Prije točno 10 godina, 24. ožujka 2015., svijet je šokirala avionska nesreća koja se dogodila u francuskim Alpama. Naime, let 9525 Germanwingsa, niskotarifne podružnice Lufthanse, na putu iz Barcelone za Düsseldorf, srušio se u francuskim Alpama. Svih 144 putnika i 6 članova posade, uključujući kopilota Andreasa Lubitza, poginulo je. Istraga je otkrila šokantnu istinu: Lubitz je namjerno srušio zrakoplov Airbus A320.
Let 9525 poletio je iz zračne luke El Prat u Barceloni u 10:01 ujutro po srednjoeuropskom vremenu, s 26 minuta zakašnjenja. U 10:31, nakon prelaska francuske obale blizu Toulona, zrakoplov je, bez odobrenja, naglo počeo gubiti visinu s dodijeljenih 11.500 metara. Kontrola leta proglasila je uzbunu nakon gubitka radio veze i pada zrakoplova. Pokušaji francuske kontrole leta da kontaktiraju posadu ostali su bez odgovora. Francuski vojni mlaznjak Mirage bio je poslan u presretanje. U 10:40, radar je izgubio kontakt sa zrakoplovom na visini od 1882 metara. Ubrzo nakon toga, zrakoplov se srušio u zabačenom području Prads-Haute-Bléone, 100 km sjeverozapadno od Nice.
Francuski Ured za istragu i analizu sigurnosti civilnog zrakoplovstva (BEA), zajedno s njemačkim Saveznim uredom za istragu zrakoplovnih nesreća (BFU), odmah je pokrenuo istragu. Oštećeni, ali funkcionalni snimač glasa u kokpitu (CVR) brzo je pronađen, a tjedan dana kasnije, pronađen je i snimač podataka o letu (FDR).
Analiza CVR-a otkrila je užasavajuću istinu. Kopilot Andreas Lubitz zaključao je kapetana Patricka Sondenheimera iz kokpita. Sondenheimer je, nakon što je otišao na toalet, bezuspješno pokušavao ući, prvo koristeći interfon, a zatim i udarajući po vratima. Lubitz je namjerno podesio autopilot na visinu od samo 30 metara i povećavao brzinu poniranja. Na snimci su se čuli Sondenheimerovi povici "Za ime Božje, otvori ova vrata!" i "Otvori ova prokleta vrata!", kao i alarmi u kokpitu i, u posljednjim trenucima, vriskovi putnika.
Istraga je otkrila da je Lubitz imao povijest mentalnih problema, uključujući tešku depresivnu epizodu 2008/2009., zbog koje je prekinuo letačku obuku. Iako je njegov psihijatar 2009. procijenio da je depresija u remisiji, Lubitz je nastavio uzimati antidepresive i lijekove za spavanje. U tjednima prije nesreće, Lubitz je posjećivao brojne liječnike, žaleći se na probleme s vidom, za koje je vjerovao da će mu ugroziti karijeru. Istraživao je i metode samoubojstva na internetu.
Njemački zakoni o privatnosti onemogućili su liječnicima da obavijeste Germanwings o Lubitzovom stanju. Lubitz je od poslodavca sakrio liječničke potvrde, uključujući i onu za dan nesreće, na kojima je pisalo da nije sposoban za rad. BEA-in preliminarni izvještaj otkrio je da je Lubitz, na prethodnom letu iz Düsseldorfa u Barcelonu istog dana, vježbao postavljanje autopilota na visinu od 100 stopa dok je kapetan bio izvan kokpita. Ova zabrinjavajuća činjenica ukazuje na predumišljaj.
Tragedija je potaknula raspravu o mentalnom zdravlju pilota i sigurnosnim protokolima. Mnoge zrakoplovne kompanije, uključujući Lufthansu, uvele su pravilo "dva u kokpitu", zahtijevajući da dvoje ovlaštenih članova posade budu prisutni u kokpitu tijekom cijelog leta. Ova praksa je, međutim, u nekim slučajevima ukinuta do 2017. godine. Lufthansa je obiteljima žrtava isplatila odštetu, ali su neke obitelji pokrenule i sudske postupke, tražeći veću naknadu.
Deseta godišnjica pada, obilježena je novim kontroverzama. Neki su mediji, oslanjajući se na spekulacije Simona Hradeckog, operatora web stranice Aviation Herald, sugerirali da Lubitz možda nije odgovoran za pad, te da je uzrok mogla biti tehnička greška ili gubitak svijesti kopilota. Ove tvrdnje su, međutim, odbačene od strane većine zrakoplovnih stručnjaka, Lufthanse i njemačkih vlasti kao neutemeljene i u suprotnosti sa svim forenzičkim dokazima. Državni odvjetnik Christoph Kumpa ponovno je naglasio da je Lubitzova odgovornost nedvojbeno utvrđena.
Sve su veće sumnje da se nesreća upravo tako odigrala. Neki stručnjaci čak i traže novu istragu. A tko se u materiju razumije, od početka su sumnjali u prezentirani scenarij. Pogotovo što su se u mjesecima prije ove nesreće dogodila dva kompletno jednaka scenarija: na Lufthansa iz španjolskog Bilbao-a za München u studenom 2014. (gdje je tragedija u zadnji trenutak spriječena), te krajem prosinca 2014. na Air Asia letu za Singapur (kada se avion srušio a svi putnici i posada su poginuli). Uz to su od početka istrage neke stvari bile, u najblaži ruku rečeno, sumnjive: -već nekoliko sati nakon što su pronađene crne kutije, već se navodno znalo da se kopilot zatvorio u kokpit i da je kapetan "lupao na vrata" (za potpunu informaciju: tek tjednima nakon pronalaska i pažljivog slušanja zapisa te kontrole podataka, može se dati prva analiza, ali nikako 48 sati nakon!) -kao vrhunski "dokaz" da je Lubitz bio sam u kokpitu predstavlja se navodni nalaz njegove DNA na stijeni i to opet tek vrlo kratko vrijeme nakon nesreće (za potpunu informaciju: i tu istraga traje mjesecima. Uz to je logično da su je našli jer jer je DNA od svih u avionu bila tamo!) Ima tu još jako puno detalja...