Bolje ikad nego nikad, sažetak je nove politike predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je jučer poslijepodne u Sočiju počela svoj prvi posjet Rusiji, ali i počela provoditi prve korake “izmirenja” između Rusije i Hrvatske.
Hrvatska već nekoliko godina djeluje na političkoj sceni kao lakmus-papir velikih zapadnih sila, prvenstveno SAD-a, pri testiranju reakcija Moskve na pojedine poteze NATO-a. Tako je i predsjednik Vlade svojevremeno nudio posredovanje u rješavanju ukrajinske krize predlažući pomoć u provođenju modela integracije pobunjenih područja kakav je primijenjen pri reintegraciji Podunavlja. Naravno, nitko ovaj prijedlog nije ozbiljno shvatio, Hrvatska od ovog prijedloga nije izvukla ama baš nikakvu korist, ali je Moskva znatno pooštrila odnose sa Zagrebom. I dok je Hrvatska igrala svoju ulogu u odnosima s Rusijom, susjedne zemlje gradile su gospodarske i političke odnose s Moskvom. I Slovenija i Mađarska su u NATO-u, obje su zemlje u EU baš kao i Hrvatska, ali svojom politikom suradnje bez kršenja sankcija izgradile su gotovo pa partnerski odnos s Moskvom. I to im se sada u vidu gospodarske suradnje vraća. Hrvatska je, čini se, napokon shvatila da na međunarodnoj političkoj sceni ne postoje prijatelji, već samo partneri koji gledaju svoju stranu priče i nastoje izvući korist za sebe, bez previše obaziranja na druge, ma koliko oni lojalni, pa čak i ponizni bili.
Ma koliko imali ulogu lakmus-papira. Pomogla je tom shvaćanju očito i promjena američke administracije koja sada više i ne glumi da joj je pretjerano stalo do saveznika, koja i ne skriva kako je politika “iskoristi i odbaci” ono što ima za svakog tko ne drži do sebe. Hrvatsko-ruski odnosi već su dugo hladni, no oni nisu uklesani u kamen. Volja za razgovorom, a očito i volja za suradnjom postoji. I odlazak predsjednice Grabar-Kitarović u Moskvu prvi je korak prema normalizaciji odnosa koji bi mogli donijeti poslove i otvaranje novih tržišta. Samo je šteta što taj korak nije davno prije načinjen.
