, obzirom da ih zapadni svijet uvelike razmatra kroz prizmu terorista s kojima se nema što razgovarati ni pregovarati.
Usvoji li sudsko vijeće zahtjev Khana, biti će izdan nalog za uhićenje političkog i vojnog vodstva Izraela, odnosno, sve 124 zemlje potpisnice Rimskog statuta trebale bi ih biti spremne uhititi i predati na daljnju proceduru. Trebale bi, što ne znači da doista i hoće. Iako su 124 države svijeta potpisnice ovog dokumenta, ali ne i Rusija, SAD i Kina. Ruskom predsjedniku je to naravno olakotna okolnost jer se i sam našao na tjeralici koju je SAD snažno podupro, izdane od suda kojeg SAD praktički nije priznao. Postavlja se pitanje, što ako sudsko vijeće odluči usvojiti prijedlog, a neke od snažnih europskih država koje su potpisnice Rimskog statuta, kao što je recimo Ujedinjeno Kraljevstvo, odluče odbiti provesti nalog zbog strateških razloga odnosno suradnje s Izraelom?
Znači li to ujedno i kraj suda koji je, kako je sam Khan rekao, nastao kao ostavština Nürnberških procesa u kojima se sudilo nacistima? Je li to stvarno dokaz u prilog tvrdnji o tome da jaki rade što hoće, a slabi trpe što moraju, odnosno da je sila glavni i jedini arbitar, a moralne norme i međunarodne institucije tek celofan u kojim se opravdavaju interesi snažnih, naročito kada slabima treba očitati lekciju o demokraciji i ljudskim pravima?
VEZANI ČLANCI:
Za razliku od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) koji je nezavisno tijelo, Međunarodni sud pravde (ICJ) kao službeni organ UN-a je usvojio prijedlog Južne Afrike prema kojem Izrael odmah mora prekinuti svoje operacije u Rafi i omogućiti dostavu humanitarne pomoći. No što doista takva presuda znači Izraelu, a što narodu u Gazi? Ukoliko Izrael odbije izvršavanje naloga, jedina nada koja preostaje stanovništvu Rafe jest ta da će Vijeće sigurnosti UN-a odlučiti povući poteze kojima bi natjeralo Izrael na takve ustupke. Problem u ovom slučaju je što Vijeće sigurnosti mora donijeti odluku bez veta jedne od stalnih članica, a poznavajući dosadašnji odnos SAD-a prema ovakvim temama i Izraelu, možemo pretpostaviti da će takva nastojanja ostati na narativima.
Bez obzira na ovaj ishod, Hamas je uspio u osnaživanju svojih narativa prema kojima izraelska vlast nije samo okupacijska sila već i rasistički cionistički projekt s ciljem istrebljivanja palestinskog naroda. Štoviše, tijekom glasanja Glavne skupštine UN-a o rezoluciji prema kojoj se Palestini daju dodatna prava i prema kojoj je Palestina spremna postati punopravnom članicom, 149 država je glasalo za nju dok je samo devet bilo protiv. Propalestinski prosvjedi diljem svijeta suosjećaju sa stradavanjem palestinskog naroda, a osuđuju politiku Izraela. Nakon bestijalnog napada na izraelski narod 7. listopada 2023., Izrael se odlučio na odrješit i silovit vojni odgovor, ali čini se bez jasnog dugoročnog plana. Jer kako drugačije interpretirati javna neslaganja između političkog i vojnog vodstva Izraela po pitanju postratnog vladanja Gazom? U konačnici, sve se svodi na pitanje – koga je Izrael krenuo poraziti u Gazi?
>>> FOTO Rat u Gazi: Život u Rafahu
Svatko tko se odluči baviti Hamasom u okvirima sigurnosnih politika, suočiti će se s izazovom Hamasove trileme. Hamas nije samo teroristička organizacija, već je to i legalno i legitimno izabrana vlast u području Gaze od strane stanovništva kao i društveni pokret koji je nastao na temeljima Muslimanskog bratstva u jeku Prve intifade. Dosadašnja istraživanja su pokazivala da stanje povećane eskalacije nasilja odgovara povećanju društvene potpore djelovanju Hamasa, odnosno što je veći sukob i rat, to društvo više podržava Hamas. Zašto bi ovo sada bio drugačiji slučaj? Tko bi trebao zamijeniti Hamas u Gazi? Fatah, koji je imao svoju priliku vladanja nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla? Ukoliko da, onda se ne u uzima u obzir činjenica da prema dostupnim istraživanjima iz 2021. godine, većina Palestinaca smatra da bi Hamas, a ne Fatah, trebao zastupati interese palestinskog naroda, dok Fatah ima dugu povijest korupcijskih skandala i nepovjerenja.
Niccolò Machiavelli je još prije gotovo 500 godina rekao da svijet ne treba gledati kakav bi trebao biti već onakvim kakav on doista jest, i postavlja se pitanje - koliko ne želimo vidjeti, priznati i biti realni u svojim politikama i nastojanjima kada je u pitanju palestinsko-izraelski sukob i izgradnja vlasti u području Gaze?
Postavlja se pitanje – kome će biti izrečena presuda: Netanyahuu ili ICC-u. Kome zvona zvone?
>>> Znate li koje su najkišovitije države na svijetu: U jednoj kiša traje i do 7 mjeseci
Zanimljivo Hamas je 7.10 napravio BESTIJALNI napad, a sa druge strane Hamas je uspio u osnaživanju svojih NARATIVA prema kojima izraelska vlast nije samo okupacijska sila već i rasistički cionistički projekt s ciljem istrebljivanja palestinskog naroda. Dakle jedno je bestijalni napad, a ubijena palestinska djeca su narativ. 15 000 djece je UBIJENO u 6 mjeseci rata!