Kao izvršni direktor velike privatne tvrtke, Tim Orešković naviknut je na pritisak ostvarivanja kvartalnih ciljeva. Kada se postignu zadani ciljevi, slijede bonusi. Kada se ciljevi ne postignu, ishod je malo drukčiji. Dana 4. siječnja objavio sam članak “Najvažnijih 7 stvari koje se moraju dogoditi u Oreškovićevih prvih 100 dana” s, vjerujem, razumnim očekivanjima od Oreškovićeva tima. Ovaj tjedan označava kraj prvog kvartala za izvršnog direktora Hrvatske.
Evo i rezultata:
1. Jasno definiran mandat – Od samoga početka Orešković se morao boriti za jasno definiran premijerski mandat. Pregovori s HDZ-om i MOST-om su se trebali odviti iza zatvorenih vrata prije imenovanja, a ne sada – i nipošto javno. Premijer je dosad većinu vremena potrošio na borbu protiv ljudi koji su ga i doveli na tu funkciju. Ta se javna borba nastavlja i danas i negativno utječe na Hrvatsku. Ocjena: 1,5
2. Jasna vizija – Potrebna nam je bila jasna vizija onoga što Hrvatska može postati, uz ostvarive kratkoročne i dugoročne ciljeve i tim koji djeluje kao da može ostvariti te ciljeve. Znate li danas koji su ciljevi Vlade? Vjerujete li da ih Timov tim može ostvariti? Samo malo…, ako ne znamo ciljeve, što onda ekipa treba ostvariti? Otprilike se sjećam tablice u prezentaciji premijera Oreškovića u kojoj je ostavljeno prazno mjesto za brojne neimenovane reforme do kojih je trebalo doći u nadolazećim mjesecima. Gdje je zapelo? Zaslužujemo više od rupa na ekranu! Ocjena: 1,5
3. Efikasna komunikacija – Vlada je trebala predstaviti nedvosmislenu i dosljednu poruku kojom bi se suprotstavio dvojnim silama Milanovićevih razarača te industrije straha i histerije. Zatim je došlo do debakla pod imenom Crnoja na koji se nastavila gomilati drama povezana s drugim imenovanjima i bubnjevi histerije izmakli su kontroli. Nažalost, to je poslužilo kao odskočna daska grupacijama koje su željele RH predstaviti kao neku kvazifašističku državu – s ciljem da zadrže svoje privilegije. Umjesto vala reformi, predsjednica i premijer sada se bore s mitovima i lažima koje serviraju i Milanovićevi razarači i luđaci s ekstremne desnice. Proći će godine prije nego što se riješimo stigme koju je prouzročila propaganda Milanovićeva tima i nespretnost Timova tima. Hrvatska NE raste. Ocjena: -2
4. Nadjačavanje inercije – Oreškovićev tim trebao je nadjačati desetljeća bez stvarnih reformi. Jedini način da se to postigne uključivao je izvrsnu poruku, visoku energiju i pametno vodstvo. Umjesto toga dobili smo unutarstranačka previranja i još više inercije. Ocjena: 1
5. Izbavljenje privatnog sektora iz okova – Hrvatska mora rasti kako bi se probudila iz ovog dugog zimskog sna, a jedini način da se to postigne jest uklanjanje okova privatnog sektora. Dosad smo samo slušali o reformama, ali još se nijedna nije ostvarila. Ocjena: 1.5
6. Poštovanje poreznih obveznika – Ministrica koja se nalazi na čelu ministarstva s jednim od najvećih proračuna ne zna da novac dolazi od poreznih obveznika. Brojni ministri polažu prava na stvari koje im ne pripadaju. U međuvremenu proračun nastavlja politiku stabilne stagnacije. Ocjena: 1.5
Polet u državi je u slobodnom padu, podjela je više nego ikad, a naša međunarodna reputacija sve je lošija. Ovakvo stanje nije ničija definicija uspjeha.
>> Politikantima nije stalo ni do žrtava niti do dostojanstva Hrvatske
Ne, nisu. I to kažem kao čovjek koji je "navijao" za ovu Vladu. Upravo naprotiv, razočarali su na previše načina. Prvo, previše je toga što se rješava između stranaka koje čine vlast preko medija i prevelik se dojam stvara o neslaganju u Vladi. Predugo se oteže sa svim odlukama. Ne želim sada nabrajati sve čime nisam zadovoljan jer je riječ o duljem nizu, ali činjenica je da ne vidim nikakvih pomaka u smislu demografske obnove - naprotiv, uvodi se opet priča o ukidanju poreznih olakšica za djecu tj. "uravnilovki" zbog koje će roditelji na kraju samo izgubiti. Toliko se govorilo o osnivanju ministarstva demografije - od tome najednom više ni riječi. Umjesto da Vlada radi na gospodarskom oporavku zemlje nasjeda starim ideološkim napadima, ispričava se i ograđuje iako je to sve odavno već napravljeno i bavi se time umjesto da radi svoj posao. A taj posao trebala bi raditi odlučno i bez obaziranja na to tko što"vani" misli, jer o prilikama koje imamo u zemlji mi sami najbolje znamo i nemamo se zašto baviti izjavama ljudi koji te izjave daju na osnovi krivih informacija koje do njih dolaze i iz vlastitog nepoznavanja onoga o čemu govore (ili iz drugih razloga). Kao građaninu nejasno mi je zašto se Šustar i njegovo ministarstvo bave Jokić-Jovanovićevom "reformom" kurikula, kad se već čitav niz eminentnih sveuč. profesora i drugih stručnjaka o njoj izjasnio izrazito negativno - taj je prijedlog trebalo jednostavno maknuti i posvetiti se onome što se može napraviti i što bi dalo zaista dobre rezultate (uvođenje male mature samo je jedna od stvari koje se mogu napraviti, uvođenje provjera znanja profesora i provjera kvalitete njihova rada te nagrađivanja onih najkvalitetnijih, a otkaza onima koji nisu zadovoljili druga). Nakon silne vike o ukidanju proračunskih sredstava neprofitnim udrugama, volio bih vidjeti koliko im je zaista ukinuto i koliko će dobiti GONG i druge slične udruge, jer imam informaciju da će dobiti još i više nego što su ranije dobivali. Podrška Vesni Pusić, uz sve pokušaje ograde, sramota je i zamjeram je Vladi. Hasanbegoviću javno postavljam pitanje zašto nije uopće odgovorio na pisma i mailove koje su mu uputili znanstvenici Blanka Matković i Stipe Pilić u svezi u svezi njihovog izvornog znanstvenog rada kojim je utvrđeno da je logor Jasenovac nastavio postojati kao logor i nakon svibnja '45. Ne možete se predatavljati kao domoljubi, društvo, a postupati obrnuto! Itd. Općenito: Postupajte brže, odlučnije, hrabrije! Sve ovo dosad jedno je, osim u ponekim segmentima, veliko razočarenje.