Ususret finalnom krugu natječaja za najljepši rukopis, koji su pokrenuli Večernji list, Institut za hrvatski jezik i časopis Radost, predstavljamo vam neke od finalista koji imaju šansu od subote, 23. svibnja, ponosno nositi titulu vlasnika najljepšeg rukopisa u Hrvatskoj.
Prosudbena komisija nije imala nimalo jednostavan zadatak odabrati najbolje među 4000 pristiglih radova te svi s nestrpljenjem iščekuju tko će biti najbolji među najboljima. Pobjednike osim velike časti očekuju i vrijedne nagrade. Podsjećamo da je finalni krug natječaja i svečano proglašenje pobjednika u svim kategorijama 23. svibnja u 10 sati, u prostorijama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te u Carnetovim centrima u Splitu i Osijeku.
Pozivamo vas da dođete i pružite podršku svojim favoritima.
Vitalan i u 94.
Delničanin sa zagrebačkom adresom Ivan Štefančić najstariji je finalist natječaja. Iako su mu 94 godine, ušao je među 10 najboljih finalista u kategoriji odraslih.
– Nisam se nadao da ću ući u finale. Da sam izabran među deset najboljih, pročitao sam u Večernjaku. Razveselilo me to, a stalno primam čestitke iz rodnog kraja i od ljudi koji me poznaju – rekao nam je Ivan Štefančić pokazujući na komadu bijelog papira svoj krasopis koji je naučio prije nešto manje od 90 godina. Prva slova abecede i način lijepog pisanja Ivan je počeo učiti još 1927. u delničkoj Pučkoj školi, a krasopis je usavršio u četverogodišnjoj Građanskoj školi, nakon koje je postao trgovački pomoćnik u delničkoj prodavaonici obuće.
– U Građanskoj školi imali smo redis pero i njime učili lijepo pisanje – tanka gore, debela dolje. U Pučkoj školi pisali smo na pločici s "kremenčićem grafita" koji se šiljio kao današnja olovka – prisjetio se Ivan školskih dana. Dugo godina radio je kao trgovac u Bati (kasnije Borovu), pa ga u delničkom kraju poznaju i po nadimku Bata. Uz to je razvijao i druge vještine. S pokojnom suprugom Milkom držao je farmu pilića i gradio kaljeve peći po Gorskom kotaru.
– Bio sam samouki "pećar", ali vrlo vješt. Imao sam pune ruke posla, a dobivao sam ga preporukama ljudi koji su vidjeli kako to radim – kaže Ivan Štefančić, koji je prije četiri godine prošao liječnički za produljenje vozačke dozvole.
– Da nisam operirao kuk, možda bih i danas vozio auto – kaže i dodaje: – U Zagrebu redovito obilazim izložbe i druga kulturna zbivanja, a prije dvije godine dao sam se u izradu brodova od malih daščica.
Uz pratnju učiteljice
– Nisu svi razredi tako dobri, samo smo mi – uglas kazuju učenici 3. razreda Područne škole Hrastelnica, sisačke OŠ Galdovo. U razredu je osam učenika, a njih šest sudjelovalo je u natječaju. Rukopis Denisa Bogdana ušao je u 10 najboljih u kategoriji učenika 2. i 3. razreda osnovnih škola. Ravnatelj škole Petar Zelić i učiteljica Nataša Dorosulić ne skrivaju ponos.
– Denis uvijek jako lijepo piše, a u nastavi pazimo na rukopis. Pohvala im je najveća motivacija. Kad smo doznali da je Denis prošao u finale, oduševljenju nije bilo kraja – ističe Nataša Dorosulić.
– Vježbam stalno rukopis i volim pisati. Kako bolje pišem, tako sam bolji i u matematici – govori Denis Bogdan, koji hvale cijeli razred i učiteljicu. Otkako su krenuli u školu, oni zajedno rade na projektu hrvatsko-romskog rječnika, koji bi uskoro mogao biti i tiskan. Svaki dan okupe se izvan škole i ubacuju nove riječi u posebne bilježnice. Sve nove riječi daju i starijim stanovnicima na provjeru.
– Ako dobijemo 5000 kuna nagrade, tiskat ćemo naš rječnik i dijeliti ga susjedima u naselju – kaže N. Dorosulić koja će u subotu s Denisom put Zagreba. S njima ide i "razredni Miško", lutka koja ih prati na svim putovanjima.
>>Najljepši rukopis: imena 50 finalista znat će se 30. travnja
Nemam nista protiv lijepog rukopisa Ali ide mi na zivce kada procitam izjavu uciteljice da forsiraju lijep rukopis. Neki od najpametnijih I najuspjesnijih ljudi imaju upravo los rukopis. Vrijeme I energiju u skoli treba ulagati u kreativnost i znanost a ne u krasopis.