U tunelu iza Labina osjetio se jaki miris. Podsjećao je na paljevinu. Strojovođa je pokušavao na sve načine zakočiti. Nije mogao. Govorio mi je: "Što je ovo? Neće da koči. Ne znam što je..." Vidio sam kako povlači dvije, tri ručice kočnica. Kad sam vidio da vlak ne staje, i ja sam povukao ručnu kočnicu, ali neuspješno. Vlak je klizio velikom brzinom. Pomicao sam se prema stražnjem vagonu. Sve je počelo padati. Nastala je panika. Više se ničega ne sjećam nakon toga, kazao je u nastavku suđenja za nesreću vlaka u Rudinama na Županijskom sudu u Splitu Ivica Mišković, kondukter u nagibnom vlaku.
Istaknuo je da je tijekom vožnje u nekoliko navrata osjetio probleme s nagibnom tehnikom, da u krivinama izbacuje. Kvarovi nagibne tehnike bili su učestali.
I dan ranije kondukter Mišković bio je u istom vlaku koji je bez nagibne tehnike išao u Zagreb jer je bila u kvaru!
– Toga 24. srpnja 2009., nešto poslije 13 sati, dobio sam nalog da iz Kaštel Starog krenem u pomoć unesrećenima iz nagibnog vlaka. No, već na prvom usponu osjetio sam proklizavanje. Vozio sam oko jedan kilometar do zaustavljanja zbog klizavosti tračnica. Pokušao sam tri puta svladati uspon, ali nisam uspio. Vlak mi je bježao – rekao je svjedok Ante Loić, strojovođa vlaka "motorac", zaposlenik HŽ-a. Naglasio je da je kod ulaznog signala od smjera Labina primijetio na tračnicama bijelu smjesu. Rekao je šefu da je pruga katastrofa!
Kočnice na njegovu vlaku bile su u redu, ali nije mogao zaustaviti vlak. Prvi put mu se tada dogodilo da ne može zakočiti. Vlak je nekako usporio tek kad je došao do suhog dijela pruge. Vratio se u Kaštel Stari nakon neuspjela pokušaja odlaska u Labin.
Taj isti vlak poslijepodne je krenuo prema Splitu i nije bilo problema.
Vlak "motorac" zimi ne prometuje na relaciji Kaštel Stari - Labin. U svom kočionom sustavu nema mogućnost pjeskarenja. Ali, normalno vozi do Knina bez putnika, izjavio je strojovođa Loić.
Suđenje petorici optuženih za našu najveću željezničku nesreću u kojoj je poginulo šest, a ozlijeđeno 55 osoba na Županijskom sudu u Splitu nastavlja se 11. travnja.
Drastičan primjer podobnosti i nekompetentnosti. Nigdje na svijetu,u bilo kojoj normalnoj zemlji, takav posao ne može dobiti onaj koji ni o poslu ni o sredstvima za taj posao nema najblaže rečeno,pojma. Dobio jadan posao,nije htio slušati stručnjake,jer šta će njemu netko soliti pamet,dogodi se tragedija i sad ,ko i u državi,svi krivi ,samo ja nisam. Slijedi odugovlačenje postupka,pa nekakva presuda,pa slijedi žalba itd,a za godinu,dvije nitko neće ni znati da se nekakva nesreća dogodila, osim obitelji stradalih,a krivci.Pa nema ih ili će nastupiti zastara.