Četiri je godine prošlo otkako je Hrvatska završila pregovore o članstvu u EU, a u te četiri godine Europska se unija, pa s njome i Hrvatska, ubrzano udaljava od niza stvari koje smo dogovorili. A dogovorili smo usklađivanje Hrvatske s jednom azilantskom politikom, a upravo svjedočimo stvaranju jedne sasvim nove i drukčije. Kad smo ulazili u punopravno članstvo EU, Schengensku zonu nije se dovodilo u pitanje kao što se dovodi danas. Kad smo pregovarali s EU, ovlasti Europske komisije i Vijeća EU u nadzoru fiskalne politike država članica nisu bile tako velike kao što su danas. Taj ciklus ubrzanih promjena Unije, kojemu svjedočimo posljednje četiri godine, bio nam je dočaran i na sâm dan kad je Hrvatska potpisivala pristupni ugovor (u prosincu 2011.), kad su lideri 27 drugih država stigli na potpisivanje neispavani jer su do šest ujutro dogovarali novi fiskalni ugovor, a u 9.30 primali novu članicu u Uniju čiji je oblik upravo promijenjen nekoliko sati ranije. Kad smo završili pregovore o članstvu u EU, nije postojala jedna velika i važna država članica koja je na putu prema izlazu, a danas Velika Britanija ima zakon po kojemu do 2017. mora održati referendum o izlasku iz EU. Kad smo pregovarali o članstvu u EU, i s tim članstvom se obvezali na ulazak u eurozonu jednoga dana kad ispunimo tehničke kriterije, nitko nije otvoreno pokušavao izbaciti neku državu iz eurozone, a ljetos je ta Pandorina kutija otvorena kad je njemački ministar financija prvi put stavio na stol ideju da Grčka uzme "time-out" i privremeno napusti euro.
Četiri godine je jedna olimpijada, razdoblje između Olimpijskih igara, razdoblje koje najbolji i najpredaniji sportaši iskoriste da bi postali bolji i uspješniji; ili da bi obranili svoj uspjeh od novih izazivača. U četiri godine EU se ubrzano, katkad i panično, pokušavala promijeniti u čitavom nizu područja – od monetarne i fiskalne do vanjske i sigurnosne politike. Je li EU u te četiri godine postala bolja? Puno je indicija koje upućuju na zaključak da nije. I zaista, mnogi pametni ljudi diljem Europe zaključuju da nije. Katkad se čini kao da, umjesto novog europskog poretka, imamo novi europski nered. Poremećaje kao stalno stanje stvari, kao stalni poredak, a ne kao povremene incidente i prolazne krize. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk ovih je dana bocnuo intelektualce koji kritiziraju EU za sve što se događa, od grčke krize do rata u Ukrajini. U govoru na strateškom forumu na Bledu rekao je da je nekoć glavna zadaća intelektualaca bila da razmišljaju, a danas da se zgražaju. Zaokupljeni su potragom za idealnim i "spremni dići ruke od stvarnosti u zamjenu za destruktivne projekte koji izgledaju i zvuče kreativno i privlačno", ali Tusk smatra da Europa danas ne treba nove teorije i velike vizije, već razboritost, odlučnost u djelovanju i zdrav razum. Zaista, možemo se složiti da oni koji olako proglašavaju Europsku uniju neuspješnim projektom često zaboravljaju da je EU pronašla način kako da dugoročno zamijeni ratove i nasilje dijalogom i konsenzusom. Europa i njezine tradicionalne vrijednosti koje čine liberalnu demokraciju ne samo da su preživjele goleme izazove u prošlom stoljeću nego su, kaže Tusk, postale uzor za milijune ljudi diljem Europe i svijeta. Poljak koji je u mladosti bio aktivan u pokretu Solidarnost održao je na Bledu dobar govor. S druge strane, njegov je posao da brani i promiče vjeru u europsku ideju. Istina je također da mnogi ne dijele tu vjeru i da neki koji su je donedavno zdušno dijelili danas gube vjeru u snagu projekta europskih integracija. Taj projekt ima svoje limite. Europa nije i nikad neće biti kao SAD, nego je bila i ostat će zajednica suverenih država. S naglaskom na riječ "suverenih".
U novom poretku, a zapravo stanju novog nereda kao novog poretka, mnogi nacionalni lideri i njihovi birači stječu dojam da im se, zbog kriznih situacija, oduzima više nacionalnog suvereniteta nego što to njihov želudac može probaviti. Američki predsjednik Abraham Lincoln jednom je priznao da nije on taj koji kontrolira događaje, nego da događaji kontroliraju njega. Sve više nacionalnih lidera u Europi suočava se sa sličnim osjećajem. Događaji poput egzistencijalne krize eurozone ili pritiska izgbjeglica i migranata na EU prisiljavaju i one najnevoljnije državnike da prihvate promjene i, sviđalo im se to ili ne, pristanu na to da zajednička europska politika zamijeni nacionalne politike. Za neke je ta pomisao dobra, za druge strašna. Ali to je jednostavno Europska unija u kakvoj danas živimo.
>> Uime Boga spremni smo prihvatiti izbjeglice u Hrvatskoj
>> U Beču 20.000 ljudi prosvjedovalo: Dosta je smrti, izbjeglice su dobrodošle
Europski političari, vulgo marionete, kontroliraju samo svoje bank. račune. Njihovo mišljenje i nazori su programirani iz poznate niše. Gledam jučer Martina Schulza (predsjenik EP) koji kao da nije svoj govori da sve države MORAJU primiti određene kvote "izbjeglica". Sukladno tomee su i njemački mediji kao hipnotzirani: U maniru nacrnjih vremena Latinice u talkshowovima imaju redovno prezastupljenu jednu stranu: par lijevih salonskih filantropa i novinarčića plus dobro istreniranih natralizranih Turaka. Na drugoj strani je uvijek jedan gost kojeg uz goste napadaju i voditelji kao omađijani. Medijska i svekolika manipulacija očito je strahovito učinkovita kad je toliko racionalne Nijemce učinila ovcama ispranog mozga.