Čelnici Europske unije uspjeli su na posljednjem sastanku na vrhu prevladati blokadu Mađarske i Poljske i postići suglasnost oko uvjetovanja isplate europskog novca poštivanjem vladavine prava, no to ne znači da su prevladane duboke podjele i razmimoilaženja unutar EU oko vladavine. Mađarska i Poljska prednjače kada je riječ o kršenju vladavine prava, ali u tome nipošto nisu usamljene. Međutim, ipak je u zadnji je trenutak izbjegnuta velika kriza koja je mogla imati katastrofalne posljedice po budućnost Europe.
Naposljetku je europski plan “zaobilaženja” poljskog i mađarskog veta isključivanjem Poljske i Mađarske iz fonda za oporavak ipak ostao u ladici, s obzirom na to da bi taj plan, da je kojim slučajem proveden, predstavljao kraj dosadašnje EU i nastavak njezina raspada, započetog odlaskom Ujedinjenog Kraljevstva. Zaobilaženje Mađarske i Poljske vjerojatno bi vodilo prema izlasku tih dviju odmetnutih zemalja iz EU. Bio bi to ne samo poraz Mađarske i Poljske, čija budućnost ovisi o europskom novcu, nego i poraz Europe, koja bi time potvrdila svoju nemoć i disfunkcionalnost.
Zbog toga se u ovom trenutku svi mogu smatrati pobjednicima. Ponajprije kancelarka Angela Merkel, koja je ponovno potvrdila svoju sposobnost kriznog upravljanja i postizanja kompromisa, čime je izbjegla da se njezino zadnje predsjedanje Vijećem EU - s obzirom na to da Merkel ujesen iduće godine napušta kancelarski ured - okonča katastrofom. Stoga je i inzistirala na rješenju koje je donekle uvažilo prigovore Budimpešte i Varšave, a istodobno i očuvalo mehanizam uvjetovanja i vladavine prava, baš kao što je to tražio Europski parlament.
Ni Viktor Orbán i njegov poljski saveznik Jarosław Kaczyński, stvarni vladar Poljske kojeg je na summitu predstavljao poljski premijer Mateusz Morawiecki, nemaju osobitog razloga za nezadovoljstvo. Iako je uredba o mehanizmu vladavine prava ostala nepromijenjena, Mađarska i Poljska dobile su kroz interpretativnu izjavu jamstvo da će se mehanizam koristiti objektivno i nepristrano, a jasno je i da uskraćivanja europskog novca kršiteljicama vladavine prava još neko vrijeme neće biti, s obzirom na to da se mehanizam neće primjenjivati dok o njegovoj legalnosti ne presudi Sud EU, za što će trebati najmanje godinu ili dvije, zbog čega Orbán može nastaviti svoju politiku podrivanja Europe europskim novcem najmanje do sljedećih izbora u Mađarskoj 2022. godine, a Kaczyński će se do tada obračunati s preostalim neovisnim sucima u Poljskoj.
Međutim, ovo nije bio spor zbog vladavine prava i uvjetovanja raspodjele europskog novca, nego zbog različitih vizija Europe. Orbán, naime, smatra da će njegova vizija “iliberalne” Europe, unatoč povremenim kompromisima, na kraju prevladati. Orbán i Kaczyński očito su dobro isplanirali ovu blokadu u vrijeme kada se nije znao ishod američkih predsjedničkih izbora, na kojima su snažno navijali za još jednu pobjedu Donalda Trumpa, računajući vjerojatno i na Trumpovu pomoć u njihovu najnovijem obračunu s Bruxellesom.
