Ovdje se živi jadnije nego ikada, očajno. Ovo što se ljudima svakodnevno događa svugdje na Baniji, a posebno u Majskim Poljanama i u Glini je strašno. Kontejneri prokišnjavaju, cijevi se smrzavaju jer su postavljene na tlo, a zima zapravo još nije ni stigla. Ljudi više nemaju novca da sami nešto popravljaju, nemaju ni za život – govori nam kroz suze Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline koja svakoga dana sa sumještanima proživljava već godinu dana tragediju koju im je donio razorni potres. Zorno se sjećaju onog prvog, a udar koji im je donio potres od 6,2 po Richteru 29. prosinca 2020., neće zaboraviti nikada. Posljedice, sudeći po brzini kojom država sanira štetu, osjećat će još godinama. Petrinja, Sisak, Glina pretrpjeli su štetu koja je vidljiva na svakom koraku; ekipe spasioca koje su toga dana bile na terenu svjedočile su prve užasu, no pravu su ljudsku agoniju i razaranje vidjeli tek u Majskim Poljanama.
'Zašto ne uzmemo Marles?'
Tamo je pod ruševinama poginulo petero ljudi, u Petrinji je smrtno stradala 13-godišnja Laura Cvijić, najmlađa žrtva potresa na Baniji, a od posljedica ozljeda zadobivenih u potresu u ožujku preminula je još jedna žena. Podaci Civilne zaštite kažu da je u potresu ozlijeđeno 28 osoba, a još dvoje građana poginulo je u raščišćavanju ruševina. Razoran je potres prouzročio materijalnu štetu u tri županije – Sisačko-moslavačkoj, Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj koju je Svjetska banka procijenila na 5,5 milijardi eura, a Hrvatskoj je EK dodijelila 319 milijuna eura iz Fonda solidarnosti za obnovu javne infrastrukture i zgrada oštećenih u potresu na tom području. Na Baniji je ostao očaj. Stanovnici će vam reći da se osjećaju gore nego ikada. Obećano im je da obnova počinje 1. studenog, a sada su datum pomaknuli već na 1. ožujka. Pitaju se hoće li se početi graditi i tada!
– Pa mi smo u 21. stoljeću! Možda se prije pola stoljeća nije moglo graditi zimi, ali danas ima materijala kojima se može graditi u svako doba godine. Kako to da se, kada je privatna inicijativa u pitanju, može betonirati i graditi i sada, ali kada država treba pokrenuti neki posao, onda se moraju čekati idealni uvjeti. Nijedna kuća u Majskim Poljana ili Glini nije obnovljena ili izgrađena, pa ni uklonjena, a da je taj posao odradila država. Sindikat umirovljenika osigurao je krov nad glavom obitelji Bjelajac iz Majskih Poljana koja ima šest članova i tri generacije. Sve što se gradi u Majskim Poljanama i okolnim mjestima privatna je inicijativa, donacije dobrih ljudi, građana, udruga, ništa nije država organizirala. Tako je obnovljeno 40 kuća na glinskom području; uglavnom su to tipske kuće, drvene ili montažne kuće kakve ljudi sada žele jer su otpornije na potrese. Samo su rotarijanci obnovili 11 kuća, puno je napravljeno putem udruge Ljudi za ljude. Na obnovu čeka još više od 1500 objekata u Glini. No koči nas papirologija, i to u 21. stoljeću, kada je sve digitalizirano! – dodaje dogradonačelnica Gline. I jučer je obilazila unesrećene obitelji za koje su učenici zagrebačke 15. gimnazije skupili novac i osigurali bonove od tisuću kuna za šest obitelji. To je, kaže nam sugovornica, kap u moru potreba ovih ljudi, ali i tračak nade, vjera u ljude.
– Ministar Medved kaže da je na Baniji obnovljeno 20.300 kuća. To zvuči kao velika pljuska jer znamo da je riječ o obnovi dimnjaka, dijela krovišta, dakle o obnovi objekata u kojima se može živjeti. No tamo gdje su ljudi iseljeni ne rješava se ništa. Tragično je da do danas nisu dogovorili koje bi se to tipske kuće trebale graditi na Baniji, a Marles već godinama gradi tipske montažne kuće odlične kvalitete s garancijom od 100 godina. Zašto to ne možemo preuzeti? Nisu se još dogovorili o zakonu kojim bi se regulirala gradnja kuća uz pomoć donatora. Ništa nije jasno određeno u ovih godinu dana. Skoplje se nakon potresa 1963. ponovo izgradilo u godinu dana, a mi ni zakone ne možemo jasno posložiti ni odlučiti što ćemo i kako graditi. Ma dovoljno je samo vidjeti gdje su ljudi u Zagrebu godinu i pol nakon potresa – dodaje Branka Bakšić Mitić.
Vatrogasci grade kolegama
Da su privatne inicijative jedine koje pokreću gradnju, svjedoče vatrogasci. Kada su na terenu prvih dana pomagali u Glini, članovi Vatrogasne zajednice Karlovačke županije pokrenuli su akciju "Vatrogasci za vatrogasce", osigurali materijal, donatore, stručnjake i primili se lopata kako bi dvojici svojih kolega u Glini – Dariju Lipaku i Ivici Jambrešiću – pomogli u gradnji novog doma. Dariju grade novi dom od temelja, Ivici pomažu u obnovi.
– Papirologija nas je najviše kočila. To se mora mijenjati, ubrzati. Nadamo da će se Dario s obitelji u novu kuću koju gradimo useliti sredinom iduće godine – kazao nam je Goran Franković, županijski vatrogasni zapovjednik iz Karlovca.
Cijene odletjele u nebo, ljudi si ne mogu priuštiti da grade sami
U Majskim Poljanama trenutačno se gradi iz privatnih inicijativa; pokrajinska vlada Vojvodine gradi jednu kuću, jednu grade Baptistička crkva i Grad Knin, jedan si je čovjek sam kupio drvenu kuću u Dvoru, donatori iz Austrije grade nekoliko drvenih kuća... Među apsurdima u gradnji su i cijene: jedna je obitelj za krov kuće dobila ponude tri tvrtke; na 28.000 kuna, zatim na 58.000 kuna i na čak 120.000 kuna. Cijene su, kažu nam sugovornici, ako planiraju graditi sami, odletjele u nebo pa su ljudi nemoćni, tim više što je uglavnom riječ o starijim ljudima. Zato se mogu osloniti jedino na donatore.
VIDEO: Godinu dana nakon potresa stanovnici Majskih Poljana još čekaju obnovu: "Muž i ja smo ostali zatrpani unutra. Traume su ostale svima koji su to proživjeli"
Danas na Jutarnjem članak o obnovi u Češkoj, pola godine nakon poplava. Naveli su primjer jednog sela, kuće pod novim krovovima, sređena stolarija, stavljaju fasade. Možemo navesti i primjer obnove Zagreba nakon potresa 1880. A Banovina godinu dana nakon potresa nema pomaka. Sramotno je da se gotovo ništa nije napravilo.