Pritom valja imati na umu kako je u ovom slučaju došlo do neočekivanog preslagivanja unutar “istočnog bloka”, s obzirom na to da su Slovačka i Češka ovaj put odbile podržati svoje mađarske i poljske “iliberalne” saveznike unutar Višegradske skupine, čime se i ta skupina simbolično raspala. Međutim, mađarsko-poljski savez hibridnih autoritarnih režima dobio je novog vjernog saveznika u slovenskom premijeru Janezu Janši, premda je Slovenija na početku krize formalno podržala uvjetovanje korištenja europskog novca poštivanjem vladavine prava, da bi Janša nakon toga izrazio razumijevanje za mađarsko-poljski veto, a potom je pisao čelnicima EU izjasnivši se protiv uvjetovanja raspodjele europskih sredstava pitanjem vladavine prava. Time se Janša u ovom sukobu nedvosmisleno svrstao na stranu Mađarske i Poljske.
Brzina kojom je Janša promijenio vanjskopolitički smjer svoje zemlje šokirao je dobar dio slovenske javnosti i opozicijske čelnike, a od njegovih vanjskopolitičkih poteza distancirali su se čak i neki članovi njegove koalicije. Janša sklapa savezništva s čelnicima drugih zemalja na temelju svojih ideoloških preferencija, a ne nacionalnih interesa. Janša još uvijek nije čestitao novoizabranom američkom predsjedniku Josephu Bidenu, a još prije američkih izbora otvoreno je podržao Trumpa, što je već samo po sebi bilo politički nepristojno i neprimjereno, da bi potom čestitao Trumpu na izbornoj pobjedi prije nego što su prebrojeni glasački listići.
Usput je doveo u pitanje demokratski izborni proces u SAD-u i žestoko uvrijedio Bidena, za kojeg je napisao da bi, kada bi bio izabran, bio jedan od najslabijih američkih predsjednika u povijesti. Dok su se mađarski i poljski čelnici naposljetku ipak suočili sa stvarnošću i poslali čestitku Bidenu, Janša to još nije učinio, čime je vjerojatno više naškodio slovenskoj poziciji u EU nego budućim odnosima Ljubljane i Washingtona.
Štoviše, njegov šef diplomacije Anže Logar ovih je dana boravio u SAD-u u posjetu američkom državnom tajniku Mikeu Pompeu, što ne bi bilo neobično da Trump za mjesec dana ne napušta Bijelu kuću, dok je Janša bio u Izraelu, gdje je s ideološki bliskim izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom uspostavio, kako ga je nazvao Netanjahu, “divno prijateljstvo”, iako je Netanjahu ostao bez potpore parlamenta, a Izrael očekuju četvrti izbori u samo dvije godine.
Trumpov poraz ostavlja njegove europske saveznike, pristaše i sljedbenike, poput čelnika Mađarske, Poljske, Slovenije i Srbije, u nezavidnoj situaciji. Svi su se oni kladili na Trumpovu pobjedu i u riskantnoj igri - izgubili. Šef europskih pučana Donald Tusk nedavno je ustvrdio kako bi Trumpov poraz mogao biti i početak kraja krajnje desnih populista i u Europi, a Biden je ne tako davno mađarske i poljske čelnike nazvao autokratima.
Europskim populistima ne ide na ruku ni aktualna kriza izazvana pandemijom koronavirusa, koja zahtijeva racionalno vodstvo utemeljeno na znanstvenim činjenicama, a ne populističku demagogiju, što se ogleda i u recentnom padu rejtinga desničarsko-populističke Alternative za Njemačku, kao i još nekih desničarsko-populističkih stranaka u drugim europskim zemljama. Međutim, bitka za Europu se nastavlja. Iako Orbán ovih dana između redaka navodi kako napuštanje EU možda i nije tako loša ideja, njegov cilj nije odlazak Mađarske iz EU, nego preuređenje Europe po njegovom autoritarnom hibridnom modelu.
>> VEČERNJI TV Granić: 'S Bidenom sam 90-ih pet sati razgovarao, a Soros me nagovarao na utrku za Pantovčak'
E moj novinaru. Poljska i Mađarska će biti zadnje koje će izići iz EU. Da nije EU bili bi na razini 1989.